Urednici i novinari podržavaju zaštitu privatnosti građana, te upozoravaju da bi nejasnoće u primjeni zakona i visoke kazne mogle otežati istraživačko novinarstvo, potaknuti atuocenzuru i omogućiti uskraćivanje informacija od javnog interesa

foto: Magnific / Ilustracija

Primjena novog Zakona o zaštiti ličnih podataka u Bosni i Hercegovini donosi dodatne administrativne, finansijske i pravne obaveze za medije, posebno male i nezavisne redakcije koje već rade s ograničenim kapacitetima. Urednici medija i novinari ne osporavaju važnost zaštite privatnost građana, ali upozoravaju da bi nejasnoće u primjeni zakona i mogućnost visokih kazni mogle otežati istraživački rad, ali otvoriti i prostor za uskraćivanje informacija od javnog interesa i autocenzuru.

Kristina Perić, glavna urednica portala Istina.media, ističe da novi zakon od redakcija zahtijeva uspostavljanje internih procedura i donošenje pravilnika kojima će, između ostalog, biti definisano ko ima pristup pojedinim kategorijama ličnih podataka, na koji način se oni čuvaju i obrađuju te kako se štite od neovlaštenog pristupa.

„Za male redakcije, koje često nemaju dovoljno kapaciteta ni za ispunjavanje drugih zakonskih i administrativnih obaveza, to je znatno dodatno opterećenje“, upozorava Perić.

Novi Zakon o zaštiti ličnih podataka stupio je na snagu u martu 2025. godine, dok je njegova primjena počela 4. oktobra iste godine. Predviđa znatno veće novčane kazne za pravna lica, koje mogu iznositi od 10.000 do 40 miliona konvertibilnih maraka ili do četiri posto ukupnog godišnjeg svjetskog prometa, zavisno od toga koji je iznos veći. Za odgovorna lica propisane su kazne od 500 do 5.000 konvertibilnih maraka.

Upravo visina kazni posebno zabrinjava Perić, koja smatra da bi one mogle ugroziti opstanak malih i nezavisnih medija.

„Zbog toga postoji opravdana bojazan da bi se mehanizmi provedbe zakona mogli upotrijebiti kao sredstvo financijskog i institucionalnog pritiska na medije, čak i kada propusti nisu povezani sa samim novinarskim izvještavanjem“, kaže Perić.

Problem za manje, nezavisne redakcije

Da novi Zakon zahtijeva dodatno vrijeme i resurse smatra i Adis Šušnjar, glavni urednik portala InfoRadar. Kako ističe, problem je posebno izražen u manjim nezavisnim redakcijama koje nemaju razvijenu administrativnu i pravnu podršku.

„Naravno da je zaštita privatnosti građana važna i da mediji moraju biti odgovorni u načinu na koji prikupljaju i objavljuju podatke. Međutim, problem je kada se od medija očekuje da preuzmu dodatne administrativne i organizacijske obaveze, a da za to nemaju odgovarajuću institucionalnu podršku“, navodi Šušnjar.

Vrijeme koje bi novinari i urednici trebali posvetiti istraživanju, provjeri informacija i proizvodnji sadržaja tako se dijelom preusmjerava na pitanja pravnog usklađivanja. Šušnjar smatra da medijima nisu dovoljne samo opće edukacije o zakonu, već su im potrebne konkretne smjernice za postupanje u svakodnevnim novinarskim situacijama.

Kao jedan od najvećih izazova navodi nedostatak pravne i praktične jasnoće ovog zakona, ističući da novinari moraju znati gdje je granica između opravdane zaštite privatnosti i legitimnog objavljivanja informacija od javnog interesa.

„To nije uvijek jednostavno, posebno u istraživačkom novinarstvu, kada se izvještava o javnim nabavkama, raspolaganju javnim novcem, imovini funkcionera, sukobu interesa ili odgovornosti nosilaca javnih funkcija“, ističe Šušnjar.

Dodaje da male redakcije često nemaju mogućnost da za svaku potencijalno spornu objavu konsultuju pravnika ili angažuju stručnjaka za zaštitu podataka. Zbog toga se uredničke odluke u praksi donose uz dodatni oprez i procjenu mogućih pravnih posljedica. Upravo takav ambijent, upozorava, može dovesti do autocenzure i odustajanja od objavljivanja informacija važnih za javnost.

Dodatni posao, vrijeme i troškovi

Slična iskustva ima i novinarka i glavna urednica portala Spin Sanja Vasković. Ona navodi da nove zakonske obaveze podrazumijevaju dodatne poslove, izdvajanje vremena, a ponekad i troškove, što je za manje redakcije posebno zahtjevno.

„To je nešto što je relativno novo i o čemu još uvijek učimo kroz svakodnevni rad. Mislim da je ključno efektivno razumijevanje u kojim situacijama i na koje načine nas kao redakcije pogađa ovaj zakon kako bismo mogli uspostaviti adekvatne interne i druge procedure. No, apsolutno da nam je svima u cilju primjena zakona kako bismo zaštitili novinare, ali i građane i u konačnici radili svoj posao u javnom interesu“, kaže Vasković.

Ističe da novinari u manjim redakcijama već obavljaju više različitih poslova i često moraju sticati znanja iz oblasti koje nisu neposredno povezane s novinarstvom, kako bi održali svakodnevni rad medija. Efikasna primjena Zakona zato podrazumijeva i dostupnu pravnu pomoć, edukaciju, a u pojedinim slučajevima i tehničku zaštitu.

„U vremenu kada je u Bosni i Hercegovini izazovno baviti se kvalitetnim novinarstvom, ostaje manje prostora i posvećenosti drugim oblastima“, upozorava Vasković.

U redakciji portala Spin primjenu zakona nastoje inkorporirati zavisno od slučaja do slučaja. Do sada su usvojili određene interne procedure i pravilnike vezane za rad redakcije, a kako ističe Vasković, postepeno prate šta bi još trebalo dodatno uraditi.

S druge strane, urednica Impuls portala Jelena Jevđenić navodi da je najveći dio posla na usklađivanju sa Zakonom obavljen na početku, a da su nakon uspostavljanja obrazaca i pravila nove procedure postale sastavni dio poslovanja redakcije.

„Ono što smo i prije zakona imali kao praksu jeste da smo kreirali jedinstven šablon ugovora za sve vanjske saradnike. Sada je samo iz tog šablona izbrisano ono što podliježe novom Zakonu. Ostali lični podaci se predaju knjigovođi lično i čuvaju na jednom sigurnom mjestu. U novinarskom radu često smo angažovali i pravnika da nam pregleda tekst prije objavljivanja, posebno kada su u njemu iznesene osjetljive informacije i dokumentacija, kako bismo izbjegli potencijalne tužbe za klevetu ili prijave zbog navodnog kršenja privatnosti“, ističe Jevđenić, dodajući da će se te prakse pridržavati i ubuduće.

Slično iskustvo ima i portal Hercegovina. Glavni i odgovorni urednik Nikola Bačić kaže da su zaštitu ličnih podataka smatrali važnom i prije donošenja novog Zakona, zbog čega se njihov osnovni odnos prema privatnosti nije promijenio. I dalje rade s dužnom pažnjom, ali sada uz dodatne provjere.

„Proučili smo zakon i radimo u skladu s njim, pa ne očekujemo kazne. Nismo imali posebne dodatne novčane troškove, ali imamo dodatnu obvezu koja uzima radno vrijeme. Svaki naš novinar sada mora voditi računa i o tom dijelu posla, a završnu provjeru obavlja projektna menadžerica. Konzultiramo odvjetnika, a kao pomoć pri provjerama koristimo i AI. U maloj redakciji to je vrijeme koje isti ljudi moraju pronaći uz sve svoje redovite zadatke“, kaže Bačić.

Izgovor za izbjegavanje informacija

Međutim, osim administrativnih obaveza i dodatnog opreza u radu, novinare posebno zabrinjava mogućnost da se zaštita ličnih podataka koristi kao izgovor za uskraćivanje informacija od javnog interesa.

U redakciji portala Hercegovina primijetili su da se pojedinci pozivaju na zaštitu ličnih podataka čak i kada za to, kako navode, nema utemeljenja. Bačić kaže da su osobe o kojima su pisali nekoliko puta prijavljivale redakciju Agenciji za zaštitu ličnih podataka. Od redakcije su potom tražena pisana očitovanja, koja su dostavili, a u tim slučajevima utvrđeno je da nisu prekršili ničija prava.

Takvi postupci, ipak, zahtijevaju dodatno vrijeme i angažman redakcije. Bačić navodi da je bilo i pokušaja uskraćivanja informacija pozivanjem na zaštitu ličnih podataka. Zbog toga u novinarskim upitima i zahtjevima za pristup informacijama unaprijed navode da prihvataju anonimizaciju podataka koji se moraju zaštititi, a nisu relevantni za temu kojom se bave.

„Takav nam se pristup pokazao učinkovitim, pa uskraćivanje dokumenata dosad nije predstavljalo ozbiljniju prepreku u radu. To bih preporučio i drugim redakcijama“, naglašava Bačić.

Prema riječima Jevđenić, institucije su i prije ovog Zakona, ukoliko ne žele da odgovore na upit, ignorisali medije, a često nisu izvršavale ni odluke sudova. Ona ne sumnja da će nerijetko i ovo koristiti da sakriju ugovore, plate, trošenja javnog novce, detalje o javnim nabavkama i slično.

Vasković kao primjer navodi da im je nedavno jedna institucija odbila dostaviti podatke o platama savjetnika navodeći da su to lični podaci.

„Ovo je samo još jedan od alata koji ide u korist onima koji ne žele sarađivati s građanima, odnosno medijima, po pitanju transparentnosti rada“, ističe Vasković.

Dodatni izazov za slobodan rad medija

Na problem nedovoljne transparentnosti institucija i mogućnosti zloupotrebe propisa ukazuje i Šušnjar. Podsjeća da mediji u Bosni i Hercegovini već godinama trpe različite političke i ekonomske pritiske, a da bi novi Zakon mogao predstavljati dodatni izazov za njihov slobodan rad.

„Postoji realna opasnost da se zaštita ličnih podataka koristi kao dodatni argument za uskraćivanje informacija koje su značajne za javnost“, kaže Šušnjar.

Prema njegovim riječima, važno je praviti jasnu razliku između privatnosti pojedinca i informacija koje se odnose na nosioce javnih funkcija. Građani imaju pravo znati kako funkcioneri raspolažu javnim novcem, kakve odluke donose, postoje li sukobi interesa i na koji način obavljaju poslove za koje su odgovorni. Iako i javni funkcioneri imaju pravo na privatnost, njihova javna uloga podrazumijeva i veću odgovornost prema građanima.

„Važno je da se novi zakon ne tumači tako da institucijama omogući dodatni prostor za izbjegavanje odgovornosti i ograničavanje pristupa informacijama. Javni interes mora biti jasno zaštićen, posebno u istraživačkom novinarstvu, gdje se obrađuju informacije o javnim funkcionerima, javnim nabavkama i raspolaganju budžetskim sredstvima“, zaključuje Šušnjar.

Perić također upozorava na rizik da će se javne institucije i dužnosnici pozivati na zaštitu osobnih podataka kako bi ograničili pristup informacijama od javnog interesa.

„Iako zakon prepoznaje potrebu za zaštitom slobode izražavanja i informiranja, ključno je osigurati da njegova primjena novinarima ne oteža istraživanje trošenja javnog novca, rada institucija i odgovornosti javnih dužnosnika“, kaže Perić.

Šta redakcijama treba

Sagovornici ukazuju i na potrebu za konkretnom podrškom malim redakcijama kako bi mogle ispuniti zakonske obaveze, a istovremeno sačuvati prostor za kvalitetan novinarski rad.

Bačić smatra da bi im najviše pomogao pristup pravnicima koji bi mogli odgovarati na konkretne nedoumice iz svakodnevnog novinarskog rada.

„Korisnim smatram i kvalitetne, napredne AI modele koji mogu pomoći u razumijevanju pravila i dodatnoj provjeri sadržaja. Nama je važno da zaštita osobnih podataka bude sastavni dio odgovornog novinarskog rada, a za to su potrebni znanje, dostupna pomoć i vrijeme“, dodaje Bačić.

Perić također smatra da bi razmjena iskustava i praktičnih rješenja među medijima mogla značajno olakšati primjenu Zakona. Prema njenim riječima, zajednički obrasci internih pravilnika i jednostavne procedure prilagođene malim redakcijama smanjili bi administrativno opterećenje i troškove, te redakcijama omogućiti da ograničene resurse najprije usmjere na novinarski rad.

Šušnjar kaže da bi bilo korisno da novinarska udruženja i organizacije koje se bave medijskim slobodama pripreme praktične smjernice i omoguće besplatne pravne konsultacije manjim redakcijama.

Da je strah novinara opravdan kada su u pitanju izazovi i moguće posljedice primjene Zakona, pokazuje i izvještaj Evropske komisije o Bosni i Hercegovini za 2026. godinu. U njemu se navodi da se pravila o zaštiti podataka i pristupu informacijama i dalje tumače tako da se prednost daje zaštiti privatnih, umjesto javnih interesa.

Evropska komisija istovremeno naglašava da vlasti moraju uspostaviti ravnotežu između zaštite ličnih podataka, slobode informisanja i obaveze transparentnosti. Iako ocjenjuje da je novi Zakon usklađen s pravnom stečevinom Evropske unije, upozorava da su njegova primjena i provođenje još u ranoj fazi te da ih je potrebno pažljivo pratiti.

Članak je nastao u okviru projekta Transnacionalno zagovaranje u oblasti slobode izražavanja i informisanja na Zapadnom Balkanu, koji Fondacija Mediacentar realizuje u partnerstvu sa Osservatorio Balcani Caucaso Transeuropa i Kosovo Journalists' Association, uz podršku Italijanskog ministarstva vanjskih poslova i internacionalne saradnje.

___