Nemoguće je utvrditi tačan broj lažnih vijesti koje se pojavljuju na internetu, ali u samo nekoliko klikova moguće je provjeriti da li je određena vijest tačna ili ne. 

 

Polazna tačka može biti Google gdje je dovoljno da, na primjer, izguglamo nečije ime ili da očitamo fotografiju kroz servise za obrnutu pretragu i tako i utvrdimo odakle potiče određeni sadržaj  i da li je vjerodostojan, pojasnila je Darija Stjepić iz Novosadske novinarske škole tokom radionice o medijskoj pismenosti koja je održana u Srednjoj ekonomskoj i ugostiteljsko-turističkoj školi Mostar.

 

 

Stjepić je pojasnila kako u zavisnosti od forme teksta možemo provjeriti određeni sadržaj.

 

„Ne postoje koraci za fact-checking jer se svaki sadržaj razlikuje, tako da je važno da čitamo tu vijest, da smo posvećeni kada je čitamo i tek onda ćemo saznati šta možemo iz nje da iščitamo“, kaže Stjepić te dodaje da ako primijetimo da bi nešto moglo biti netačno, onda slijedi postupak nakon kojeg će nekada biti potrebno provjeriti izvor određenog teksta, nekada sagovornike, ili osobu o kojoj se govori, a vrlo često su tu i dokumenti i institucije za koje je potrebna provjera. 

 

Pojasnila je kako su koraci fact-checkinga uvijek drugačiji u zavisnosti od forme, odnosno da li je u pitanju tekstualni sadržaj, video sadržaj, ili fotografija. Navela je i kako su manipulacije u medijima u regionu vrlo banalne, te da se većinom pretraga tačnosti informacije završava nakon pretrage podataka kroz Google i provlačenja fotografija kroz servise za obrnutu pretragu fotografija i da se tu sva provjera i završava. 

 

„Mi smo vrlo često lijeni da sve provjeravamo, ali kada shvatimo koliko je to lako, onda vidimo da ne moramo da budemo nasamareni nego možemo da provjerimo svaku informaciju u nekoliko klikova i bez pola muke da saznamo da li je nešto tačno ili ne“, rekla je Stjepić.

 

Profesorica bosanskog jezika i književnosti iz mostarske škole, Merima Peco, istakla je da je ovakvih radionica o medijskoj pismenosti itekako potrebno više iz razloga svakodnevnog „bombardiranja“ raznim vijestima za koje je teško razlučiti koje su istinite a koje nisu i da učenici nakon ovakvih predavanja mogu razviti oprez prilikom čitanja sadržaja na internetu. Ona smatra i da su učenici oprezniji od profesora. 

 

„Na početku su djeca bila naivna, međutim pročitali su mnogo informacija i čini mi se da je iz tog razloga ta opreznost kod njih prisutnija nego kod nas. Mi ćemo prije lakovjernije prihvatiti određeni sadržaj, dok djeca odmah idu na mišljenje tipa 'šta ako je ovo nešto loše'“, kaže profesorica.

 

Učenica ove škole Adna Crnalić ističe kako joj je radionica bila korisna jer inače nastoji da provjeri vijesti koje svakodnevno pronalazi na internetu, počevši od društvenih mreža.

 

„Lažne vijesti se brzo prenose među mojom generacijom koja većinom ne provjerava tačnost i koji na prvu vjeruju u informaciju koju pročitaju“, navodi Crnalić.

 

 

Stjepić kaže da su njena iskustva sa srednjoškolcima pozitivna, i da su ovakve teme njima jako bliske te da im je samim tim interesantna tematika, tako da su uvijek zainteresovani za rad.

 

„Moja iskustva pokazuju da su mladi tehnički pismeniji, digitalno pismeniji od nas, u smislu da će brže pronaći neku vijest, informaciju, brže će provjeriti neki podatak nego profesori, roditelji, ali djeci je veoma potrebno to iskustvo koje imaju nastavnici ili stariji predavači, odnosno to neko kritičko razmišljanje prema stvarnosti a mi smo tu da ih ipak usmjerimo i da to njihovo znanje moderiramo i da im ukažemo svrhu svega toga“, istakla je Stjepić.

 

Radionica u Mostaru bila je deveta od deset radionica organizovanih kroz projekt „Jačanje medijske pismenosti mladih u BiH“, koji provode Mediacentar Sarajevo i Boram, a finansira Evropska unija. Pod motom „Nije sve što piše istina“ radionice su ranije održane u Sarajevu, Zenici, Banjoj Luci, Orašju, Goraždu, Tomislavgradu, Trebinju i Srebreniku, a cilj im je jačanje medijske pismenosti kod mladih ljudi u Bosni i Hercegovini.