Na marginama: Manjine i mediji u jugoistočnoj Evropi
Na marginama: Manjine i mediji u jugoistočnoj Evropi
Mediacentar Sarajevo, u saradnji sa Centrom za društvena istraživanja Analitika, objavio je u prvoj polovini 2010. godine zbirku istraživačkih tekstova o odnosu manjina i medija u jugoistočnoj Evropi pod naslovom: „Na marginama: Manjine i mediji u jugoistočnoj Evropi“, koju su priredili Edin Hodžić, glavni istraživač Analitike i Dr. Tarik Jusić, programski direktor Mediacentra Sarajevo i direktor Analitike.
Kako se navodi u uvodnom poglavlju, ova knjiga analizira „tri modela organizacije odnosa većina i manjina u domenu medija“ ukazujući na čitav niz problema: “tenzija između većine i etno-kulturnih manjina promatrana kroz prizmu medijske reprezentacije manjina u većinskim i u manjinskim medijima u specifičnom kontekstu (Hrvatska, Kosovo); izazovi specifičnih konsocijacijskih mehanizama podjele vlasti u pluralnim društvima i osiguravanja odgovarajućeg položaja manjina u tim društvima, s fokusom na pitanje kako se položaj manjinskih etno-kulturnih kolektiviteta reflektira u medijima (Bosna i Hercegovina i Makedonija); te obrasci diskriminacije, pogrešne reprezentacije i marginalizacije rodnih/seksualnih manjina u medijima, sa posebnim fokusom na film i internet u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji“ (Hodžić i Jusić 2010, 41-42).
U uvodnom tekstu pod naslovom „Manjine i mediji u jugoistočnoj Evropi: Međunarodni standardi i lokalne prakse“ Hodžić i Jusić daju pregled stanja medijskih prava manjina, ukazujući pri tome na specifične kontekstualne i medijske faktore koji utječu na prirodu odnosa manjinskih grupa i medija, pri čemu je posebna pažnja posvećena odnosu medija i manjina na Balkanu.
U poglavlju „Manjine i mediji u Hrvatskoj: Dostići mainstream i izbjeći marginalizaciju“, Antonija Petričušić istražuje preduvjete uključivanja manjina u manjinske i mainstream medije u Hrvatskoj, ističući opasnosti getoizacije manjina ukoliko se oslanjaju samo na manjinske medije. Autorica pokazuje da zakonske odredbe i institucionalni okvir ne podstiču dovoljno medije da stvaraju prostor za bolju integraciju manjina u Hrvatskoj.
Tekst „Srbi kao prijetnja: Prikaz srpske manjine u kosovskim novinama na albanskom jeziku“ autorice Helene Zdravković-Zonta istražuje odnos većinskih albanskih medija na Kosovu prema srpskoj manjinskoj populaciji koristeći se kritičkom analizom diskursa Teun A. van Dijka i relevantnim teorijama etničkih konflikta. Ova analiza ukazuje na odustvo istinske predanosti pomirenju i integraciji u diskursu albanskih medija o srpskoj manjini na Kosovu. Davor Marko u svojoj studiji „Mediji i manjine u Bosni i Hercegovini“ o reprezentaciji manjina u medijima pokazuje da država BiH ne ispunjava ni minimalne uvjete za adekvatan pristup manjina medijima.
Tekst Zhidasa Daskalovskog „Mostovi koji dijele: Mediji i manjine u Makedoniji“ analizira reprezentaciju Albanske manjine u Makednoskim mainstream medijima, pokazujući da konsocijacijska struktura medijskog sistema ne uspijeva eliminisati polarizirajući, centrifugalni medijski diskurs i smanjiti etničke tenzije u simboličkoj, diskursivnoj ravni.
Mima Simić svojim tekstom „Čuvarica granice: Celuloidna lezbijka kao dvostruka metafora u re/konstrukciji postjugoslavenskih nacionalnih identiteta“ analizira tretman lezbijskih protagonistkinja u filmovima Fine mrtve djevojke Dalibora Matanića (Hrvatska, 2002), Čuvar granice Maje Weiss (Varuh meje, Slovenija, 2002), i Diši duboko Dragana Marinkovića (Srbija i Crna Gora, 2004) i pokazuje kako ovi filmovi sa jedne strane, ali samo naizgled „izriču kritiku novog militarističkog, tradicionalističkog, patrijarhalnog i nacionalističkog diskursa i praksi“, dok istovremeno svojim podtekstom reflektiraju tu istu ideologiju, „koja u konačnici onemogućuje uspostavu ženskog/lezbijskog subjekta“.
I konačno, Slobodanka Dekić u svojoj studiji 'Queer Online: Queer zajednica na internetu i aktivizam u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini' izučava ulogu online forumi na LGBTIQ web portalima u regionu u povezivanja, identifikaciji i političkom aktivizmu ove marginalizirane društvene grupe. Istraživanje sugeriše da pored pozitivnog potencijala novih medija za afirmaciju prava manjina na pristup medijima, oni mogu također biti i dodatni mehanizam jačanja marginalizacije manjina.
Publikaciju u .pdf verziji možete preuzeti ovdje.