Univerzitet Middlesex u Londonu nedavno je objavio set preporuka za podršku mentalnog zdravlja novinara u sklopu projekta “Emocionalni rad novinara u eri društvenih medija”, javljaju iz Evropske federacije novinara (EFJ). U pet  preporuka za novinare i medijske organizacije istaknuti su problemi s kojima se novinari susreću, a koji uključuju i stres i zlostavljanje na internetu, ali i načini kako se boriti protiv takvih izazova.

 

“Ove preporuke pokazuju da je pitanje mentalnog zdravlja novinara na dnevnom redu, da tek počinjemo da se tim bavimo i da je mnogo posla pred nama. Postoje konkretni prijedlozi za medijske edukatore, kompanije, redakcije, sindikate i druga novinarska udruženja koji nas mogu pokrenuti u pravom smjeru – ka industriji u kojoj je podrška novinarima da bolje rade i da se bolje osjećaju, normalizovana i holistička“, objasnila je voditeljica projekta dr. Maja Šimunjak iz Univerziteta Middlesex.

 

 

Medijska industrija treba da prepozna da novinari doživljavaju fizičke i emocionalne reakcije u poslu kojim se bave. Stres, stalni pritisak da se ispoštuje rok za novinarsku priču, prekovremeni rad, nesigurni uslovi na poslu, ali i zlostavljanje na internetu, uključeni su u svakodnevni posao novinara. Medijske radnike ne treba ostavljati da se sami nose sa ovim izazovima već treba uspostaviti holistički sistem zasnovan na organizacijskoj, društvenoj i profesionalnoj podršci.

 

 

Novinarski edukatori, novinske organizacije, profesionalna udruženja i sindikati treba da ponude obuku za razvoj ličnih resursa za suočavanje sa profesionalnim opasnostima na poslu za novinare i menadžere. Dobri primjeri uključuju besplatne kurseve o tome kako upravljati vlastitim mentalnim zdravljem. Neki od takvih kurseva su Self-investigation, Headlines i Rory Peck program.

 

 

Pristup besplatnom savjetovanju i terapiji je nedosljedan među medijskim kompanijama. Novinske organizacije treba da usvoje princip pravičnosti, što znači da svi imaju pravičan i efikasan pristup transparentnim i jednostavnim sistemima, uključujući freelancere i privremene radnike. Vođe redakcija treba da budu primjer i promovišu sisteme organizacijske podrške kako bi bili široko poznati, a njihova upotreba normalizovana. Proaktivni sistemi za prijavu također bi trebali biti uspostavljeni kako bi se omogućila prevencija i/ili rano otkrivanje.

 

 

Novinari bi trebali imati lako dostupne informacije o načinima podrške, kao što su alati o dostupnim resursima, njihovim pravima, obavezama poslodavaca, kontaktima za podršku, preporukama o internetskoj i fizičkoj sigurnosti i tako dalje. Redakcije bi trebale imati redovne sastanke o praksama individualne i kolektivne podrške. Mreže ravnopravne podrške također mogu postati resurs u upravljanju podrške novinarima. Na primjer, neformalna britanska mreža podrške News Breakholds putem interneta razgovara sa novinarima.

 

 

Ostaje još puno posla na postavljanju podrške u mentalnom zdravlju novinara i kreiranju i implementaciji odgovarajućih sistema podrške. Potrebno je izgraditi koalicije među zainteresovanim stranama koje će kroz razmjenu znanja i stručnosti doprinijeti dobrim rezultatima. Sindikati, nevladine organizacije, preduzeća i političke institucije treba da obezbijede sredstva za razvoj i implementaciju resursa za mentalnu podršku, posebno ako se oni odnose na freelancere i one medijske radnike čiji poslodavci još nemaju adekvatnu podršku zu ovoj oblasti.

 

 

EFJ podsjeća na primjere istraživanja koja dokazuju opseg i raspon izazova koji utiču na mentalno zdravlje novinara, te navodi UNESCO-ovo istraživanje “The Chilling” koji pruža međunarodni pogled na efekte zlostavljanja na internetu na novinarke. Naveli su i izvještaj “Taking Care” koji dokumentuje probleme mentalnog zdravlja, s kojim se suočavaju medijski radnici.

 

Izvor: EFJ