Povodom vijesti da je Općinski sud u Sarajevu izdao naredbu za privremeno oduzimanje kompletnih medijskih materijala sačinjenih prilikom protesta u Sarajevu, razgovarali smo sa Borkom Rudić, generalnom tajnicom Udruženja/udruge BH novinari.

Da li je ovo prvi slučaj naredbe za masovno oduzimanje novinarskog materijala?

Koliko ja znam, ovo je prvi slučaj  izdavanja naredbe od sudova u Tuzli i Sarajevu za masovno oduzimanje materijala koji su novinari prikupili tokom izvještavanja sa protesta u ova dva grada. Ranije je bilo sporadičnih slučajeva da su predstavanici policije, pravosudnih institucija i sigurnosnih agencija telefonom kontaktirali urednike u medijima ili novinare (konkretno - BHT  u Sarajevo i novinara Oslobođenja u Tuzli) tražeći određene materijele ili raspitujući se za izvore informacija u vezi sa nekim od novinarskih tekstova. Imali smo prije nekoliko godina i slučaj saslušanja većeg broja novinara i urednika medija kod suda u Banja Luci (Radio Slobodna Evropa, Nezavisne novine, RTRS...) u slučaju objavljivanja podataka o slučaju prostitucije u Doboju.

Novinari i mediji nikada nisu bježali od toga da pomognu u razjašnjavanju određenih krivičnih djela...Ipak, ova naredba o oduzimanju materijala je drastičan slučaj budući da se traže svi materijali, dakle sirovina, novinarske zabilješke i diktafoni, a ne samo ono što je objavljeno u medijima, što predstavlja ozbiljan atak na ključne etičke vrijednosti novinarstva i rada u korist javnosti i građana, a ne policije i pravosuđa.    

Da li je moguće govoriti o medijskom pritisku? 

Smatramo to pristiskom na medije i pokušajem zastrašivanja medija. U Liniji za pomoć novinarima smo pažljivo proučili odredbe krivičnih zakona na koje se sudovi pozivaju, ali se ni u jednom od tih članova ne navode novinski materijali (audio, video) kao mogući izvori za pravosudne istrage, osim što se može u odredbama, koje govore o "drugim licima" povezanim sa krivičnim dijelima ili licima koja mogu imati informacije o njima, naći nekakvo objašnjenje ali ne i opravdanje za slanje naredbe medijima.

Argumenti o pritisku na medije nalaze se i u činjenici da je, inače inertno i neefikasno bh. pravosuđe, u roku od dan-dva izdalo naredbu o oduzimanju novinarskih materijala!? Isto tako, postoje i smjernice Vijeća Evrope o zaštiti slobode izražavanja u kojima se izričito kaže: "Agencije koje provode zakon ne bi trebale zahtijevati od medijskih profesionalaca da im ustupe informacije ili materijal (npr. zabilješke, fotografije, audio ili video zapise) koji su sakupljeni u kontekstu pokrivanja kriznih situacija, niti bi takav materijal smio biti zaplijenjen kako bi se koristio u pravnim procedurama. Svaki izuzetak kod ovih načela bio bi protivan Članu 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima i relevantnim slučajevima Zakona o Evropskom sudu za ljudska prava". Na žalost, kao i u svim drugim slučajevima bh. pravosuđe ne uvažava međunarodne standarde ni preporuke, pa se rigidno ponaša i u ovom slučaju.

Prema vašem mišljenju da li će medijske kuće pristati na ovaj zahtjev?

U četvrtak smo iz Linije za pomoć novinarima poslali mail poruku svim medijima od kojih se traži materijal i rekli smo da nećemo sugerirati ni da daju niti da ne daju materijal. Mediji su pod stalnim pritskom, tokom protesta je 10 novinara i snimatelja povrijeđeno, na različite načine su šikanirani, odzimani su im fotoaparati i snimljeni materijeli od strane policije...U takvoj situaciji je očekivano da većina medija uradi onako kako se od njih traži. Osim toga, u narebi se navode i sankcije – 50.000 KM kazne ili zatvor ukoliko se ne udovolji naredbi suda.

Bojim se da bi sve ovo moglo značajno uticati na povjerenje građana u medije, njihovu voljnost da sarađuju sa medijima ubuduće u smislu davanja izjava, dozvola za snimanje nekih skupova ...pogotovo onih koji su krtički orjentirani prema vlasti, policiji, pravosuđu i slično.