Dok poštivanje prava djeteta ne postane pravilo ponašanja medija i novinara, podsjetimo na etičke preporuke i pravni osnov u BiH koji reguliše kako se dijete može prikazivati ili sudjelovati u medijima.

„Slobodni i nezavisni mediji povezani su sa nizom pozitivnih rezultata koji su iznimno važni za zaustavljanje siromaštva, a što uključuje poštivanje i jačanje temeljnih ljudskih prava, jačanje civilnog društva, institucionalne promjene, političku transparentnost, podršku obrazovanju, svijest o javnom zdravlju (kao što su edukativne kampanje o HIV i AIDS-u), te održivi način života“- Generalni direktor UNESCO-a Koichiro Matsuura

Koliko se citirana izjava gospodina Matsuure o slobodnim i nezavisnim medijima odnosi na stanje u BH medijima svjedoče zaključne primjedbe UN Komiteta za prava djece o BH medijima. Primjedbe su, nakon razmatranja prvog Izvještaja Bosne i Hercegovine o stanju prava djeteta u junu 2005. godine upućene BH vlastima.

UN Komitet za prava djece je u primjedbama jasno iskazao svoju „zabrinutost zbog informacije da – uprkos izvjesnom napretku - mediji ponekad doprinose stigmatizaciji i društvenoj izopćenosti osoba koje pripadaju određenim manjinskim i/ili etničkim grupama podstičući u izvještavanju stereotipe i nepovjerenje prema njima.“

S tim u vezi, Komitet preporučuje „izradu kodeksa ponašanja koji bi pomogao da se otklone stereotipi i stigmatizacija manjinskih i/ili etničkih grupa u medijima. Komitet je zabrinut činjenicom da se pravo djeteta na privatnost ne poštuje u potpunosti u školama, medijima i drugim institucijama“.

Slobodna sam tvrditi, iz vlastitog radnog iskustva u Odjelu za prava djeteta pri Instituciji Ombudsmana FBH, da se stanje za posljednje dvije godine nije bitno promijenilo. Zbog kršenja prava djeteta u medijima, Odjel za prava djeteta je u više navrata upućivao prigovore Vijeću za štampu BH i Regulatornoj agenciji za komunikacije BH tražeći njihovu intervenciju.

Za sada, dok navika poštivanja prava djeteta ne postane pravilo ponašanja medija i novinara, treba podsjećati na ono o čemu novinari i urednici moraju voditi računa kod izvještavaja o djeci. Navedene preporuke zbir su najčešćih na koje profesionalci koji se bave pravima djeteta uvijek upozoravaju medije i novinare:

• Nedopustiv je svaki senzacionalistički pristup, zloupotreba i manipulacija u prikazivanju djece u medijima ;

• Dijete ima pravo na privatnost i stoga se identitet djeteta i njegove obitelji mora zaštititi;

• Odgovornost medija koji žele prikazati dječiji lik je velika i stoga odgovorni moraju uvijek imati u vidu i eventualne posljedice koje pojavljivanje djeteta u medijima može izazvati po dijete i njegovu obitelj;

• Mediji uvijek moraju imati suglasnost djeteta i roditelja/staratelja za intervju, snimanje, fotografiranje i objavljivanje, kao i omogućiti im uvid u materijal prije njegovog objavljivanja;

• U izvještavanju o djeci mediji moraju koristiti primjeren rječnik, ne etiketirati djecu, niti koristiti riječi diskriminirajućeg značenja (hendikepiran, kriminalac, vanbračan i slično).

• Mediji moraju sa posebnom pažnjom predstavljati teme o ranjivim kategorijima djece. To su:
- mladi u sukobu sa zakonom;
- djeca žrtve nasilja i zlostavljanja;
- djeca u ekstremnom siromaštvu;
- bolesna djeca;
- djeca u ratnim sukobima i vanrednim situacijama;
- djeca sa posebnim potrebama;
- djeca bez roditeljskog staranja; i
- djeca manjinskih grupa;

• Djetetu o kojem se izvještava u medijima mora se uvijek sačuvati dostojanstvo.

Ukratko, mediji i novinari ne smiju nikada naškoditi djetetu i njegovoj obitelji.

U Bosni i Hercegovini, u vremenu komercijalizacije, neki mediji, neumoljivi u borbi za prestižni tiraž, najčešće koriste senzacionalistički pristup i u temama o djeci. Iako se nećemo baviti konkretnim slučajevima, treba podsjetiti na koji način mediji u BiH najčešće krše prava djeteta.

Prema nalazima istraživanja, na primjer onih organizacije Save the children UK, Ured za BiH i Mediacentra Sarajevo u studiji „Kako izvještavati o maloljetnicima u sukobu sa zakonom“ iz 2005. godine¹, prava djeteta se u medijima najčešće krše kroz izvještavanje o slučajevima nasilja, tragedijama u obitelji, maloljetničkom prestupništvu, i djeci romske populacije.

Podsetimo na neke od načina na koja se prava djece krše u medijima:

Objavljivanjem imena djece – žrtava nasilja (puno ime i prezime ili puno ime i inicijali prezimena) ili njihovih roditelja/staratelja, objavljivanjem adresa i/ili slika mjesta življenja djetetove obitelji ili uopće objavljivanjem dovoljno podataka koji lako otkrivaju identitet djeteta i njegove obitelji. Djeca na ovaj način po drugi put postaju žrtve, ovoga puta izvještavanjem medija i slikom koju javnost tako stvara o njima.

Problem je također i jezik u medijima. Na primjer, maloljetni prestupnici se u medijima često nazivaju „delinkventima“, što dodatno stigmatizira dijete koje je u sukobu sa zakonom.

Objavljivanjem informacija o toku krivičnog postupka prema maloljetniku prije donošenja pravomoćne odluke.

Nerijetko se prava djeteta krše i kroz neprimjereno reklamiranje i oglašavanje raznih proizvoda neprikladnih za djecu iz raznih razloga, npr. zdravstvenih.

BH građani se još možda sjećaju učešća djece u emisijama o igrama na sreću TV Bingo. Škole su same konkurirale za učešće svojih učenika u tim emisijama jer su za to dobijale novac, a novčanu nagradu je mogao dobiti i učenik čiji je broj sjedala voditelj izvukao iz „šešira“. Instuticija Ombudsmana Federacije BiH, Odjel za prava djeteta je u 2002. godini uputio preporuku Lutriji BH, ministarstvima obrazovanja i FTV-u (Televizija Federacije BiH, deo javnog servisa, prim.red.) i ukazao na nedopustivost učešća djece u TV Bingu. Preporuka je prihvaćena i koncepcija emisije promijenjena.

Prikaz pravnog osnova za zaštitu temeljnih sloboda i prava djeteta u BiH koji slijedi ima za cilj da podsjeti urednike i novinare da su dužni posebno voditi računa o načinu na koji se dijete može prikazivati ili sudjelovati u medijima.

Podsetimo da se zbog povrede prava djeteta u medijima mogu procesuirati i sankcionirati i mediji i odgovorni u njima.

Pravni osnov za zaštitu djeteta u Bosni i Hercegovini

Bosna i Hercegovina je potpisnica UN Konvencije o pravima djeteta, što obavezuje i medije da je poštuju.

Bosna i Hercegovina je notifikacijom o sukcesiji preuzela UN Konvenciju o pravima djeteta (u daljem tekstu Konvencija) 23.11.1993. godine (Sl. list u RBiH, broj 25, od 15.12.1993). Konvencija je pravni akt sa snagom zakona koji obvezuje državu potpisnicu na provedbu svih njezinih odredbi, ali i pravo UN Komiteta za prava djeteta da nadzire njezinu provedbu u određenim vremenskim intervalima u državi potpisnici.

Inicijalno izvješće država je obavezna dostaviti u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu u toj državi, a svako slijedeće svakih pet godina. BiH je svoj prvi izvještaj dostavila UN Komitetu sa gotovo deset godina zakašnjenja.

Iz čina preuzimanja Konvencije se vidi da je ona i prije notifikacije o sukcesiji bila poznata nadležnim institucijama i stručnjacima u Bosni i Hercegovini. Predsjedništvo SFRJ je 18.12.1990. proglasilo Zakon o ratifikaciji Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta (Službeni list SFRJ broj 15, 21.12.1990.).

Anex 4 Okvirnog sporazuma o miru u BiH (Daytonski sporazum 25.11.1995. parafiran u Daytonu, a 14.12.1995. potpisan u Parizu) predstavlja Ustav Bosne i Hercegovine koji navodi najviše standarde na polju ljudskih prava, među kojima i Konvenciju. Time se odredbama Konvencije daje snaga ustavne norme, što znači da se mogu izravno primijenjivati.

Konvencija se navodi i u Dodatku Ustava Federacije Bosne i Hercegovine sa ostalim instrumentima za zaštitu ljudskih prava.

Iako se Konvencija ne navodi u Ustavu Republike Srpske², Republiku Srpsku obvezuju odredbe iz Ustava BH.

Konvencijom su djeca po prvi put izdvojena kao poseban subjekt međunarodnog prava i zaštite. Već u Preambuli, polazeći od Povelje Ujedinjenih naroda i drugih međunarodnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava i načela ranije donesene Deklaracije o pravima djeteta, Konvencija daje cjelovito viđenje prava djeteta kojemu se priznaje urođeno dostojanstvo, jednaka i neotuđiva prava, bez obzira na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, političko i drugo uvjerenje, nacionalno, etničko ili socijalno porijeklo i imovno stanje, rođenje i drugi status djeteta, njegovih roditelja ili staratelja.

Četiri temeljna principa Konvencije su vrlo bitna za sve koji se bave pitanjem i ili problemom prava djeteta. O njima i novinari moraju voditi računa kada se bave temama o djeci i u vezi sa djecom. To su:

- najbolji interes djeteta;
- pravo svakog djeteta da ne bude diskriminirano;
- pravo svakog djeteta da se njegovo/njezino mišljenje čuje u vezi sa svim pitanjima koja ih se tiču, i
- pravo svakog djeteta na opstanak i razvoj.

Posebno treba naglasiti najbolji interes djeteta, jer je prioritetan. U članu 3. Konvencije o pravima djeteta se navodi da, bez obzira na to da li neku aktivnost u vezi sa pravima djeteta provode javne ili privatne institucije za socijalnu zaštitu, sudovi, administrativni organi ili zakonodavna tijela, moraju prioritetno utvrditi najbolji interes djeteta.

U okviru građanskih prava i sloboda djeteta, u članu 13. Konvencija definira medijska prava djeteta. Djeci se garantiraju sloboda izražavanja i sudjelovanja u medijima, kao i pravo na zaštitu u medijima. Konvencija garantira pravo djeteta na privatnost, što je također izuzetno važno kod medijskog izvještavanja.

I konačno, u članu 17. Konvencije definira se pravo djeteta na pristup informacijama i obaveza države da prepozna važnost medija za pravilan psihički, fizički i društveni razvitak djeteta. Time se potcrtava da mediji moraju biti izvor korisnih sadržaja za razvoj djeteta.

Medije, osim Konvencije na zaštitu prava djeteta obvezuju i drugi zakoni i akti. To su:

Etički kodeks istraživanja o djeci (u daljem tekstu Kodeks) je donijelo svojom odlukom Vijeće ministara BiH (Službeni glasnik BiH, broj 26, od 10.04.2006.). Kodeks obvezuje sve fizičke i pravne osobe u slučajevima kada sprovode bilo kakvu vrstu istraživanja čiji su aktivni sudionici djeca ili koja se odnose na djecu. Kodeksom se prvenstveno:

- preveniraju uzroci i situacije u kojima može postati upitan integritet samog djeteta;
- uređuju prava, obaveze i odgovornosti samog istraživača;
- uređuje status djeteta kroz njegovo pravo da odlučuje, čuvanje njegovog identiteta, kao i njegove porodice i grupe kojoj pripada,
- omogućava uvid u rezultate istraživanja o djetetu,
- poštuje dob i zrelost djeteta kao relevantne osobe za učešće u istraživanju;
- uređuje i status roditelja koji se mora informirati o samom istraživanju, dati pristanak da dijete bude uključeno u istraživanje i konačno imati uvid u rezultate istraživanja.

Kodeks za štampu BiH (u daljem tekstu Kodeks) je usvojen 29.04.1999. od svih udruženja novinara u BiH, a dopunjen 25.02.2005 i 24.08.2006. Kodeks je izveden iz postojećih europskih standarda novinarske prakse moralno obvezujućih za novinare, urednike, vlasnike i izdavače novina i periodičnih izdanja.

U članu 11. Kodeksa novinari se obvezuju da krajnje obazrivo postupaju sa djecom i maloljetnicima, poštujući dobre običaje i Konvenciju i polazeći uvijek od interesa djeteta.

Kodeks obvezuje novinare da štite identitet djeteta u postupcima u kojima je isključena javnost i ne otkrivaju identitet djeteta mlađeg od 15 godina ukoliko je umiješan u kriminalni slučaj, bilo kao svjedok, bilo kao optuženi.

Kodeksom se također zabranjuje intervjuiranje i fotografiranje djece mlađe od 15 godina bez pristanka i prisustva roditelja/staratelja. Imajući u vidu odredbu člana 3. Konvencije o pravima djeteta, na novinarima je da dodatno prethodno procijene, bez obzira na pristanak roditelja ili staratelja, da li je to zaista u interesu djeteta.

Zakon o komunikacijama BiH, koji je donijela Parlamentarna skupština BiH (Službeni glasnik 31/03), u članu 3, tački d), propisuje da je „Regulatorna agencija za komunikacije u BiH obavezna poduzimati sve razumne mjere za ostvarenje ciljeva zaštite prava ličnosti i privatnosti“. U članu 4, stav 1, tačka a) utvrđen je kao regulatorni princip emitiranja „zaštita slobode izražavanja i raznolikosti mišljenja poštujući općeprihvaćena ponašanja, nediskriminaciju, pravičnost, tačnost i nepristranost“.

Kodeks za emitiranje radio televizijskog programa je na temelju ovlasti iz Zakona o komunikacijama donijela Regulatorna agencija za komunikacije ("Službeni glasnik BiH", broj 31/03). Njime su, pored ostalog, utvrđena pravila za osiguranje prava na slobodu izražavanja uz poštivanje općenito prihvaćenih standarda pristojnosti, nediskriminacije, tačnosti, zaštite maloljetnika, zaštite privatnosti.

Treći dio Kodeksa posvećen je isključivo odredbama za zaštitu djece i maloljetnika u medijima. Radio i televizijske stanice se obavezuju na poduzimanje razumnih mjera za zaštitu maloljetnika. U tom smislu je i obaveza elektronskih medija da vode računa o odgovarajućem rasporedu emitiranja programa koji nije podoban za djecu i maloljetnike. Posebna pažnja se mora posvetiti učešću djece i maloljetnika u programu. Zabranjena je svaka zloupotreba djece u programima RTV stanica, zabranjeno je korištenje djece u političke svrhe, a učestvovanjem u programu maloljetnicima se ne smije uzrokovati uznemirenost ili strah.

Propisan je i način informiranja o toku krivičnog postupka prema maloljetnicima ili mlađim punoljetnicima, sve u cilju zaštite njihovog identiteta. Izuzetak je kada postoji opravdan interes javnosti da se otkrije identitet maloljetnika, i to nakon izrečene pravomoćne odluke suda za počinjeno kazneno djelo. „Opravdan interes javnosti“ kriterij je koji se zasniva na diskrecionoj ocjeni svakog profesionalca koji ima u vidu sve standarde zaštite prava djeteta sa jedne strane, a s druge počinjeno djelo, odnosno moguće kršenje ljudskih prava drugih osoba, u ovom slučaju prava djeteta.

Kodeks o oglašavanju i sponzorstvu za radio i televiziju je donijelo Vijeće Regulatorne agencije za komunikacije ("Službeni glasnik BiH", broj 31/03). Kodeksom je predviđeno da oglašavanje namijenjeno djeci ne smije sadržavati informacije kojima bi se djeca mogla navesti da povrijede svoj fizički, duševni, emocionalni integritet, ili reklamiranje proizvoda kojima se stiču fizičke, inetelektualne ili druge društvene prednosti nad djecom koja te proizvode ne koriste. Oglasne poruke ne smiju sadržavati prikaz nasilja.

U Kodeksu se, između ostalog, navodi i da se djeci ne smiju preporučivati medicinska sredstva, uključujući i vitamine, sredstva za mršavljenje, medicinske ustanove, religiozne poruke, erotske sadržaje, sredstva za paljenje, zapaljive materije i druga opasna sredstva.

Zakon o krivičnom postupku BH (i entiteta) propisao je da se:
- ne smije objaviti tok krivičnog postupka prema maloljetniku (jezička formulacija „prema“ a ne „protiv“ ukazuje na suštinu - maloljetniku društvo nastoji pomoći nakon što je počinio kazneno djelo.),
- da se ne može vršiti video i audio snimanje postupka,
- a da se pravomoćna odluka smije objaviti, ali bez navođenja osobnih podataka maloljetnika kako bi se sačuvao njegov identitet, te
- da je obavezno učešće organa starateljstva u postupku.

Sankcije zbog povrede prava djeteta u medijima

Zbog kršenja prava djeteta u medijima i time nanesene štete djetetu i njegovoj obitelji može odgovarati sam novinar. Njegova/njezina odgovornost se može tražiti u parničnom/građanskom i u kaznenom postupku.

U oba entiteta BiH prema Zakonu o obligacionim odnosima, svako je dužan suzdržavati se od postupka kojim drugome nanosi štetu. Zbog pretrpljene materijalne i nematerijalne štete uzrokovane povredom integriteta ljudske ličnosti, ličnog i porodičnog života i drugih prava njegove ličnosti, oštećeni/a ili njihov zastupnik može putem suda tražiti odgovarajuću naknadu. Osim što može dosuditi odgovarajuću novčanu naknadu, sud može narediti i objavljivanje presude, ispravke ili povlačenje izjave na trošak štetnika.

Krivični zakon Bosne i Hercegovine sankcionira odavanje službene tajne, što bi bila moguća kvalifikacija djela ukoliko se u medijima objave informacije u vezi s postupkom koji se vodi prema maloljetnicima, a koji je još u toku. Ovo djelo se sankcionira i kada je učinjeno iz nehata.

Zbog povrede prava djeteta zaštićenih Kodeksom za emitiranje radio-televizijskog programa i Kodeksom o oglašavanju i sponzorstvu za radio i televiziju, prema medijima se mogu izreći izvršne mjere ovisno o stupnju prekršaja, i to usmeno ili pismeno upozorenje, novčana kazna ili oduzimanje dozvole za rad.

Vijeće za štampu BiH nema ovlasti da novčano kažnjava, suspendira ili zatvara štampane medije. Međutim, ima veliku ulogu da kao posrednik između medija i čitatelja održava standard profesionalnog novinarstva u štampi.

Činjenica je da su kršenja prava djeteta u pisanim medijima u BiH gotovo svakodnevna, a to su najčešće isti pisani mediji. Nameće se zaključak da BH društvo nije dovoljno senzibilirano na povrede prava djeteta u medijima jer niti rodietlji/staratelji, niti nadležni državni organi, kada za to imaju mandat, uglavnom ne pokreću postupke za zaštitu prava djeteta i pred nadležnim sudovima, za što ima osnova. Dakle, ne radi se o nepostojanju zakonske regulative, nego o nedostatku sistemske zaštite djeteta u Bosni i Hercegovini.

Proces pridruživanja porodici zemalja članica EU zahtijevat će niz promjena u našoj državi. Veliki broj zahtjeva prema BiH direktno se odnosi na poštivanje ljudskih prava i sloboda u svim sferama života i rada građanina, odraslog ili djeteta.

U UNESCO-voj Deklaraciji o medijskom odgoju stoji sledeće objašnjenje uloge medija:
„Mediji su uvijek bili od velike društvene važnosti. Njihov utjecaj i sveprisutnost utječu na promjenu ne samo slike svijeta, nego i strukture obitelji, odnosa unutar nje. Oni mijenjaju društvo i društvene odnose na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini“

Upravo zbog ovako moćne uloge medija, profesionalci u medijima mogu najbolje promovirati prava djeteta i podizati svijest javnosti o njima kao jedinstvenim ljudskim bićima, njihova prava učiniti vidljivim i prioritetnim u društvu.

Na kraju, čak i da zaboravite sve prethodno rečeno, kada radite temu o djeci, prije nego što izgorite u želji da upravo vaša tema poveća tiraž ili gledanost emisije, sjetite se, ako ste to zaboravili, da ste nekada i sami bili dijete. Sigurna sam da tada nećete pogriješiti.

---

¹Kontaktirati Mediacentar Sarajevo (kontakti na www.media.ba ) ili Save the children UK program u BH, Hamdije Ćemerlića 2/14, tel: +387 (0)33 719 485,486; fax: +387 (0)33 719 496, kontakt osoba: Aleksandra Babić – Golubović; e- mail: info@savethechildren-uk.org.ba .

²Ustav RS, za razliku od Ustava Federacije BiH, ne navodi ni druge instrumente za zaštitu ljudskih prava.