Uprkos preporuci Evropske komisije državama članicama da odobre otvaranje pristupnih pregovora s Bosnom i Hercegovinom (BiH) i usvajanju Reformske agende, 2025. godina nije donijela suštinski napredak u zakonodavnim i institucionalnim reformama koje se odnose na slobodu izražavanja i medijske slobode. Ključni izazovi ostali su isti kao i prethodnih godina: spor i nedovoljno transparentan rad na propisima, izostanak političkog i institucionalnog konsenzusa, te fragmentacija nadležnosti koja otežava donošenje i provedbu krovnih rješenja. Posebno se to vidi u dugotrajnom zastoju oko zakona o javnom RTV-sistemu i zakona o elektronskim medijima i komunikacijama.

Istovremeno, evropski regulatorni okvir u digitalnoj sferi se ubrzano mijenja, dok BiH i dalje kasni sa usklađivanjem sa standardima Evropske Unije (EU). Zakonodavni okvir u oblasti medija i digitalnih usluga tek fragmentarno prati reformske tokove, a usklađivanje sa Direktivom o audiovizuelnim medijskim uslugama iz 2018. godine i novim zahtjevima (uključujući Evropski akt o slobodi medija) ostaje nedovoljno. Paralelno s tim, u 2025. godini su se pojavljivale i inicijative koje nose rizik dodatnog sužavanja prostora za slobodu izražavanja, poput najava mjera usmjerenih na “borbu protiv dezinformacija”, posebno u Republici Srpskoj.

Nalazi ove studije potvrđuju ocjene iz Izvještaja Evropske komisije o napretku za 2025. godinu: u oblasti slobode izražavanja i medija nije zabilježen napredak, a BiH je i dalje u ranoj fazi pripremljenosti, uz zabrinjavajuće znakove pogoršanja. To se odražava i kroz ponavljanje istih preporuka iz godine u godinu, od usvajanja zakona o transparentnosti medijskog vlasništva i finalizacije zakona o elektronskim komunikacijama i elektronskim medijima, do stabilizacije javnog RTV-sistema, osiguranja finansijske održivosti i političke nezavisnosti javnih emitera, te jačanja zaštite novinara i medijskih radnika.

Cilj ovog izvještaja je da pruži pregled ključnih zakonodavnih, institucionalnih i političkih kretanja u oblasti medijskih sloboda tokom 2025. godine, analizira njihov uticaj na rad medija i položaj novinara, te identificira glavne izazove i potencijalne pravce djelovanja. Izvještaj je pripremljen na osnovu primarnih i sekundarnih podataka, kroz analizu postojećih politika u BiH, uz prikupljene podatke koje su dostavile nadležne institucije i kroz deset intervjua sa relevantnim sagovornicima, uključujući pravne stručnjake, predstavnike medija i predstavnike institucija.

Izvještaj predstavlja prvu studiju praćenja u okviru trodijelnog serijala izvještaja posvećenih praćenju zakonodavnih i institucionalnih reformi u oblasti slobode izražavanja i slobode medija. Zasniva se na prvom izvještaju “Zaštita medijskih sloboda u Bosni i Hercegovini: Koraci ka evropskoj integraciji”, objavljenom u januaru 2025. godine, u kojem je dat sveobuhvatan pregled relevantnog zakonodavnog okvira, kao i stepena njegove usklađenosti s međunarodnim standardima i standardima Evropske unije.

U odnosu na prvi izvještaj, fokus praćenja napretka je na izmjenama, novim inicijativama i praktičnim efektima zakonodavnih i institucionalnih procesa koji su se odvijali tokom 2025. godine. U prvom dijelu ovog izvještaja predstavljene su zakonodavne izmjene u prethodnoj godini, s fokusom na krivične zakone i zakone o slobodnom pristupu informacijama. Analizirane su također predložene i provedene mjere na putu ka usvajanju zakona iz oblasti komunikacija i elektronskih medija, pravilnika i odluka Regulatorne agencije za komunikacije, Zakona o transparentnosti vlasništva, te Zakona o javnom RTV-sistemu BiH. Drugi dio izvještaja posvećen je novim izazovima u oblasti medijskih sloboda, koji uključuju regresivne inicijative i mjere, poput donošenja zakona o “stranim agentima” u RS-u, koji je kasnije stavljen van snage, najava o osnivanju odjela za dezinformacije u RS-u, te konkretnih slučajeva pravnog uznemiravanja novinara u BiH. U ovom dijelu analizira se i dinamika donošenja zakona o medijima na različitim nivoima, uključujući proces kreiranja nacrta Zakona o medijima u Republici Srpskoj, kao i napredak u oblasti institucionalne zaštite novinara. Posljednji dio izvještaja posvećen je analizi usklađenosti medijskog zakonodavstva s pravnom stečevinom EU, s osvrtom na Akt o digitalnim uslugama, Evropski akt o slobodi medija, Direktivu protiv strateških tužbi usmjerenih protiv javnog djelovanja, te usklađenost Zakona o zaštiti ličnih podataka s Općom uredbom o zaštiti podataka (GDPR).

Kompletan izvještaj dostupan je ovdje.