Biciklista Mladen Milaković i danas osjeća posljedice teških tjelesnih povreda koje je zadobio na jednoj od centralnih banjalučkih saobraćajnica, gdje ne postoji nikakva biciklistička infrastruktura. Prije pet godina, od udarca automobila slomljena mu je lobanja, imao je potres mozga i kratkotrajnu amneziju, te zadobio brojne ožiljke po cijelom tijelu.

Otkrio je da je vozač automobila koji ga je udario „kažnjen“ sa 2000 KM na šest jednakih mjesečnih rata, jer se nagodio se sa Tužilaštvom (1, 2, 3). Nijednog trenutka nije isključen iz saobraćaja, nije mu oduzeta vozačka dozvola, iako je već tri-četiri puta imao krivične prijave u sudu. Tri godine prije udesa u kojem je Milković nastradao, u saobraćaju kao vozač, taj čovjek je ubio pješaka.

Osim Mladena, kad je riječ o svim vidovima biciklizma, situacijom u gradu nezadovoljni su i drugi biciklisti. Grad nema nijednu biciklističku traku, postojeće staze su u lošem stanju, a sada je zatvorena i staza koja vodi ka izletištu Šehitluci.

Banjalučki biciklisti se takođe pitaju zašto Grad Banjaluka u uređenju grada ne koristi Studiju biciklističkog saobraćaja (1, 2) koju je uradio Saobraćajni fakultet iz Novog Sada još 2008. godine.

Izrevoltirani ljubitelji „dvotočkaša“ tako su nedavno paljenjem svijeća obilježili „40 dana od sahrane biciklizma u Banjaluci“ ispred znaka zabrane za bicikliste na putu ka poznatom izletištu Šehitluci, koji su postavili nadležni iz uprave Grada.

Za Tihomira Dakića, biciklistu i voditelja programa „Transport“ u Centru za životnu sredinu, te turističkog vodiča brdskog biciklizma, ne postoji biciklistička alternativa mjestu kao što su Šehitluci.

„Moramo da shvatimo da je Banj brdo (novi naziv izletišta Šehitluci op.a.), između ostalog, i jedna od turističkih destinacija. Pošto je grad u svojoj strategiji razvoja stavio turizam na prvo mjesto, mi moramo da omogućimo i biciklistima i turistima da do spomenika dođu na biciklu. Ovako im je to onemogućeno, a odluka je donesena na osnovu nekoliko, da kažem, konfliktnih situacija, gdje su nesavjesni biciklisti udarili pješake“, kaže Dakić dodavši da je na osnovu toga gradska Uprava donijela odluku da se zabrani kretanje biciklistima.

Po istoj anologiji, zaključuje Dakić, može se reći da se u gradu mogu zatvoriti sve saobraćajnice za kretanje motornih vozila, jer se na tim mjestima dešavaju saobraćajne nezgode sa smrtnim ishodima.

Biciklisti tvrde da su gradske vlasti odluku donijele ishitreno, dok se predstavnici Administrativne službe Grada brane time da je prije postavljanja znaka zabrane saobraćanja za bicikle, bio postavljen znak zabrane za saobraćanje svim vozilima uključujući i bicikle.

Grad po mjeri automobila

Banjaluka je 1965. godine bila grad sa 73 hiljade stanovnika i 40 hiljada bicikala. Nekadašnji  raj za bicikliste, danas je grad po mjeri automobila.

Šefica Odsjeka za saobraćaj u upravi Grada Brankica Ciganović kaže da se Studija sprovodi, te da je njen cilj poboljšanje uslova za korištenje bicikla u gradu.

Znak zabrane za saobraćanje motornim vozilima postavljen je 2002. godine, a to prema čelnicima gradske uprave važi i za bicikle.

„Imali smo pritužbe građana na bicikliste, naročito na djecu mlađeg uzrasta, da se nesavjesno ponašaju“, naglasila je Ciganovićeva.

Rekreativna biciklistkinja Dajana Šipraga kaže da svi koji voze bicikl u Banjaluci „nose glavu u torbi“. Ono što postoji u gradu, kaže Šipraga, bukvalno je iscjepkano i ne služi ničemu.

„Za rekreativnog biciklistu u jednom gradu najbitnije su biciklističke staze koje su funkcionalne. Što se tiče problema na Šehitlucima, mislim da smo dali previše prijedloga na stranici grada, a jedan od njih je bio da se put ka Šehitlucima podijeli običnom bojom na pješački i biciklistički dio. Nismo dobili odgovor od Grada“, kazala nam je ova rekreativna biciklistkinja.

Djeca na biciklima opasna po saobraćaj

Grad od 250.000 stanovnika tako ima 7,5 kilometara nepovezanih staza, koje su u vrlo lošem stanju, te bez ijedne biciklističke trake i sa jednim parkingom za bicikle u samom centru grada. U gradu postoji još jedna rekreativna staza, a to je staza u Krčmaricama, koja je od grada udaljena 7,5 kilometara.

Sve to doprinosi da su biciklisti učesnici „drugog reda“ u saobraćaju, te da se osjećaju veoma nesigurno, što potvrđuju saobraćajne nesreće u kojima su biciklisti izvukli „deblji kraj“.

Vladimir Borisavljević, biciklista i diplomirani inženjer saobraćaja koji je radio u Urbanističkom zavodu u Banjaluci, otkrio nam je da su biciklisti i njihove potrebe na drugom mjestu kad je realizacija građevinskih poslova u pitanju. U njegovoj bivšoj firmi dosta toga je planirano, ali malo toga je realizovano.

Samo pogledajte kad su zadnje biciklističke staze urađene u gradu, koje godine, osamdesetih ako se ne varam. Prošle godine su u ulici Branka Popovića rekonstruisali biciklističku stazu. Staza u Boriku je napravljana kada je pravljen Bulevar Živojina Mišića, sad je samo presvučena, znači nije neka bitnija rekonstrukcija urađena, ali opet kad pogledamo, tamo su parkirani automobili, nisu postavljene neke fizičke prepreke niti policija radi svoj posao, znači opet je ona najvećim dijelom neprohodna“, priča Borisavljević.

Smatra da je neophodno napraviti bolju biciklističku infrastrukturu, što bi značilo veću bezbjednost u saobraćaju, a veća bezbjednost dovodi do većeg učešća biciklista, zatim omogućiti bezbjedno parkiranje a potom uraditi kvalitetnu promociju biciklizma.

U gradskoj Upravi tvrde da intenzivno rade na poboljšanju uslova i bezbjednosti za bicikliste, pa su zato i uradili Studiju biciklističkog saobraćaja 2008. godine.

Biciklista Mladen Milaković sa početka priče je po zanimanju diplomirani arhitekta, te nam je i s tog aspekta prokomentarisao aktuelnu situaciju u gradu. Po njemu, problem je u tome što niko neće da investira u nešto što ne donosi direktan profit, a direktan profit donose stambeno-poslovne zgrade: stambene zato što se ljudi zadužuju, ulaze u kredite, kupuju stanove za 2000 – 3000 KM po kvadratu, a poslovni zato što se ti lokali prodaju i izdaju. Međutim, kad je u pitanju neko ulaganje koje će obezbijediti komociju u opštem slučaju, dakle običnom čovjeku, koji nema sumu za investiranje, onda je tu malo drugačija situacija, tvrdi on, jer se nikom se ne isplati.

Grad bi sigurno investirao u biciklističke staze da je to na nekoj listi  prioriteta i u okviru budžeta. Međutim, ta lista prioriteta sigurno ne sadrži i biciklizam, iako su se vlasti gradskom odlukom obavezale da će svaka novoizgrađena gradska saobraćajnica sadržati neki vid biciklističke zone, zaključio je ovaj biciklista.

Milaković se danas ipak hrabro nosi sa uspomenom na trenutak kad je, na sreću, „iščupao živu glavu“ na jednoj od „najživljih“ gradskih ulica.

Manji broj saobraćajnih nezgoda u kojima učestvuju biciklisti na mjestima sa biciklističkom infrastrukturom, pokazala studija   Analizom lokacija na kojima su se dogodile nezgode sa učešćem biciklista, u periodu od 2005. do 2008., pokazalo je da se najviše nezgoda, njih šest (10%) dogodilo u ulici Ivana Gorana Kovačića. To je ulica sa intenzivnim automobilskim saobraćajem, velikim učešćem teretnog saobraćaja, a na kojoj ne postoje biciklističke, pa čak ni pješačke staze u cijeloj dužini. Istovremeno, ulica nema adekvatnu alternativu u povezivanju Istočnog i Zapadnog tranzita u ovom dijelu grada, tako da su mnogi biciklisti prinuđeni da se njom kreću, uz sve rizike sa kojima se na njoj suočavaju. Četiri nezgode sa učešćem biciklista (7%) je zabilježeno u ulici Ranka Šipke, primarnoj gradskoj saobraćajnici na kojoj ne postoje obilježene biciklističke trake. Svega četiri od ukupno 58 saobraćajnih nezgoda ovog tipa su se dogodile u ulicama na kojima postoje biciklističke staze i to dvije na samim raskrsnicama sa drugim saobraćajnicama, podaci su iz Biciklističke studije.   Broj poginulih i povrijeđenih biciklista u saobraćajnim nesrećama koje su se dogodile na području koje pokriva Policijska stanica za bezbjednost saobraćaja Banjaluka je sljedeći:   2007. Poginulo - 2 odrasla Teške tjelesne povrede - 6 odraslih Lakše tjelesne povrede - 15 odraslih i 3 djece   2008. Poginulo - nema Teške tjelesne povrede - 7 odraslih i 1 dijete Lakše tjelesne povrede - 24 odrasla i 1 dijete   2009. Poginulo - nema Teške tjelesne povrede - 3 odraslih i 2 djece Lakše tjelesne povrede - 19 odraslih i 3 djece   Prva četiri mjeseca 2010. godine Poginulo - nema Teške tjelesne povrede – nema Lakše tjelesne povrede- 3 odraslih   Za 2005. i 2006. godinu nemaju podataka, saopštili su nam iz Centra javne bezbjednosti Banjaluka.