Objavljeni radovi, kvalitet časopisa i naslovi doktorskih teza.

Foto: Pixabay

Mnogi novinari bi se složili sa konstatacijom da u novinarstvu – pogotovo naučnom novinarstvu – sav uspjeh je u tome sa kim razgovaraš. Pronaći adekvatnog stručnjaka za naučnu temu, koji bi pristao odvojiti svoje vrijeme i eksponirati se javnošću, posebno je veliki izazov za urednike i novinare. Često ovaj proces zahtijeva vrijeme, međutim, vrijeme potrošeno na pronalazak relevantnog sugovornika i građenje odnosa sa njim ili njom, je dobro investirano vrijeme.  Svaki novi naučnik koji je stručan i voljan podijeliti svoje znanje sa javnošču može postati dio baze stručnjaka koja je dragocjena za cijelu medijsku zajednicu.

Gdje pronaći stručnjaka i kako znati da li je stručan?

Akademske zajednice su često bogat izvor stručnjaka za naučne teme. Web stranice univerziteta (relevantnih fakulteta ili instituta) su mjesta na kojima novinari i urednici mogu lako i brzo pronaći potencijalne sugovornike za priče o naučnim temama. Na primjer, o temama u vezi sa lijekovima ili vakcinama mogu govoriti profesori sa fakulteta farmaceutskih nauka, o temama u vezi sa ekologijom, profesori sa prirodnomatematičkih fakulteta, o epidemiologiji osobe sa fakulteta zdravstvenih studija, itd. Danas skoro svi fakulteti/instituti imaju na svojim web stranicama i CV-ove predavača, stručnih suradnika i drugih članova. Informacije koje se mogu naći u CV-ovima predavača mogu koristiti u pronalasku i odabiru sugovornika. Postoji nekoliko vrsta informacija na koje treba obratiti pažnju a lako ih je pronaći:

1. Usko polje istraživanja i interesa te osobe se obično može naći u naslovu njihove doktorske teze i u naslovima projekata na kojima su radili u proteklim godinama. Bitno je imati na umu da su osobe stručne iz oblasti kojom se bave i da se ne trebaju smatrati stručnim iz oblasti koje nisu njihove a čine se bliske. Na primjer, onkolozi se ne trebaju intervjuisati na temu pandemije, niti bakteriolozi na temu vakcina. Iako se dvije oblasti čine bliske, za naučnike te razlike su ogromne, te se može desiti da sugovornik nije dovoljno kompetentan za određenu temu ili da čak (uz najbolju namjeru) podijeli sa javnošću pogrešne informacije.
2. Postoje dodatni indikatori koji mogu ukazati na to da li je osoba zaista stručna u svom polju. Prije svega, bitno je da ta osoba aktivno objavljuje radove, što se također može vidjeti u CV-u (na listi objavljenih radova, trebalo bi da bude radova objavljenih u proteklih godinu ili dvije). Nagrade i priznanja također mogu biti dobri indikatori. Internacionalne saradnje također mogu biti znak stručnog i ozbiljnog naučnog angažmana.
3. Novinari i urednici također mogu obratiti pažnju na kvalitet časopisa u kojima je osoba objavila svoja istraživanja ili koja uređuje. Može biti teško odrediti da li je časopis kvalitetan ili nije, ali novinari i urednici bi se zasigurno trebali kloniti naučnika koji objavljuju u predatorskim časopisima – ovi časopisi često odstupaju od najboljih praksi, uključujući recenziju, te često objavljuju lažne informacije.                                                              
4. Nisu samo redovni profesori i šefovi odsjeka stručnjaci, niti su najbolji stručnjaci samo na univerzitetima sa najvišim rejtingom. Vrlo je moguće, da, na primjer, na univerzitetu sa manjim rejtingom, postoji asistent profesora koji zna više o biodiverzitetu ptica u Bosni i Hercegovini nego bilo ko drugi u državi!

Novinari takođe mogu pretraživati ​​YouTube i gledati video intervjue potencijalnih sugovornika, te pogledati njihove prezentacije sa konferencija kako bi stekli uvid u to kako govore i da li su angažovani (od posebne vrijednosti za radio-televizijske novinare).

Treba imati na umu da naučnici nisu političari, uvijek spremni da daju izjave na televiziji. Veliki broj njih se ne voli izlagati u medijima, a prenošenje i prevođenje naučnih koncepata na jezik šire javnosti je za naučnike veliki izazov. Ovo mogu biti razlozi zašto se naučnici ne žele odazvati pozivu novinara. U ovom slučaju može biti korisno pitati tu osobu da predloži nekog svog kolegu ili kolegicu koji bi možda bili voljni odazvati se pozivu.

Kada se prave duže novinarske priče o opštim naučnim temama, neophodno je kontaktirati i konsultirati više od jednog stručnjaka. Ne samo da više osoba kao izvora informacija daje na sadržaju i zanimljivosti priče, nego i osigurava diverzitet mišljenja i širi pregled razmišljanja struke u tom određenom polju.

Na koje zamke treba paziti?

COVID-19 pandemija je pokazala da čak i eminentni naučnici, općeprihvaćeni kao autoriteti u polju, su sposobni širiti dezinformacije, pa čak i teorije zavjera. Na primjer, desilo se u BiH da je referentni stručnjak, najvjerovatnije nemarom, dao u medijima dezinformaciju u vezi sa preporukom Svjetske zdravstvene organizacije o vakcinisanju protiv COVID-19. Ovu izjavu su preuzeli drugi mediji i dezinformacija se vrlo brzo proširila. Naravno, nemoguće je a niti se očekuje od novinara da provjeravaju svaku izjavu stručnjaka, ali je ipak bitno imati ovo na umu i reagovati ukoliko je moguće. U ovom slučaju, s obzirom na to da se informacija tiče vijesti koja dolazi od jedne od najvećih autoriteta po pitanju preporuka o COVID-19 vakcinama, novinar bi lako i brzo mogao provjeriti iz drugih izvora da li je to tačno.

Novinari također moraju imati na umu da se naučnici sami mogu predstaviti kao stručnjaci za određeno područje čak i kada to nisu. Početkom 2020. godine epidemiolog i predavač na Harvard univerzitetu Olog Eric Feigl-Ding tweetovao je niz netačnih i zastrašujućih informacija o koronavirusu, baziranih na nerecenziranom članku. Tweetovi su postali viralni i  Feigl-Ding je pozvan na nacionalne televizijske mreže, uključujući CNN, da kao stručnjak razgovara o koronavirusu. Međutim, doktor Feigl-Ding, dok ima određenu obuku iz oblasti epidemiologije, doktorirao je u prehrani, a ne zaraznim bolestima – važan detalj koji su novinari zanemarili pri kontaktu s njim kao izvorom.

Lažna ravnoteža je još jedan problem koji se nerijetko javlja u medijima a može da ima izuzetno negativne posljedice. Lažna ravnoteža se odnosi na praksu novinara koji u svojoj revnosti da budu pošteni prikazuju svaku stranu debate jednako vjerodostojnom, čak i kada su činjenični dokazi složeni na jednoj strani. Na primjer, pisanje o anegdotalnim pričama pacijenata mogu dati utisak da su nuspojave kod neke vakcine jako česte. Pozvati u studio jednu osobu koja predstavlja ono što vjeruje 98% naučne zajednice, i uz nju drugu osobu koja predstavlja ono što vjeruje 2% naučne zajednice je također primjer lažne ravnoteže. Ova situacija gledaocima daje dojam da je mišljenje naučne zajednice podijeljeno na 50%-50%, što kod njih stvara dodatnu sumnju i nevjericu u nauku i naučne činjenice. Da bi se izbjegao lažni balans, prije svega je bitno se informisati o tome šta je naučni konsenzus globalne naučne zajednice. Za ovo je potrebno okrenuti se različitim izvorima koji su vjerodostojni i predstavljaju konsenzus. Čak i ako se obrađuju ideje koje su izvan naučnog konsenzusa, bitno je uvijek predstaviti sve naučno potkrepljene informacije.

Rodna i rasna ravnopravnost u nauci i izvještavanju o nauci

Jedan od ključnih globalnih problema nauke – i mnogih drugih disciplina – je to što su mnogi od najuspješnijih i najglasnijih stručnjaka muškarci bijelci. Razlozi za ovu rodnu i rasnu neravnotežu su mnogi, te svijest o ovoj problematici se polako budi unutar naučnih zajednica. Međutim, bitno je da su novinari i urednici koji izvještavaju o nauci također svjesni ovog preblema, jer i oni mogu, i to znatno, doprinijeti rješavanju ovog problema. Novinari bi trebali težiti, kad god je moguće, ka ravnopravnoj reprezentaciji spolova i rasa, bilo kada pronalaze stručnjake kao izvore ili biraju naučna dostignuća o kojima da izvještavaju. Naučnici također primijete kada postoji rodna i rasna neravnopravnost u medijima, što može da stvori dodatne prepreke između naučne i medijske zajednice. Primjeri iz svjetskih novinarskih redakcija su pokazali da kada novinari svjesno snose odgovornost sprovođenja rodne ravnopravnosti pri izvještavanju, da se prosjek muških-ženskih izvora vrlo brzo izbalansira na 50%-50%.