Iako će iole ozbiljnija analiza masovnih protesta u BiH biti moguća tek u danima (vjerovatnije mjesecima) koji dolaze, kada će svima postati jasnije ko je ovdje protestovao, ko je i zašto demolirao javna dobra i ko sve s kime muti, šuruje i kurva se, ipak nije prerano da se uoče i detektuju određene tendencije i kretanja u opštem haosu koji se uskovitlao oko socijalnih nemira i i nasilnih protesta koji su preplavili ulice Bosne i Hercegovine. 

 

Motivi za pomenuta kretanja, skretanja i kurvanja su razni: od pokušaja političkog profitiranja tobožnjim pružanjem podrške demonstrantima, pa sve do više i manje uspješnih pokušaja kompromitacije i delegitimizacije protesta više nego očitim prebacivanjem fokusa sa suštinskih pitanja koja bi ovi protesti trebali nametnuti bh. društvu na isfabrikovane medijske top teme što se napadno bave samo aspektima protesta koji su zapravo od trećerazrednog značaja. 

 

 

 

Tako, umjesto da se ponaša društveno odgovorno i pokuša nepristrasnim i dobronamjernim izvještavanjem o više nego razumnim i konkretnim zahtjevima opravdano nezadovoljnih pokretača protesta (bh. radnika) proširiti konstruktivne idejne uticaje kako bi cijela stvar krenula u što povoljnijem pravcu po demokratizaciju bh. društva, bosanskohercegovačko profesionalno novinarstvo se pretežno bavi difamacijom protesta dominantnim tematiziranjem njihovog vandalskog aspekta. Na taj način se želi ove demonstracije prikazati prvenstveno kao očajnički (pa čak i od strane imaginarnog vanjskog neprijatelja orkestrirani) potez bezidejne, destruktivne, razularene, maloljetne i drogirane rulje, prije nego li iskreni i očajnički krik  tranzicijskom pljačkom upropaštene radničke klase. Pri čemu kao da svi namjerno zaboravljaju činjenicu da su se, otkako se zna za proteste kao civilizicijsku tekovinu, razne sumnjive družbe u službi Službe i svakojaki provokatori oduvijek običavali infiltirirati među demonstrante, kako bi svojim djelovanjem preokrenuli tokove inače spontanih zbivanja u skladu sa interesima svojih političkih i policijskih nalogodavaca. 

 

Ne mogu odgovorno tvrditi da je ovo slučaj i sa posljednjim bosanskim protestima, ali bi bilo naivno tu mogućnost isključiti iz promišljanja recentnih milih i nemilih događaja. Imajući ovo u vidu, ne mogu se oteti dojmu da su politika, mediji i vandali zapravo na istoj strani, a njihove spinovateljske oštrice uperene su direktno protiv interesa radničke klase koja napokon pokazuje znakove buđenja iz dvodecenijske kome, unoseći time paniku među političke gospodare medijskih kreatora realnosti. A potonji nisu gubili vrijeme, već su odmah prionuli na zadatak stvaranja novih podjela u dominantno nezadovoljnoj javnosti, koju valja bilo kako podijeliti i razjediniti, jer ona samo ujedinjena može ugroziti njihove udobne vlastodržačke pozicije. 

 

 

Ovim nečasnim pregalaštvom se bave gotovo svi štampani i elektronski mediji u BiH, počevši od mnogobrojnih portaldžinica (koje su se žustro ostavile svog svakidašnjeg životarenja spamovanjem facebooka trivijalnostima i bacile se u spinovanje vode na mlin svako svoga političkog sponzora), preko poslovično neprofesionalnih i politički insturmentaliziranih javnih i privatnih televizija, pa sve do Al Jazeere, koju građanska inteligencija voli doživljavati kao svojevrsni dragulj profesionalnog tv novinarstva na Balkanu.  Čini se da je upravo poklanjanje pretjeranog povjerenja ovoj tv kući dovelo do najoštrije novoisfabrikovane podjele bh. građanstva, a to je ona koja ih, osim na Srbe, Hrvate, Bošnjake i Ostale, sada dijeli na civilizirane građane i huligansku, rušilačku bagru, pri čemu se na ovaj način pokušava etiketirati sve one koji uopšte podržavaju proteste. 

 

Načinom svog izvještavanja, gdje su snimali i emitovali uglavnom najneelokventnije među demonstrantima, valjda u naporu da se stvori dojam da isti ne znaju jesu li pošli ili došli,  te višestrukim pominjanjem nedovoljne opremljenosti i nemoći policije da zaštiti „ljude i imovinu“ od vandala, forsiranjem ključnh riječi „huligani“, „ološ“, „bagra“, „pljačka i paljevina“ i sl, uspjelo se priču razvodniti i dobar dio javnosti okrenuti protiv demonstranata, pa sinoć i danas po uzavrelom facebooku gledam brojne dojučerašnje učesnike svih dosadašnjih mirnih i dostojanstvenih demonstracija kako se zgražavaju nad primitivizmom i nasiljem, nerijetko upoređujući demonstrante sa Karadžićem i četnicima, i naravno – ograđuju se od demonstracija. 

 

 

Mostarski HDZ preko svojih medija plasira tvrdnje da su protesti bošnjački, a Hrvatima je dobro. Demantuju ga hercegovački Hrvati koji preuzimaju odgovornost za paljenje prostorija mostarskog HDZ-a. Bakir Izetbegović također ima medijskog prostora u kojem tvrdi da su protesti bošnjački, i stavlja se na stranu demonstranata, praveći se da ne čuje salvu njihovi psovki i pogrda upućenih upravo njemu. Dodik kaže da su protesti zapravo usmjereni protiv Republike Srpske, a neko bosansko boračko udruženje upozorava da su oni zapravo rezultat specijalnog rata i subverzivnih djelatnosti SANU-a protiv državnosti BiH. EU nam se javlja preko gospodina Kacina koji kaže da su protesti prvi korak na putu ka EU. Šatro ljudi protestuju što hoće u EU, a ne zato što im je pun kufer gladi. Klix.ba javlja da se su demonstranti planirali pošmrkati 12 kila droge. Premijer Nikšić se ne osjeća prozvanim, prenose neki drugi mediji. Na Al Jazeerinom portalu se kočoperi i javnost zabavlja Emina Ganić, bošnjačka Marija Antoaneta, i podržava proteste porukom da bez nje nema revolucije i objašnjava demonstrantima da, za razliku od nje, oni ne znaju kako se to radi! 

 

 

 

Raja umire od smjeha, stvara se cirkus od zajebancije a pri tome konkretne zahtjeve radnika niko više i ne spominje! Dim paljevine, kakofonija kukumavčenja građanstva nad vandalizmom, neprestani medijski spin i nepatvoreno građansko ludilo malo po malo zaklanjaju pogled javnosti na stvarni smisao bitnih događaja kojim upravo svjedočimo. Time se prosvjedništvo dodatno idejno obezglavljuje i gubi početni zamah, što upućuje na mogućnost da se protesti slome, a njihovi pokretači šaptom padnu. Ako smo društveno zreli i odgovorni – to ne smijemo dozvoliti! Zato, ako već mediji odbijaju da se ponašaju u skladu sa svojom društvenom odgovornošću i počnu promovirati ljude i ideje koji bi socijalni bunt mogli konstruktivno oblikovati i usmjeravati, koristim priliku da na ovom mjestu pozovem građane na bojkot takvih medija i bezrezervnu podršku demonstrantima. Ne dozvolimo političarima da nas razjedinjuju i manipulacijama preotmu naš bunt, već im pomozimo da shvate da nam ih je, nakon dvije decenije njihovog parazitiranja na našoj grbači konačno dosta, i da je kucnuo čas da dođe novo vrijeme. A da li će doći, u sve većoj mjeri zavisi od nas samih. Kao da se nešto pokrenulo! Iako je istinska revolucija godinama daleko od nas, nije li ta pomisao ipak divna!