Nekadašnji 'bastion' lijevo-orjentiranog novinarstva Novi list, posljednjih godinu dana skrenuo je udesno brojnim otkazima i smjenama, približavajući se ostalim mainstream novinama.

foto: Osservatorio Balcani e Caucaso

Novi list iz Rijeke je simbol za ljevicu među mainstream novinama i jedini koji zauzima takvu poziciju među dnevnim novinama, pogotovo otkada je Jutarnji list, i ranije prožet korporativnim interesima, počeo bježati više prema desnici. Same novine, kao i lokalni Glas Istre, kupio je krajem ožujka investicijski fond J & T, s kapitalom iz Češke i Slovačke.

Najnoviji takav potez stigao je ranije ovog mjeseca, kada je iskusna kolumnistica i književnica Tatjana Gromača obavijestila medije kako joj je Novi list uskratio suradnju nakon devet godina. Gromača ima iskustvo pisanja i važi za simbol neovisnog novinarstva tijekom 90-ih, Feral Tribunea, a kao novinarka i kolumnistica Novog lista, bavila se pitanjima kulture, na osebujan i specifičan način. Prema Gromači, otkaz joj je priopćen od tajnice, a nekoliko dana kasnije je glavni urednik, Nenad Hlača, obrazložio medijima kako im nije trebala kulumnistica s adresom u Puli, jer imaju na raspolaganju novinare iz Glasa Istre.

„Argumentacija za moj otkaz je smiješna - to da njima ne treba dopisnik iz Istre. U 16 godina svog novinarskog vijeka niti jednoga dana nisam radila u svojstvu dopisnice. Nikada u životu nisam bila na press konferenciji i ničemu sličnom... Nisam novinar izvjestitelj, već novinar reporter, analitičar i komentator - kritičar. Moj radni status u "Novom listu" glasi: reporter, kolumnist. A sada me otpuštaju kao dopisnika, što nisam. I ako radim neku lokalnu temu, obrađujem je na širok, univerzalistički način“, objasnila je Gromača nelogičnost oko argumentacije vlastitog otkaza, te ponudila razloge koji bi mogli biti razlog njezinom otpuštanju.

„Pravi su razlozi ti što im moja kritičnost spram nacionalističkih gledišta i ljudskih uskosti smeta. Pišući aktivno radim na to da ljude upozorim na načine na koje se svijest sužava i kako se čovjeka upreže u mehanizme mržnje, potiranja drugačijih i slično. To se provlači u puno mojih tekstova, kakvog god karaktera bili. Pogotovo sam u posljednje vrijeme taj intenzitet kritičnosti pojačala, jer mi je tako nalagala savjesnost obavljanja posla - vrlo opasni vjetrovi pojavili su se, i dolaze, kako je poznato, sa polja nove kulturne politike Hrvatske, spram čega se, iz mog ugla gledišta, ne smiju zatvarati oči“, rekla je Gromača.

Gromača je objasnila kako je ona odabrana za otkaz zbog svojeg pogleda koji nadrasta ideološke društvene razine i pokazuje ljudsku prirodu i njegovu pasivnost spram zla, a svoj otkaz vidi kao discipliranje novinara i pojedinaca općenito.

„Takve stvari povećavaju strah, koji je i ovako vrlo prisutan u cijelom kolektivu društvenom, a koji je idealan za ucjene i manipulacije. Ja taj strah svojim načinom pisanja raskrinkavam i poništavam, pokazujem da je on jedna vrst fikcije, i zapravo je to ono najopasnije za sustav... Zato sam ja ustvari opasan novinar, iako netko to na prvi pogled možda ne bi kazao. Ali ja se time ponosim, kao i ovim otkazom kojega ću uskoro dobiti“, zaključila je.

Istih dana u medijima je odjeknula informacija i kako se je još jedna kolumnistica Novog lista, Maja Hrgović, našla pod prijetnjom otkaza, ukoliko ne pristane na novu poziciju u listu. Naime, Novi list je Hrgović, iskusnoj novinarki u području kulture, ponudio mjesto urednice na internet portalu Novog lista što bi zapravo predstavljalo degradaciju, jer bi ona zapravo stavljala u sustav tuđe tekstove, umjesto da piše.

Na isti način je nekoliko mjeseci ranije kolumnist Ladislav Tomičić bio prisiljen (također pod prijetnjom otkaza) prihvatiti poziciju urednika na portalu, umjesto prijašnje pozicije kolumnista.

„Naš glavni urednik, koji je u javnosti već zapažen i u čije procjene i sposobnost ne treba sumnjati, procijenio je da nekoliko nas autora i autorica, koji se nismo proslavili stilom, autorskom originalnošću i kritičkim odmakom prema društvenim gibanjima, valja premjestiti na odgovarajuća radna mjesta. Na tim mjestima, procijenio je, najviše možemo doprinijeti sve većem uspjehu i rastućoj tiraži Novog lista. Stoga ga ovom prilikom pohvaljujem, a kolegicama predlažem da, kao i ja, pristanu na ponuđene ugovore, koje nikako ne treba smatrati egzistencijalnom ucjenom, nego velikom uredničkom gestom jednog od najvećih glavnih urednika u dugoj i plodnoj povijesti Novog lista“, nije skrivao svoju ironiju Tomičić kada su ga upitali za pritiske upućene njemu i kolegici Hrgović.

Osim micanja nekih od svojih prepoznatljivih kolumnističkih pera, uredništvo i uprava Novog lista nisu prezali niti od čiste cenzure prema svojim novinarima. Neki promatrači, pa i glasovi unutar samog lista, kao razlog za ovo vide određeno prilagođavanje novoj društvenoj i političkoj situaciji u Hrvatskoj.

Najrecentniji primjer cenzure uvjetovane promijenjenom političkom klimom unutar te kuće doživjela je iskusna kolumnistica Sanja Modrić u siječnju ove godine. Njezin tekst pod nazivom „Banana premijer“, u kojem je kritizirala premijera Tihomira Oreškovića i rad Vlade, nikada nije objavljen u Novom listu.

Prošle godine u lipnju, još jedan tekst novinara Novog lista je maknut s portala. Tekst koji je napisao novinar Boris Pavelić, maknut je nakon samo nekoliko sati s interneta zato što je problematizirao intervju u tjedniku Nacional koji je dao Josip Manolić, bivši dužnosnik jugoslavenskih i hrvatskih tajnih službi, koji je optužio Tomislava Karamarka, predsjednika najjače hrvatske stranke, HDZ, da je bio doušnik za jugoslavensku tajnu službu. Osim što mu je tekst povučen, Pavelić se našao pod prijetnjom otkaza, koji je kasnije povučen, ali mu je opomena ostala, zbog koje je još uvijek na sudu s listom.

Cijeli krug pritisaka i otkaza unutar Novog lista počeo je svibnju prošle godine, tako što je novinaru Draženu Ciglenečkom poručeno kako više neće pratiti HDZ. Najvjerojatniji razlog zašto Ciglenečki više ne izvještava o HDZ-u, je taj što je na jednoj konferenciji za medije uznemirio i naljutio Karamarka.

Nakon godinu dana pročišćavanja vlasitih redova, degradiranja i disciplinaranja vlastitih novinara, upitno je što je više ostalo od nekad cijenjenog Novog lista, koliko će čitatelja zadržati i kakvu će trajnu štetu po novinarske slobode i slobodu općenito ostaviti.

Članak je originalno objavljen na stranici Osservatorio Balcani e Caucaso.

Ovaj tekst je objavljen u partnerstvu sa Osservatorio Balcani e Caucaso za projekat European Centre for Press and Media Freedom (ECPMF) i sufinansiran sredstvima Evropske komisije. Autori publikacije su odgovorni za njen sadržaj i stavovi koji su u njemu izneseni ni na koji način ne odražavaju stavove Evropske komisije.