Knjiga - čovjekov najmrži poznanik?

Knjiga - čovjekov najmrži poznanik

Knjiga - čovjekov najmrži poznanik?

Ako ste čitali naučnofantastični roman „Fahrenheit 451“ Raya Bradburya, znate da je njegova vizija budućnosti, u kojoj je čitanje knjiga ilegalno, jeziva i mučna. Vladine postrojbe koje plijene knjige i zatim ih javno spaljuju na temperaturi od 451 stepena Fahrenheita, scenarij je koji uglavnom izaziva nemir i nelagodu.

Bradburyeva budućnost još uvijek nije stigla, ali se približava. Iako temperatura još uvijek nije dosegla stepen na kojem papir počinje gorjeti i po kojem je roman navodno dobio ime, dovoljno je visoka da se knjige počinju rezati i skraćivati.  

Jedna talijanska izdavačka kuća nedavno je objavila prvu ediciju tzv. "destilovanih" knjiga, tj. romana talijanskih i svjetskih pisaca iz kojih su izbačena pojedina poglavlja. Destilovani "Muškarci koji mrze žene" Stiega Larssona, naprimjer, umjesto osamsto, imaju jedva dvjestotinjak stranica, koštaju manje od 4 eura i mogu se kupiti na bilo kojoj trafici širom Italije. 

Izdavač se nada da će manji broj stranica i niže cijene knjiga pospješiti njihovu prodaju, jer prosječni Talijani za knjige imaju sve manje vremena i novca. Prodaja knjiga i novina između 2010. i 2014. godine u Italiji je, prema podacima talijanske statističke agencije ISTAT, opala za 18 posto.

Statistike o kupovini knjiga u Bosni i Hercegovini ne postoje ali mali broj aktivnih izdavača i skromni tiraži pokazuju da je situacija slična kao i u Italiji. Međutim, upitno je da li bi „destilovane“ knjige kod nas imale prođu.

Urednica sarajevske izdavačko-knjižarske kuće „Buybook“, Ida Hamidović, smatra da podilaženje čitaocima na takav način degradira svijet književnosti i izdavaštva, a i same autore i njihova djela.

„Nije sporno da dosadni ili nezanimljivi dijelovi mogu postojati u svakom romanu, ali čitatelju je ostavljeno na slobodnu volju da li će se posvetiti takvim stranicama ili ih preskakati“, kaže ona.

Na pitanje da li bi Buybook razmislio o "destilovanju" svojih izdanja ako bi prodaja knjiga toliko opala da se rad više uopšte ne bi isplatio, Hamidović odgovara odrično.

„Kultura čitanja i produkcija knjiga ionako su na niskom nivou, i ovise od jednog malog broja pasioniranih čitatelja i istinskih ljubitelja knjige, tako da smo skloni vjerovati da kraćenjem i destilovanjem knjiga ne bismo postigli ništa pozitivno – dobili bismo možda nekolicinu površnih i nestalnih čitatelja, a onim istinskim i predanim čitateljima uskratili bismo prava djela“.

U eri interneta i brzog modernog života, knjige su sve manje čovjekovi prijatelji, a sve više mrski poznanici koje rijetko susrećemo. Često čak i studenti književnosti spremaju ispite koristeći se sažecima romana iz antologija književnosti, a učenici na časovima književnosti prepričavaju fabule lektira s web stranica Lektire.org ili Ludorije.com, koje nude kratke sadržaje romana za one „kojima je zamorno čitati cijele knjige“. 

U takvim slučajevima, kaže srednjoškolska profesorica književnosti Raza Šahinović, čitanje „destilovanih“ knjiga može biti manje zlo od nečitanja ili čitanja neprovjerenih i često netačnih online sadržaja.

„Prije bih opravdala čitanje i "destilovanih" knjiga nego nikako pročitanu lektiru ili prepisanu s interneta jer će bar djelimično upoznati izvorni tekst, iako brzina provođenja kroz tekst nije dobra“, kaže Šahinović.

S njom se slaže i književnik i književni prevodilac Nihad Hasanović: „Čitanje 'destilovanih' romana možda pripremi nekog srednjoškolca za kasniji susret s integralnim Stendhalom, Calvinom, Poniatowskom. Takav pristup ima i lošu stranu jer te može ulijeniti u intelektualnom smislu: postane ti normalno da tvoje sklekove radi neko drugi“.

Ovakav način popularizacije čitanja u Italiji je dočekan kritikom da je jeftin marketinški trik koji u konačnici neće polučiti željene rezultate. Šahinović, koja u nastavi radi 13 godina, kaže da bi njeni učenici rijetko posegnuli za „destilovanim“ knjigama.

„Onaj ko voli da čita ne bi dozvolio da mu užitak čitanja pokvari polovična knjiga kojoj je 'neko' prema nekim svojim kriterijima smanjio količinu stranica. Mislim da se takvom površnošću ljudi zaglupljuju. Sem toga, mislim da ni pisci nikada ne bi pristali na to da im neko iscjepka knjigu“, kaže profesorica.

Međutim, Hasanović bi prihvatio da mu izdavač "destiluje" neki od njegovih romana, ako bi imao zagarantovanu prodaju tiraža.

„Izdavaštvo u Bosni je tako jadno da mi je teško zamisliti situaciju u kojoj bih dobio takvu ponudu (...) Ali, da, pristao bih ukoliko bi mi se pružila takva prilika, a jedina motivacija bila bi novac. Iako bi me savjest grizla – i zbog toga što će mi knjigu iskasapiti, a i zbog toga što bi 'destilovana' verzija promovirala laž da su život i literatura jednostavniji nego što jesu“.

Isplativost ovog talijanskog poduhvata još uvijek nije poznata, ali očekuje se da, slično kao američki Reader's Digest Selected Editions, koji nekoliko različitih knjiga kondenzuje u jedno izdanje i dostavlja ga na vrata čitalaca po povoljnim cijenama, bude dugoročno održiv.

Povratak knjigama, pa makar i u skraćenom obliku, prema mišljenju nekih stručnjaka, može biti dobra alternativa konzumaciji internet sadržaja, jer nepregledna količina online informacija dovodi do raspršivanja pažnje i pada interesa za čitanjem. Većina internet korisnika na jednoj web stranici ne zadrži se duže od pola minute, a vrijeme posvećeno jednom tekstu mjeri se u sekundama.

Iz tog razloga, pod sloganom „Unaprijedite svoje znanje za manje od 20 minuta“ („Boost your knowledge in under 20 minutes“), britanska web aplikacija JOOSR za svoje korisnike sumira glavne ideje brojnih istorijskih, filozofskih i ekonomskih knjiga da oni ne bi morali gubiti vrijeme. Isprobate li besplatnu verziju aplikacije, vidjećete da je, recimo, ukupno 13 poglavlja Sun Tzu-ovog „Umijeća ratovanja“ zaista stalo na svega desetak stranica teksta.

A s druge strane, onima koji kroz što veću količinu teksta žele proći za što manje vremena, internet i neformalno obrazovanje nude brojne tehnike brzog čitanja. Neke od njih podrazumijevaju i takozvano „skeniranje“ teksta, odnosno „nečitanje“ čitavog teksta.

„Možemo se mi lagati koliko hoćemo, ali vrsna književnost uglavnom zahtijeva od nas i pažnju i posvećenost i trud i znatiželju. Ne baš krv i znoj, ali tu smo negdje“, kaže Hasanović napominjući da rješenje nije u tome da se obmanjujemo koristeći surogate.

„Želite čitanjem samo odmoriti mozak? U redu, ali zar nije onda bolje da pogledate neku televizijsku seriju? A ako vam je baš do književnosti, manite se "knjiga za plažu", udubite su u knjige za zimu“, dodaje Hasanović.