Novinar 2.0: Kako je Internet promenio novinarstvo iz korena

Novinar 2.0: Kako je Internet promenio novinarstvo iz korena

Od novinara se danas očekuje da zna od svega po malo. Horizonti ove profesije drastično su se proširili i to samo u deceniji koja je iza nas. Novinar Netokracije, vodećeg regionalnog Internet magazina koji se bavi startupima, poslovanjem na Internetu i novim tehnologijama, predstavlja svoja profesionalna iskustva.

Setite se prvih modernih novinara. Olovka, notes i želja za njuškanjem. Sve što se očekivalo od njih jeste da odu na mesto događaja, ispitaju situaciju, prenesu šta su videli i eventualno uzmu po koju izjavu kako bi kasnije sastavili članak za sutrašnje novine. Pojavom radija obaveze novinara su se proširile, tako da su pored pisanja morali i da čitaju vesti, a kada je ’50 godina zaživela televizija, novinari su ti koji su stali ispred kamera kako bi svetu preneli aktuelna dešavanja.
 
Od sredine prošlog veka pa do danas, novinarska profesija se itekako promenila, ali ona najdrastičnija promena odigrala se tokom prethodne dve decenije i to upravo zahvaljujući Internetu. Iako je njegova masovna upotreba zaživela tokom ’90 godina, tehnologija potrebna za kreiranje i konzumiranje rich media sadržaja javila se tek nešto kasnije. Kao medij koji je uspeo da objedini novine, radio i televiziju, Internet je fundamentalno promenio način na koji se informišemo, postavivši društvene mreže na početak tog komunikacionog procesa.
 
Pretežno mlađoj populaciji društvene mreže pružile su ono što nijedan drugi medijum pre njih nije uspeo - brzinu i neposrednost. Ukoliko ih danas upitate koji je po njima presuđujući faktor dobre vesti, u većini slučajeva dobićete odgovor da je to upravo brzina. Ako ih pitate gde se informišu, rećiće vam da su to društvene mreže.
 
Novinari, Twitter ne ujeda
 
“Adapt or die”, poznati je citat koji veoma dobro opisuje situaciju u kojoj se današnje novinarstvo nalazi. I dok je veliki broj novinara prihvatio Twitter kao još jedan alat koji im pomaže da kvalitetnije rade svoj posao, određeni broj novinara širom sveta, a pretežno na našim prostorima, na Twitter i dalje gleda kao na najvećeg neprijatelja koji preti da im uzme posao. Umesto što se bore protiv njega, novinari treba da ga prihvate i da se pomire sa činjenicom da se stvari prvo dešavaju na društvenim mrežama, a tek kasnije na glasilima medijskih servisa.
 
Istina je da Twitterom kruži dosta lažnih i neproverenih informacija, stoga je veoma važno, kao i kod doušnika, da svaki novinar zna ko su osobe koje prati i odakle potencijalne informacije potiču. Verifikacijom profila, detaljnim opisom osobe i pažljivim praćenjem tvitova veoma lako možemo utvrditi da li je ta osoba kredibilna i da li joj se može verovati. Budući da već nekoliko godina imam otvoren Twitter nalog, okružio sam se ljudima koju su vrhunski eksperti u svojoj industriji i koji prvi plasiraju istinite informacije. Pitate se šta tu osobu sprečava da ne plasira lažnu informaciju? Reputacija na društvenoj mreži koja se gradi godinama i koju je veoma lako izgubiti - dovoljan je samo jedan neistinit tvit.
 
Twitter dakle nije čudovište koje ujeda, već jedna od alatki koju moderan novinar mora koristiti ukoliko želi da bude ispred, ili makar u koraku sa konkurencijom. Na kraju dana brzina jeste bitna, ali ona može biti i kobna, zato je važno posvetiti dovoljno vremena ovoj društvenoj mreži koja vam jednoga dana može spasiti i život. Zahvaljujući Twitteru, novinar CBC-a, Saša Petričić oslobođen je iz turskog zatvora jer je u vozilu uspeo da tvitne “arrested” što su pročitale njegove kolege i istog trenutka alarmirale predstavništvo Kanade u toj zemlji.
 
Saša Petričić (Foto: Almir Bilal)
 
Budućnost izveštavanja leži u pojedincu
 
Budući da je Internet objedinio novine, radio i televiziju, forma u kojoj je danas moguće plasirati publici vesti znatno je izmenjena. Rich media sadržaj koji je zaživeo u protekloj deceniji, postao je sastavni deo online izdanja različitih medijskih kuća. Kombinacijom teksta, audio zapisa i video materijala čitaocima na Internetu danas se otvara više mogućnosti konzumiranja informacija, dok se novinarima sa druge strane pruža znatno više mogućnosti kada je u pitanju plasiranje tih informacija.
 
Kao što sam napisao na početku, od modernog novinara danas se očekuje da zna od svega po malo. Treba da vlada pisanjem, fotografisanjem i obradom fotografije, snimanjem i montiranjem video materijala, a ne bi bilo loše ni da je upoznat sa osnovama HTML-a. Možda vam se ovo čini kao previše obaveza, ali situacija je takva da sve više medijskih kuća zapošljava upravo ovakve novinare jer su spremniji da odgovore na sve potrebe izveštavanja. Jedan takav novinar može na početku dana da napiše članak, u toku dana da snimi intervju, a predveče da zabeležiti fotografiju sa protesta koji su izbili. 
 
Nemojte me shvatiti pogrešno, i dalje je veoma važno da jedna medijska kuća ima svoje profesionalne fotografe, snimatelje, montažere i novinare koji će raditi ono za šta su i specijalizovani, ali važnost tzv. backpack novinara (kompletna oprema staje u jedan ranac) sve je izraženija pri kreiranju sadržaja za web. Takva osoba može biti od ogromne koristi u urbanim zonama u kojima je teško kretati se u timovima, a da ne pominjemo tek troškove izveštavanja koji su znanto niži.
 
Foto: dmxzone.com
 
Pogledajte samo sukobe u Turskoj gde većina novinara nosi sa sobom kamere i fotoaparate ne bi li zabeležili onaj presudan momenat koji bi ceo svet mogao da vidi. Pre nego što je uhapšen, novinar Saša Petričić fotografisao je razbijanje blokade od strane policije, a gotovo sve prethodne fotografije objavljivao je na svom Twitter nalogu. Ta ažurnost pomogla mu je da izazove određenu reakciju na ovoj društvenoj mreži i zahvaljujući tome pušten je u roku od par sati. Da nije bio aktivan na Twitteru, mislite li da bi prošao isto? Teško.
 
Usavršavanje je ključ uspeha
 
Kako tehnologija napreduje, tako se menja i život oko nas. Gotovo sve profesije podložne su promenama, te je od izuzetne važnosti prepoznati nove trendove i na vreme se pripremiti za njihov dolazak. Koliko ljudi oko vas znate koje je vreme jednostavno pregazilo zato što su odbijali da koriste računar? Gde su ti ljudi sada? Kao što je izjavio Vladimir Vulić, asistent na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, prilikom svog predavanja na Webiz konferenciji: „Od 100 najjačih kompanija koje su se sredinom prošlog veka našle na Fortune 100 listi, danas je svega njih 19 tamo”. Šta mislite, koji je bio glavni uzrok ove drastične promene? Tačan odgovor je odbjanje novih trendova.
 
Foto: researchsupportgroup.wordpress.com
 
Školovanje ili profesionalno usavršavanje nikako ne bi smelo da se završi onog trenutka kada izađete sa fakulteta jer čovek uči dok je živ. Ako ne baratate fotografijom, pronađite besplatne tutorijale na Internetu. Svaki novinar bi trebao da zna šta je pravilo trećine i kako se priprema fotografija za tekst. Isto važi i za snimanje i montiranje video materijala. Pored ovih veština važan je i rad sa bazama podataka - stare arhive prepune požutelih novinskih isečaka su prošlost. Ne odbacujte profesionalno usavršavanje jer nikada ne znate kada će vam se poznavanje ovih veština isplatiti, pogotovo u ovom poslu gde niko nije nezamenljiv.
 
Internet dakle jeste budućnost, ali je i sadašnjost. Velike novinarske škole već godinama imaju napredne kurseve novinarstva na kojima se između ostalog izučava i blog kao jedna od formi svojstvena webu. Preporučljivo je i da pratite buduće svetske trendove jer je izdavaštvo usko vezano za tehnološka dostignuća. Ono što su za nas društvene mreže, to je za današnje tinejdžere mobilna tehnologija koja je u poslednje dve godine u ogromnom porastu. Izuzetno je važno na vreme prepoznati nove forme izveštavanja koje će uvek neminovno oslanjati na one forme koje nažalost veliki broj novinara na ovim prostorima još nije usvojio.