Novinari pozvani kao svjedoci jer su objavili informacije iz tajne istrage o „crnim fondovima“ vladajućeg HDZ-a odbili odati izvore. Izmjene u Zakonu o kaznenom postupku i Zakonu o medijima uglavnom su kozmetičke i politički motivirane, slažu se i novinari i pravnici.

Sredinom rujna/septembra ove godine (2011) dvojica hrvatskih novinara pozvani su da istražiteljima USKOK-a (Ured za suzbijane korupcije i organiziranog kriminaliteta) kažu tko im je dao informacije što su ih koristili u tekstovima (u Večernjem listu i Jutarnjem listu) o „crnim fondovima“ HDZ-a (Hrvatske demokratske zajednice), vodeće stranke vladajuće koalicije.

Obojica, Josip Bohutinski iz Večernjeg lista te Željko Petrušić iz Jutarnjeg lista, pozvali su se na zakonske odredbe što novinarima omogućavaju da ne odaju izvore informacija koje su objavili.

U Zakonu o kaznenom postupku (ZKP) stoji da se kao svjedoci ne mogu pozvati “novinari i njihovi urednici o izvorima obavijesti i podataka za koje su saznali u obavljanju svoga zanimanja, osim u kaznenom postupku zbog kaznenih djela protiv časti i ugleda počinjenih putem sredstava javnog priopćavanja”.

U Zakonu o medijima također piše da novinar nije dužan otkriti izvor informacija, ali postoji također i članak koji govori da DORH (Državno odvjetništvo Republike Hrvatske) to ipak može naložiti - ako se radi o nacionalnoj sigurnosti te ako interes javnosti za otkrivanjem izvora prevladava novinarovo pravo zaštite izvora.

U nekoliko mjeseci prije ovog poziva novinarima da dođu pred istražitelje USKOK-a još nekoliko novinara je istraživalo ovu temu i objavljivalo tekstove u kojima se tvrdilo kako je HDZ koristio „crne fondove“ te u gotovini, bez ikakvih službenih tragova, isplaćivao razne iznose različitim ljudima za usluge koje ponekad također nisu bile zakonite. Međutim, USKOK je na razgovor pozvao samo Bohutinskog i Petrušića.

Pokušaj državnih organa i institucija da od novinara saznaju identitet njihovih izvora nije nikakva novina u Hrvatskoj, kao niti u mnogim drugim zemljama. Novinari su i do sada pozivani i ispitivani kako bi odali izvor informacija, pogotovo oni što se bave istraživanjem tema koje su „nezgodne“ za vlast.

I autor ovog teksta našao se više puta u takvoj situaciji, a svaki puta je odbio odati izvor. Tako su u pravilu postupili i ostali pozvani novinari.

No, uvijek do sada je novinare pozivala policija na tzv. obavjesni razgovor, a sada se prvi puta u Hrvatskoj dogodilo da je novinare pozvao USKOK, i to u svojstvu svjedoka.

Novinari ne moraju odati izvore

„Razgovor sa istražiteljima USKOK-a bio je vrlo kratak i prema meni su bili korektni. Upozorili su me da mi Zakon o kaznenom postupku (ZKP), a i Zakon o medijima daju pravo da ne otkrijem svoje izvore i nisam im ništa rekao“, izjavio je Josip Bohutinski u razgovoru za Media.ba.

Željko Petrušić ne misli da je bilo što problematično u pozivanju novinara na razgovor sa istražiteljima sve dok im zakon omogućava da ne odaju izvore.

„Međutim, postoje stvarni pritisci, npr. kad se provodi tajni nadzor nad novinarima, pa i istrage o njihovoj aktivnosti za koje oni ne znaju“, upozorava on u razgovoru za Media.ba.

Činjenica da su novinari pozvani na razgovor, makar i u svojstvu svjedoka, a istražitelji su ih dužni upoznati s njihovim zakonskim pravom da ne otkriju izvore, novina je koju je donio novi Zakon o kaznenom postupku što je stupio na snagu 1. rujna 2011. godine.

Stari ZKP nije obavezivao istražitelje da upozore novinare kako ne moraju odati izvor, pa su se novinari morali samo pozivati na to zakonsko pravo. Oni su to u pravilu i činili, pa se praktično nije ništa promjenilo, ali je bar formalno novi ZKP u ovom članku povoljniji za novinare koji su pozvani svjedočiti.

Novi ZKP donio je, međutim, i izmjene koje dodatno otežavaju izvještavanje i o benignim slučajevima, slažu se mnogi hrvatski novinari, a tom se stavu pridružuje i predsjednik HND-a (Hrvatsko novinarsko društvo) Zdenko Duka.

On je za Media.ba objasnio kako je jedna od izmjena u odnosu na stari ZKP koja će ubuduće otežavati rad novinara odredba da Državno odvjetništvo preuzima od policije neke ingerencije koje zadiru u komuniciranje s novinarima.

„Praksa je i do sada pokazala da je Državno odvjetništvo u pravilu vrlo zatvoreno i nerado daje informacije, dok je policija ipak otvorenija prema novinarima“, izjavio je Duka za Media.ba.

I on, kao i sami novinari pozvani na razgovor u USKOK, ne vide problem u pozivu novinarima da svjedoče jer imaju zakonsku mogućnost da to ne učine.

Problem je što je USKOK objavio priopćenje da će ići u izvide u vezi curenja informacija istog dana nakon što je premijerka Jadranka Kosor izjavila kako će Vlada naći načina da se utvrdi tko je odao informacije iz istrage o “crnim fondovima“ HDZ-a.

Za Duku je to jasan znak da je posrijedi politički pritisak.

Sankcioniranje „curenja“ informacija – politička odluka

„Odredba ZKP-a u vezi sa otkrivanjem pojedinosti iz istrage koja traje u praksi ne funkcionira“ – smatra Josip Bohutinski. „Pogotovo kao u ovom slučaju gdje je upletena osoba iz aktualnog vrha vlasti. Informacije su i do sada curjele, ali su uglavnom bili ugroženi bivši vlastodršci“, kaže on.

„Ta odredba o (ne)curenju informacija treba štititi osumnjičene, a koristi se u političke svrhe. Sada je premijerka napravila pritisak na pravosuđe i istražne organe, a to je čak učinila i javno“, kaže Bohutinski za Media.ba.

On također upozorava: „Prije izbora je važno znati za „crne fondove“ vladajućih, a ne nakon izbora, kada može biti kasno“.

I zagrebački odvjetnik Ante Madunić, u izjavi za T-portal slaže se da svrha novog ZKP-a i odredbe o tajnosti istrage nije ostvarena: “Htjelo se zaštititi osobe protiv kojih se možda i neće pokretati kazneni postupak, ako se u istrazi ništa ne dokaže. Željelo se sačuvati njihov identitet, no to je potpuno promašeno. Mediji su puni svega i svačega, a premda je curenje iskaza danas kazneno djelo, toga je bilo puno manje dok je na snazi bio stari zakon. Zato se ja zalažem da se ukine odredba u zakonu da je otkrivanje podataka iz istrage kazneno djelo”, izjavio je Madunić.

„Postoje razne interpretacije ZKP-a“, kaže predsjenik HND-a Zdenko Duka, „ali svakako novinarima nije zadatak da štite tajnost istrage“.

On podsjeća da se novinari trebaju baviti istraživanjem ključnih tema i interes javnosti treba biti ispred tajnosti istrage.

No u hrvatskom zakonodavstvu, kao niti u zakonodavstvu država u okruženju, a i  mnogih drugih, ne primjenjuje se načelo „veće koristi i manje štete“ koje postoji u anglosaksonskom pravu. Ovo načelo dopušta da novinar ne bude kažnjen čak i u određenim slučajevima kad krši zakon ukoliko priču koja je objavljena sud ocijeni kao veću društvenu korist od štete koju je novinar eventualno napravio kršenjem zakona (npr. nezakonitim pribavljanjem važnih informacija).

Priča o „crnim fondovima“ HDZ-a svakako je priča koja ima izuzetnu društvenu važnost, pogotovo nekoliko mjeseci prije izbora.

 

Zakonske izmjene ne koriste novinarima

“Nije samo novinarsko pravo objavljivati tajne iskaze, već je to njihova dužnost”, kaže profesor Damir Grubiša s Fakulteta političkih znanosti (FPZ). Odgovorni mogu biti samo oni koji su obvezani da čuvaju tajne informacije, a ne predstavnici javnosti koji do tih tajni žele doći. Oni imaju pravo i na zaštitu izvora informacija koji su povjerljivi i u tom smislu ne smiju biti podvrgnuti nikakvim represivnim mjerama, objasnio je profesor Grubiša u razgovoru za HRT (Hrvatsku radioteleviziju) povodom priče o curenju informacija iz istrage o “crnim fondovima” HDZ-a.

Nedavno je Sabor Republike Hrvatske usvojio izmjene i u Zakonu o medijima te Zakonu o elektroničkim medijima. Međutim, Zdenko Duka smatra da te izmjene nisu u korist novinara.

„Izmjene Zakona o medijima i elektroničkim medijima su kozmetičke i politički motivirane, a odnose se uglavnom na (ne)transparentnost vlasništva nad medijima. Te su izmjene predložene i usvojene nakon sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost na kojoj se raspravljalo o toj temi i služe uglavnom za zastrašivanje „neposlušnih“ vlasnika medija pred izbore. Pritom nema prijava prikrivenog vlasništva, niti postoje mehanizmi za provođenje predviđenih sankcija“, kaže Duka za Media.ba. Tu svoju tvrdnju već je ranije opširnije obrazložio za T-portal.

“Prema predloženim izmjenama, od kojih dio već postoje u Zakonu pa se zapravo ne mogu nazvati izmjenama već eventualno nadopunama, nakladnici će u budućnosti do kraja siječnja svake godine u Hrvatsku gospodarsku komoru (HGK) morati dostaviti podatke o tvrtki i sjedištu, odnosno imenu i prezimenu te prebivalištu svih pravnih i fizičkih osoba, imatelja dionica, ali i ovjerene preslike isprava o stjecanju dionica ili udjela u određenom nakladniku tijekom prethodne godine, osim za one koji imaju manje od jedan posto udjela. Ne učine li to, HGK će im poslati pisano upozorenje uz moguće prekršajne sankcije."

“Temeljni problem je u tome što u Zakonu jasno ne stoji tko bi trebao prekršajno prijavljivati nakladnike koji se o Zakon ogriješe. Moje je mišljenje da bi za to trebalo biti nadležno Ministarstvo kulture– smatra Duka – no u Zakonu to jasno ne piše a iz razgovora s njima shvatio sam da se oni ne smatraju nadležnima.”

HND je predložio izmjenu desetak članaka Zakona o medijima još prije godinu dana, ali taj prijedlog nikada nije došao u saborsku proceduru.

„Ministarstvu kulture naše prijedloge izmjena uopće nije razmatralo, a ti su prijedlozi bili ključni za funkcioniranje medija i redakcija, poput onoga koji bi osigurao veći utjecaj utjecaj novinara na biranje glavnih urednika“, kaže Duka za Media.ba.

Političari „pritišću“ pravosuđe

Nakon što su, pozvani kao svjedoci, dvojica novinara odbili istražiteljima USKOK-a odati izvore informacija za tekstove o „crnim fondovima“ HDZ-a, više nisu pozivani da svjedoče niti oni ali niti ni drugi novinari koji su posljednjih mjeseci pisali o ovoj temi.

Postojeće zakonske odredbe, kako smo već naveli, hrvatskim novinarima omogućavaju da u istrazi i pred sudom ne odaju svoje izvore čak i ako su im oni omogućili pristup informacijama koje bi trebale biti tajne ukoliko nisu ključne za nacionalnu sigurnost (poput onih o tekućim istragama).

No, nitko ih ne može zaštititi od selektivne primjene zakona koja u konačnici omogućava da se neki novinari zovu dati izjave u svojstvu svjedoka, a neki ne, bez obzira na to što su učinili potpuno istu stvar – objavili tajnu informaciju dobijenu od anonimnog izvora.

Također, novinari su, očito, i dalje izloženi optužbama osoba iz zakonodavne i izvršne (političari) te sudbene vlasti (USKOK, Državno odvjetništvo, sudovi) da objavljivanjem podataka koje vlast želi sakriti od javnosti čine pritisak na pravosuđe. No, evidentan pritisak (poput izjave premijerke Kosor u slučaju „crnih fondova“ HDZ-a) posve se ignorira, čime se zapravo odobrava.