Čitajte vijesti, ispričajte svoju priču, budite informisani – neka se vaš glas čuje

foto: Unsplash / Ilustracija

*Članak je dio serijala autorskih tekstova koje prenosimo povodom obilježavanja Svjetskog dana vijesti, globalne kampanje koja naglašava vrijednosti novinarstva.

Ovo je godina u kojoj se svijet zapalio. Često i doslovno – šumski požari širom Evrope i Amerike zaustavili su čak i najglasnije skeptike u pogledu klimatskih promjena. Isto tako i u prenesenom značenju. Iznova nas podsjećaju koliko su globalni lanci snabdijevanja ranjivi na geopolitičke šokove, kako beskrajni ratovi primoravaju čitave zajednice da uđu u područja gdje ne žele biti i gdje nisu dobrodošle.

A na mreži, bujica sadržaja generisanog i distribuiranog putem umjetne inteligencije (AI) pretenduje da pokuša osmisliti sve to, a zapravo nas zbunjuje i dovodi u opasnost.

Zbog toga, hvala Bogu na pripovjedačima. Novinarima, onima koji istražuju, ispituju, nerviraju moćnike. Onima koji sjede i slušaju ožalošćene i pokušavaju razumjeti one koji su bijesni.

Tehnologija pojačava glasnoću javnog diskursa, ali nam rijetko daje informacije koje su nam potrebne u trenutku kada su nam potrebne. Novinari to rade. Oni ljude preplavljene informacijama pretvaraju u informisane građane, sposobne da se zagovaraju za sebe i da guraju promjene.

I ima ih posvuda. U svakoj zajednici, selu, gradu i regiji postoje prirodni novinari: ljudi koji posmatraju, bilježe, analiziraju, pamte i osporavaju.

Oni su oči i uši naših lokalnih medijskih kuća, često na mjestima gdje nema tržišta dovoljno značajnog da podrži „klasične“ novinske operacije.

Oni su ti koji drže kameru i pokušavaju zaustaviti drhtanje svojih ruku dok snimaju kako se glečer odlomi i odnosi čitave ulice u Nepalu. Oni su ti koji uočavaju bager kako ulazi u udaljeni kazahstanski gradić i pitaju se da li je trošni rudnik zlata koji se odjednom pojavio legalan.

Novinari su takođe ti koji slušaju, koji omogućavaju onima bez glasa da imaju glas i pomažu ljudima da ispričaju priču o svojim životima.

A tu su i novinari koji nastavljaju s tim radom dugo nakon što je ostatak svijeta skrenuo pogled. Oni su takođe ti koji ostaju da pitaju šta se dešava dalje. Kako će se domovi obnoviti nakon katastrofe? Zašto se glečeri tope? Ko stoji iza rudarstva koje uništava lokalni pejzaž i zašto im regionalne vlasti dozvoljavaju da rade bez dozvola?

Ovim pripovjedačima i novinarima potrebno je priznanje i potrebna im je zaštita da bi nastavili raditi svoj posao. Potrebno im je pravno pokriće od moćnika koji pokušavaju da ih spriječe da postavljaju teška pitanja i otkrivaju odgovore. Potrebna im je podrška kada se bore protiv tehnoloških kompanija koje profitiraju na njihovom radu, a da za to ne plaćaju.

Što je najvažnije, potrebna im je publika, čitaoci i zajednice koje prepoznaju i cijene važnost onoga što rade.

Našim informacijskim ekosistemima – digitalnim, audiovizuelnim i pisanim porukama koje primamo u svakodnevnom životu – i dalje su potrebni novinari da bi funkcionisali kako treba. I što je ključno, potreban im je pluralitet novinara – male, nezavisne kuće koje prikupljaju energiju ulica, i velike, dobro etablirane redakcije spremne da se uhvate u koštac s velikim borbama.

Ovo je izazov za generacije. Širom svijeta mladi ljudi uzimaju kamere i telefone da zabilježe vlastite priče i ušetaju u javni život sa zahtjevima, pitanjima i idejama.

Ovo je ogromna prilika za nove mobile-first medije koji prenose njihove priče putem društvenih mreža, ali je to takođe i šansa za veće, etabliranije redakcije da zadobiju povjerenje mlađe publike koju su tražile.

To je važno za sve nas. Ne može biti smislenog građanskog učešća bez činjenica, konteksta i pitanja. Svako ko želi da sije konfuziju i nesreću oduzima informacije, ućutkuje one koji postavljaju pitanja i uskraćuje ljudima pravo da znaju o svijetu oko sebe. Postoji jednostavan način da se uzvrati udarac. Čitajte vijesti, ispričajte svoju priču, budite informisani. Neka se vaš glas čuje.

___