Bjelorusija: Kompetitivni autoritarizam i napadi na novinare

Bjelorusija: Kompetitivni autoritarizam gdje hapse i akreditovane novinare

Bjelorusija: Kompetitivni autoritarizam i napadi na novinare

Tokom ove godine došlo je do intenzifikacije napada na novinare i slobodne medije.

foto: wikimedia commons

Nakon što je bio izložen nesamjerljivoj brutalnosti bjeloruske policije, 12. novembra je preminuo jedan od mirnih demonstranata bjeloruske opozicije, Raman Bandarenka. Kako navodi Amnesty International, Bandarenka je bio prevezen u obližnu bolnicu, ali su fizičke povrede nanesene od strane policajaca bile naprosto toliko ozbiljne da ga nisu mogli spasiti ni doktori. Ova međunarodna organizacija jedna je od mnogih koje pozivaju na istragu ovog slučaja i traži okončanje teroriziranja bjeloruskih građana koji se bune protiv vlasti dugogodišnjeg predsjednika Aleksandra Lukašenka. 

Ponovno proglašenje za predsjednika Bjelorusije u avgustu 2020. rezultiralo je valom demonstracija od kojih su najintenzivnije u glavnom gradu ove bivše sovjetske Republike, Minsku. Nedjeljni protesti protiv Lukašenka, često okarakterisanog kao diktatora od strane zapadnih medija, doživjeli su svoj vrhunac u oktobru ove godine kao pobuna protiv predsjednika koji je na vlasti još od 1994. godine. U isto vrijeme, građani se bune protiv višegodišnjeg ugnjetavanja ljudskih prava i sloboda, ograničavanja rada medija i hapšenja novinara, i opšteg nedemokratskog stanja u državi. Na meti vlasti našli su se i strani novinari, te diplomate pojedinih evropskih zemalja koji su protjerani i proglašeni za nedobrodošle.

Reporteri bez granica upozoravaju i bilježe ugrožavanje medijskih sloboda u Bjelorusiji uključujući događaje s kraja 2019. i tokom 2020. godine, a utvrđeno je da se provodi masovno zastrašivanje, hapšenje, oduzimanje novinarskih akreditacija, te protjerivanje domaćih i stranih novinara, kao i fizički napadi na medijske radnike. Od početka predsjedničke predizborne kampanje još u junu ove godine, došlo je do intenzifikacije napada na novinare i slobodne medije, a nisu pošteđeni ni kandidati političke opozicije, koji su ili uhapšeni za navodne kriminalne radnje, ili su izgubili utrku zbog nedovoljnog broja potpisa. Među njima je bio i popularni bloger i kandidat za predsjednika, Siarhei Tikhanouski, koji je u maju bio uhapšen, nakon čega je njegova supruga Svetlana Tikhanovskaya odlučila da nastavi kampanju i postala vodeća opoziciona liderka.

Ugnjetavanje slobode medija 

Krajem avgusta i početkom septembra više od 80 novinara bilo je meta zastrašivanja i uznemiravanja od strane režima, a u martu ove godine uhapšen je jedan od najeminentnijih bjeloruskih novinara Sergei Satsuk, koji je raskrinkao korupciju u Ministarstvu zdravsta, ali i kritikovao odgovor vlasti na već tada zabrinjavajuću pandemiju koronavirusa. Novinari u Bjelorusiji su podložni i fizičkom nasilju, poput Antona Trafimovicha koji je bio meta policijskog napada dok je u julu izvještavao za Radio Svadoba (bjeloruski Radio Slobodna Evropa).

Iako je sloboda medija jedan od osnovih demokratskih principa, Bjelorusija je, s predsjednikom Aleksandrom Lukašenkom na čelu, oduzela akreditacije mnogim stranim novinarima, i zabranila novinarske portale poput Tut.by, jednog od najpopularnijih nezavisnih medija.

Švedska ministrica vanjskih poslova, Ann Linde, je krajem avgusta na svom Twitter profilu istakla da samim članstvom u OSCE-u Bjelorusija ima obavezu da obezbijedi slobodu medija i omogući neometano informisanje javnosti, no situacija je znatno drugačija. 

Jedan od bjeloruskih istraživačkih novinara, Stanislau Ivashkevich, u pisanoj izjavi za Mediacentar Sarajevo objašnjava kako ga je policija više puta privela te da Bjelorusija odbija izdati novinarske akreditacije za medijsku kuću Belsat TV. Inače, Belsat TV je medijska kuća koja djeluje iz Poljske kako bi pružila nezavisne vijesti bivšim sovjetskim republikama. Ivashkevich kaže da je bio sankcionisan novčanom kaznom za navodno učestvovanje u protestima koji su se dešavali na suprotnoj strani grada od one gdje je on izvještavao tog dana. Kaže da poznaje i ne tako mali broj kolega koji su trenutno u pritvoru, dok novinari nacionalnih medija počinjavaju razne etičke prekršaje i izvještavaju o alternativnoj realnosti, često služeći se izmišljenim vijestima.

Natallya Lubneuskaya, novinarka jedne od najstarijih bjeloruskih novina, kaže kako bjeloruske vlasti blokiraju i ograničavaju pristup oko 70 web stranica medija i nevladinih organizacija. No, njena priča je specifična po tome što je 10. augusta ranjena dok je izvještavala s jednog od protesta u Minsku. Provela je 38 dana u bolnici.

Lubneuskaya smatra da je jedini način da se situacija poboljša da se Lukašenko povuče s vlasti, kojeg krivi za sva spomenuta dešavanja. Unatoč posebnim simbolima poput plavog prsluka za novinare, oni su često meta nasilnih policijskih i specijalnih snaga. Na koncu, ističe da postoji izrazita solidarnost između novinara koji, kako kaže, imaju podršku građana. 

“Pokušavamo da radimo u skladu sa zakonom ali vlasti ignorišu zakon. Tako da novinari sa akreditacijama mogu biti privedeni dok rade na terenu”, kaže ona.

Neki od razloga za hapšenje novinara su, naprosto, informisanje javnosti o radu kandidata političke opozicije, ili izvještavanje o masovnim protestima koji su doživjeli svoj vrhunac u oktobru ove godine kada je učestvovalo više od 100.000 ljudi. 

Većina hapšenja se desila zbog navodnog učestvovanja u neautorizovanim masovnim događajima. Iako je većina novinara i demonstranata puštena iz pritvora relativno brzo, hapšenjima se šalje konkretna poruka slobodnim medijima i novinarima da nisu dobrodošli. 

To dokazuje i činjenica da je, kako navodi Human Rights Council, od juna privedeno još osam blogera zbog navodnog narušavanja javnog reda i mira koji su dobili još rigoroznije kazne do čak tri godine zatvora

Freedom House, organizacija civilnog društva posvećena istraživanju demokratskih, političkih, i ljudskih prava, ocijenila je Bjelorusiju diktatorskom državom uzastopno 2019. i 2020. Glavni razlozi su izbori koji nisu u skladu s demokratskim načelima, te uspostavljeni monopol nad medijima. 

Politička situacija

Aleksandar Lukašenko je izabran 1994. i od tada zauzima najvišu poziciju vlasti u Bjelorusiji, iako pojedine države, kao što su Estonija, Latvija, i Litvanija, opovrgavaju rezultate predsjedničkih izbora i referenduma, upućujući na izborne neregularnosti, nazivajući ga diktatorom. Još od stupanja na vlast, Lukašenko je održavao referendume i mijenjao ustav, hraneći svoju želju za apsolutnom vlasti time što je uveo vladanje dekretom i ograničio određena ovlaštenja legislative.

Iako de facto rezultati tih referenduma idu u prilog Lukašenku, organizacije poput OSCE-a su navele da su isti daleko od demokratskih i uputile na mnoge neregularnosti

Politička situacija u Bjelorusiji je najbolje objašnjena pojmom ‘kompetitivni autoritarizam’, režimom u kojem postoji politička opozicija ali je on u suštini autoritarni, a najčešće je prisutan u bivšim sovjetskim republikama i afričkim novonastalim državama. Karakteristike tih država su nedostatak slobodnih i fer izbora, uskraćivanje civilnih sloboda, poput slobode medija, religije, i udruženja, te otežana mogućnost formiranja i promovisanja novih, opozicionih političkih partija. 

Važno je napomenuti da su priznanja rezultata izbora 2020. godine stigla naročito iz zemalja članica bivšeg Sovjetskog Saveza, dok je Zapad ostao veoma skeptičan. U augustu tekuće godine, uhapšeno je oko 7.000 osoba koje su učestvovale u mirnim protestima, kao znak revolta protiv Lukašenkove pobjede od navodnih 79.7% glasova.

Predsjednica Evropske komisije, von der Leyen, skrenula je pažnju na sve uhapšene, podržala mirne proteste, te iskazala sankcije protiv nasilja i ometanja izbornog procesa. Također je navela da će financijska sredstva biti proslijeđena civilnim društvima, zaobilazeći korumpirane vlasti. 

___

Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.