Članak koji sledi jedna je od kolumni Ala Tompkinsa prevedena sa sajta Poynter instituta www.poynter.org . Prevod će biti objavljen u 2 nastavka.

Nadam se da će moje današnje i sutrašnje kolumne biti dovoljno korisne da ih odštampate i podijelite svojim kolegama – ili studentima, ako se bavite edukacijom. Danas želim da vam pružim uvid u način na koji snimatelji prelaze na pravljenje video-snimaka visoke definicije (HD). Sutra ću vam dati savjete o prelasku na digitalnu televiziju do kog će doći 2008. godine.

Danas ćemo odgovoriti na sljedeća pitanja:

•    Šta snimatelji treba da imaju na umu kada snimaju u HD-u.

•    Šta HD znači za kadriranje, osvjetljenje i montažu.

•    Kakva je razlika za one koje snimate?

•    Šta TV stanice rade sa arhivskim snimcima koji nisu snimljeni u HD-u?

•    Hoće li online video plejeri morati da pređu na HD format?

•    Kako redakcije izlaze na kraj sa ogromnom količinom dodatnih podataka u montaži koje podrazumijeva HD?

2008. će biti godina visoke definicije za sve koji snimaju video kamerom. Bez obzira snimate li video kamerom za web sajtove ili za TV vijesti, put ka HD-u će se ove godine ubrzati.

Obraćam se dvojici starih prijatelja kojima sam poslao e-mailove tražeći pomoć o ovoj temi: Richardu Adkinsu, snimatelju WRAL-TV-a u Releighu, u državi Sjeverna Karolina, i Mannyju Sotelu, snimatelju KUSA-TV-a u Denveru i bivšem predsjedniku Državnog udruženja fotoreportera. Njih dvojica podučavaju druge profesionalne snimatelje o prelasku na HD.

Koja je prva prilagodba koju snimatelji moraju napraviti kada počnu snimati u HD-u?

Richard: Prva stvar kod HD-a koja “šokira” snimatelja je format širokog ekrana. Ovo se ne odnosi samo na stanice koje prelaze na HD, već i na mnoge TV stanice koje planiraju da neko vrijeme snimaju samo u standardnoj definiciji od 16x9. Format šireg ekrana malo otežava održanje horizonta, naročito kada se radi sa ručnim kamerama. Uz to, širi ekran i veći TV aparati na tržištu gledaocu omogućavaju da vidi više okoline.

Manny: Medijske kuće koje snimatelje ne smatraju bitnim dijelom redakcije će propustiti voz za HD. Hoću reći da gledaoci redakcija u čijim udarnim vijestima reporteri izvještavaju uživo sa mjesta automobilskih nesreća ili stoje ispred žute policijske trake na mjestu zločina ne biraju njihov kanal zato da bi to vidjeli u visokoj definiciji. Ali, ako se gledaocima predstave ljudi u njihovoj zajednici koje inače ne bi sreli ili ih se vodi na mjesta na koja inače ne bi išli … oni će htjeti da to vide u HD-u. Priče će morati biti dublje i duže da bi gledalac kod kuće uživao u HD slici.

Richard: Još nešto što se često zanemaruje je lakoća s kojom se mogu čitati svi natpisi na ekranu (npr. grafiti, tekst na papiru, kreditne kartice). Mada ste ranije možda i mogli snimiti nepristojne ili osjetljive materijale, takvi sadržaji sada prosto iskaču sa ekrana. Viđao sam nepristojne grafite u pozadini snimka ili sudske dokumente kada ih niko u montaži nije primijetio. S lakoćom sam čitao brojeve kreditnih kartica kada bi neko snimao plaćanje računa za gorivo na pumpi.

Manny: Ono što sam ja otkrio kada sam montirao našu prvu HD emisiju je da se u montaži treba usporiti. Kada sam gledao snimatelja Garyja Wolfea kako montira svoju priču o divljim konjima, rekao sam mu da treba dopustiti slici i prirodnim zvukovima da duže traju. On je priču montirao kao da je namijenjena za vijesti, a ne za emisiju od sat vremena. Sve je bilo čvrsto montirano i niste baš mogli upiti prelijepe slike konja koji slobodno trče. Kada je omogućio slikama i zvuku da dišu, priča je postala upečatljivija i bilo je zadovoljstvo gledati je.

Tompkins: Ranije su snimatelji kadrirali svoje slike koristeći nešto što zovemo “pravilom trećina”. Horizont, nebo i glavne tačke interesa su se nalazile u trećinama ekrana, ne u sredini. Kako će se to promijeniti snimanjem u HD-u?

Richard: Više informacija na većem platnu znači da morate privuči pogled gledaoca na važne dijelove ekrana. Mislim da “pravilo trećina” još uvijek vrijedi, ali uz dodatna pravila o kadriranju i pravo na kršenje pravila po potrebi. Veća jasnoća HD-a omogućava TV snimateljima da koriste više snimateljskih tehnika da bi privukli pažnju gledaoca na detalje. Uzmite, naprimjer, reportera koji stoji na punom stadionu: uz korištenje velike dubine polja svi će biti u fokusu, a reporter će se utopiti u sliku i biće ga teško razlikovati od gomile. A sada dodajte malo neutralne gustoće i smanjite dubinu polja i odjednom će ljudi ispred i iza reportera postati mutni, ali će jasnoća HD slike omogućiti reporteru da se istakne.

Manny: To pravilo i dalje važi, po mom mišljenju. Ali, izazov je u tome da budete dovoljno disciplinovani da se sjetite da iako snimate uz odnos 16:9, tu istu sliku će pojedini gledaoci videti kao 4:3.

Tompkins: Koliko je važno osvjetljenje kada počnete da snimate u HD formatu?

Richard: Druge snimateljske tehnike, kao što je osvjetljenje, takođe su važne kada počnete da snimate u HD-u. Odlično osvjetljenje se zaista ističe u HD-u, kao i loše. Viđao sam mnoge neosvijetljene snimke ljudi koji stoje ili intervjue od kojih se sav zgrozim, a siguran sam da osoba na snimku nije zadovoljna kako izgleda na TV-u. Osvjetljenje je VEOMA važno. Trebate da koristite osvjetljenje za intervjue da biste uklonili loše, a dodali dobre sjene. Pozadinsko svjetlo je važno da bi se istakla osoba. Blago svjetlo odlično ističe fine detalje na slici.

Manny: Osvjetljenje će za HD biti izuzetno važno. Ja mislim da je osvjetljenje u lokalnim vijestima vještina koja se izgubila. U pojedinim slučajevima snimatelji se jednostavno uzdaju u već postojeće svjetlo kada snimaju sagovornike. Možda se neko neće složiti sa mnom, ali u pojedinim slučajevima snimatelj je jednostavno lijen ili nespreman da uloži veliki trud u snimanje priče. Ako snimatelj nije zainteresovan za priču - neće izvaditi opremu za osvjetljenje. U kojem god formatu da snimate, osvjetljenje će uvijek poboljšati sliku. Mada rizikujem da odam koliko sam star, sjećam se da je snimak napravljen kamerom RCA TK-76 uvijek bio bolji ako je za vrijeme intervjua korišteno osvjetljenje, a isto se može reći i za snimke napravljene u visokoj definiciji. HD nije namijenjen snimanju u uslovima slabog svjetla, što postaje veoma očito kada pojačate jačinu svjetla. Slika se, barem meni, čini zrnastom i gotovo ispranom.

Tompkins: Je li istina da bi se ljudi koji se pojavljuju na ekranu trebali zabrinuti zbog HD-a? Hoće li se svaki prištić ili mrlja vidjeti na ekranu?

Richard: Lica s ekrana se ne trebaju plašiti HD-a. Trebaju se, međutim, pobrinuti da budu prikazani u najboljem svjetlu. Kao što sam već pomenuo, osvjetljenje je od ključne važnosti kako će neko izgledati pred kamerama, kao što su i dužina fokusa i kadriranje. Kao što je rekao jedan voditelj s kojim radim: “… ako imate više šminke na HD-u ćete samo izgledati izvještačeniji.” Kada se pronađe ravnoteža između tehničkog i šminkerskog dijela posla, mislim da će lica s ekrana biti zadovoljna izgledom.

Manny: Oni su izuzetno zabrinuti jer se na HD-u vidi veoma mnogo detalja. Oni koji koriste mnogo šminke da prikriju mrlje neće se tako moći provući na HD-u. Po mom mišljenju, ten koji prirodno dobro izgleda će izgledati još bolje na HD-u. Ko god bude otkrio čarobnu formulu za šminkanje za HD veoma će se obogatiti. Hvala bogu da se mi snimatelji ne moramo brinuti oko toga.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------
Prevod sa engleskog: Kanita Halilović
---------------------------------------------------------------------------------------------------------

Tekst je preuzet i objavljen na MC Online uz odobrenje web portala “Poynter.org”. Svako dalje korištenje i distribucija ovog teksta podliježe uvjetima korištenja “Poynter.org” web portala.

Prevod i objavljivanje ovog teksta na MC Online omogućeni su zahvaljujući projektu Veza za zajednički angažman (VEZZA) koji podržava Švicarski ured za razvoj i saradnju (SDC). Više informacija o projektu VEZZA možete dobiti ovdje.