Novinarstvo je permanentni proces traganja za istinom
Novinarstvo je permanentni proces traganja za istinom
15/12/2012
UNICEF-a je nedavno dodijelio nagradu za novinarski doprinos zaštiti djece Eldinu Hadžoviću. Intervju s povodom.
MC: Nagrađeni ste za dopirnos bh. novinarstvu od strane UNICEF-a. Kakva je to nagrada i šta ona uopće znači u kontekstu bh. novinarstva?
EH: Nagradu UNICEF-a BiH je dobilo ukupno devet novinara, podijeljenih po kategorijama - print, internet, televizija, radio, itd. Iskoristio bih ovu priliku da čestitam svim nagrađenim kolegama i kolegici. Nagrada je ove godine dodijeljena u okviru projekta "Zaštita djece izložene riziku i djece u kontaktu sa pravosudnim sistemom u BiH", koji UNICEF podržava, u saradnji sa relevantnim vladinim institucijama i nevladinim organizacijama uz finansijsku podršku Švedske razvojne agencije (SIDA) i Švicarske agencije za razvoj (SDC). Meni je dodijeljeno specijalno priznanje "za novinarski doprinos zaštiti djece pod rizikom i djece u kontaktu sa pravosudnim sistemom u BiH", u kategoriji tekstova objavljenih na Internetu.
Nagrađen sam za priču "Dvostruko napušteni: Bosanska siročad na cjedilu", koju sam radio u sklopu Balkanske stipendije za novinarsku izvrsnost, koju već godinama dodjeljuje Balkanska istraživačka mreža u suradnji sa Erste fondacijom i Robert Bosch Stiftungom. Priča se bavi stanjem u kojem se nalaze štićenice i štićenici domova za djecu bez roditelja i roditeljskog staranja, te nemogućnošću države Bosne i Hercegovine da ispravno nadgleda svoja sirotišta, niti da osigura pristojnu alternativu ustanovama za djecu bez roditeljskog staranja.
MC: Priznanje je stiglo od jedne međunarodne institucije, da li takva priznanja dobijate od domaće novinarske zajednice?
EH: Ovo je prvo priznanje koje sam dobio, ako izuzmem stipendiju koju sam spomenuo, i koja je sama po sebi neka vrsta priznanja, budući da se dodjeljuje u izuzetno oštroj konkurenciji.
MC: Nagradu ste dobili za istraživačku priču o siročadima. Koliko je trajalo produciranje ove priče i da li generalno istraživačke priče poput ove nisu 'rentabilne'? Da li su vrijeme, znanje i novac koje treba investirati za istraživačko novinartsvo prevelike investicije za bh. novinarske kuće i stoga razlog što u bh. medijima imamo sve manje kvalitetnog istraživačkog novinarstva. Da li postoji interes u bh. medijima za ovakvim pričama, da li je moguće baviti se angažiranim istraživačkim novinarstvom u BiH?
EH: Ovdje otvarate veći broj pitanja koja i ne moraju nužno biti povezana. Najprije, moram reći da nisam impresioniran terminom "istraživačko novinarstvo", pošto vjerujem da u osnovi svako novinarstvo mora biti istraživačko, ako na tu djelatnost gledamo kao na permanentni proces traganja za istinom, koji ne počinje i ne završava sa jednim novinarom ili jednom novinarskom pričom. Istraživačko novinarstvo u užem smislu jest zahtjevnije, u smislu da je za temeljito istraživanje potrebno uložiti jako puno vremena, novaca i živaca, zbog čega su priče u kojima su sve činjenice provjerene i po nekoliko puta danas jako rijetke u odnosu na sve ono što se objavljuje, kao što su i rijetka sistematska i dubinska istraživanja. Međutim, to nije problem samo novinarstva u BiH, nego i novinarstva uopće, naročito nakon pojave interneta. Pored toga, ne treba zanemariti ni pitanje zainteresiranosti publike, pošto većina ljudi danas radije čita kratke i jednostavne priče, najčešće tabloidnog karaktera, i po tome se Bosna i Hercegovina ne razlikuje od, recimo, Švedske. Ono po čemu se bitno razlikuje su čitalačke navike.
MC: Kakvo je, po vama, stanje i perspektive istraživačkog novinarstva u BiH?
EH: U nesređenom društvu poput našeg istraživačkih tema ima u izobilju, a ne može se reći da nema odličnih novinara. Nesreća je, međutim, što su novinska izdavačka djelatnost i generalno mediji pali u ruke male grupe lupeža, zbog čega je novinarstvo u cijeloj regiji palo na nepodnošljivo niske grane. U takvom kontekstu, jedino ozbiljni regionalni neovisni medijski projekti mogu producirati kvalitetno i pošteno novinarstvo.