Izazivanje netrpeljivosti prema migrantima i izbjeglicama u lokalnim medijima.

Foto: Imrana Kapetanović

Uznemirenost domaćeg stanovništva zbog pandemije virusa korona pojedini lokalni mediji koriste za izazivanje novih netrpeljivosti prema ljudima u pokretu, pa čak i međunacionalnih tenzija. To čine pomoću ugla koji zauzmu prilikom obrade tema, ali i nekritičkim prenošenjem izjava zvaničnika.

Ljude u pokretu pojedini bh. mediji nazivaju ilegalnim migrantima, čime koriste izraz koji zapravo ne postoji, ali i dodatno etiketiraju ovu osjetljivu grupu.

„Kategorija koju pravo ne prepoznaje, ali uporno je koriste ovdašnji političari i dio medija. Ljudi ne mogu biti ilegalni! Korištenje izraza 'ilegalni' i njegovo povezivanje s migrantima smatra se ozbiljnim kršenjem ljudskih prava, koje se radi isključivo sa namjerom da se dehumaniziraju ljudi, šireći strah i ksenofobiju. U brojnim dijelovima svijeta čak je zakonom zabranjeno ljude nazivati nelegalnim. Samo jedan od primjera je New York, gdje za korištenje tog izraza možete biti kažnjeni iznosom do 250.000 dolara“, navodi novinarka Nidžara Ahmetašević u tekstu Postoje jaki politički razlozi zbog kojih ih zovu ilegalnim migrantima.

Jedan od medija koji ne odustaje od tog naziva je portal Krajina.ba, koji u nepotpisanom tekstu iznosi ozbiljne optužbe na račun ljudi u pokretu, bez pružanja dokaza i pozivanja na izvore.

„U Tuzli, ali i u drugim dijelovima BiH, učestali su obračuni među ilegalnim migrantima. Među ljudima u pokretu ima i onih koji se bave kriminalnim radnjama, a u Tuzli je evidentirano desetak takvih osoba, koje u kontinuitetu prave probleme“, navodi se u tekstu senzacionalističkog naslova Novi krvavi obračun u Tuzli: Migranti nožem napali sunarodnjaka.

Isti medij je početkom marta objavio tekst neidentifikovane forme, koji najviše liči na komentar, ali bez jasne naznake da se o njemu i radi, te bez potpisa autora.

„I prošle godine u ova doba Bihać je bio u sličnoj situaciji. Tada je iz nužde formirana lokacija 'Vučjak' na granici prema Republici Hrvatskoj, odnosno EU. Osim što je spasila grad i turističku sezonu, ta lokacija je značila i svojevrsni pritisak na Evropsku uniju koja je istovremeno prenosila taj pritisak na državni nivo vlasti Bosne i Hercegovine da se uključi. Ubrzo nas čeka još gora situacija. Novi migranti dolaze, trenutni privremeni smještaji su krcati, Vučjaka nema, država se kasno uključuje“, prognozira nepoznati autor u tekstu koji zapravo tuguje za zatvaranjem Vučjaka, izrazito neuslovnog i nehumanog kampa za ljude u pokretu, izgrađenog na deponiji smeća i okruženog minskim poljem.

Međutim, nisu mediji jedini koji svojim objavama šire mržnju i netrpeljivost prema ljudima u pokretu, posebno je opasno kada to čine institucije putem svojih zvaničnih internet stranica. Tako je Opština Velika Kladuša objavila sadržaj koji su prenijeli mediji iz USK, a koji mržnju prema izbjeglicama i migrantima povećava njihovim povezivanjem sa virusom korona.

„Općina Velika Kladuša posljednjih godina izložena je problemima sa migrantima koji su i prije pojave koronavirusa (COVID -19) predstavljali potencijalnu opasnost za život, zdravlje i sigurnost građana. U trenutnoj epidemiološkoj situaciji građani su suočeni sa dosada najvećim strahom i rizikom za život, zdravlje i sigurnost svojih porodica, a koje je uzrokovano smještajem, neodgovornim ponašanjem i nekontrolisanim radnjama koje migranti čine svakodnevno. Od trenutka proglašenja stanja nesreće, primjetan je povećan broj migranata na području Općine Velike Kladuša. Posebno nas zastrašuje i zabrinjava činjenica da se migranti svojim ponašanjem ne pridržavaju bilo kakvih mjera zaštite u trenutnoj epidemiološkoj situaciji (obavezna upotreba dezinfekcijskih sredstava prilikom ulaza u trgovine, pridržavanje mjera udaljenosti među licima u trgovinama, marketima i drugim objektima, obavezno nošenje zaštitnih maski i rukavica, zabrana grupisanja, mjere zabrane kretanja i dr.) a što dodatno povećava strah i nesigurnost građana“, navedeno je na zvaničnoj web stranici.

Međunacionalne tenzije

Otvaranje novog kampa za ljude u pokretu u selu Lipa pored Bihaća pretvoreno je u nacionalno pitanje, pa su mediji u Republici Srpskoj umjesto o nehumanim uslovima u kojima su boravili, gladi i nepristupačnosti medicinskih usluga, akcenat stavljali na lokaciju kampa, ističući da se radi o srpskom selu i da se prihvatni centar nalazi u neposrednoj blizini pravoslavne crkve, ne dajući obrazloženje zašto je to bitno. U ovakvom izvještavanju dominira javni servis, novinska agencija Srna, čije tekstove dalje prenose Radio-televizija Republike Srpske, kao i portali SrpskaInfo i Nezavisne.

„Migrantski centar ne može biti u srpskom selu“, „Pripremaju Lipu za migrante, iako su Srbi protiv“, „Migrante smještaju u selo Lipa, Srbi najavljuju proteste“, „Prvi migranti smješteni u Lipu, Srbi ogorčeni“, samo su neki od naslova tekstova na portalu Nezavisnih novina. Za sagovornike su birane osobe koje gradnju kampa ocjenjuju kao „cilj federalnih vlasti da očiste FBiH od Srba“, čime se direktno raspiruju međunacionalne tenzije.

„'Sve ovo je još jedna u nizu licemjernih odluka vlasti u Federaciji kada je u pitanju srpski narod, pravo na srpski jezik i ćirilično pismo i sve ono što je srpskom narodu dozvoljeno pravom Ustava i konstitutivnosti', rekao je Broćeta dodajući da su Srbi izbjegli i vratili se na svoja ognjišta te da sada neko sebi daje za pravo da im dovodi sumnjiva lica iz evroazijskih zemalja za prve komšije“, navedeno je na portalu Nezavisne.com, čime je novinar uz prenošenje vrlo sporne i huškačke izjave sagovornika direktno učestvovao u širenju govora mržnje.

Novinska agencija Srna objavila je serijal tekstova o otvaranju kampa Lipa pored Bihaća, a poruka većine njih jeste da je ovaj čin usmjeren direktno protiv srpskog stanovništva, shodno čemu su birani i sagovornici u tekstovima. Tako se prenosi izjava episkopa bihaćko-petrovačkog koji kaže da će "neka nova statistika obeščastiti ovo selo, njegovu prošlost, ali i njegove nekadašnje žitelje čiji je smiraj u seoskom groblju sada pod znakom pitanja".

 U tekstovima Srne našle su se i rasističke izjave.

 „Strahujemo, zamislite da su vam prve komšije ljudi iz evroazijskim zemalja. Nikome nije svejedno kada samo pomisli na to, ni nama Srbima ni Bošnjacima iz Petrovca“, stoji u citatu predsjednika Mjesne zajednice Vrtoče Zdravka Atlagića.

Poređenjem teških uslova u kojima žive povratnici ovog područja i uslova u kampu zapravo se stvara odbojnost prema ljudima u pokretu.

„Povratnici u pojedina mjesta u Federaciji BiH /FBiH/ ni nakon 25 godina nisu dobili struju i vodu, te muče muku sa infrastrukturom, a sve to je obezbijeđeno za manje od mjesec dana za migrante koji će biti smješteni u novoizgrađeni kamp u selu Lipa kod Bihaća, izjavio je Srni predsjednik Opštinskog odbora SNSD-a u Bosanskom Petrovcu Nemanja Davidović. Davidović kaže da je za migrante, osim struje i vode, obezbijeđen i internet“, navodi se u tekstu Srne.

U tekstovima ovog javnog servisa ide se tako daleko da se izgradnja kampa naziva planskom islamizacijom.

"Vlasti u FBiH i nakod 25 godina od završetka rata rade na etničkom čišćenju Srba u FBiH. Izgradnja migrantskoc centra u srpskom selu Lipa je planska islamizacija", glasi izjava delegata srpskog naroda u Domu naroda Parlamenta FBiH Dragane Damjanović.

Provjeriti istinitost izjava

Pored huškanja, portal Nezavisnih novina prenio je i netačne informacije koje je u javnosti iznio ministar bezbjednosti BiH Fahrudin Radončić.

„Mnogi su mislili da je to humanitarno pitanje, napokon su svi shvatili da je to sigurnosno pitanje. Ova zemlja ne može podnijeti 7.000-8.000 migranata i to ozbiljno utiče na komoditet naših građana i ja ću već ove sedmice započeti kampanju zasnovanu na zakonu da se priprema plan njihove repatrijacije, odnosno njihovog izbacivanja iz BiH. Namjerno koristim taj izraz jer nisu ovdje u pitanju ratni migranti, ovdje su u pitanju ilegalni ekonomski migranti iz Pakistana, Afganistana i mnogih zemalja koje se bogatije od BiH“, kazao je on.

Pored otvorene mržnje prema ljudima u pokretu, prijetnji deportacijom i stvaranja osjećaja nesigurnosti bh. građana zbog njihovog prisustva, Radončić koristi izraz „ilegalni migranti“. Takođe, on ljude iz Avganistana, zemlje razorene ratom posljednjih dvadesetak godina, odbija nazvati izbjeglicama, pa čak i ratnim migrantima, već ih dodatno etiketira nazivajući ih „ilegalnim ekonomskim migrantima“, dajući utisak da ljudi nemaju pravo napuštati svoju zemlju zbog ekonomskih razloga, iako sama BiH ima ozbiljnih problema zbog migracije sopstvenog stanovništva. Sličnu stvar Radončić radi i ljudima iz Pakistana, zemlje u kojoj se trećina stanovništva nalazi ispod granice siromaštva.

Stavove Radončića dijeli i srpski član Predsjedništva Milorad Dodik, koji navodi da ljude u pokretu treba „odmah izbaciti iz BiH“.

Koliki je to veliki broj?

Portal Usn.ba u tekstu Dok se Bišćani pridržavaju mjera povodom koronavirusa, migranti slobodno lutaju gradom, u samo nekoliko rečenica stvara otpor lokalnog stanovništva prema ljudima u pokretu, stvarajući utisak da su migranti i izbjeglice povlašteni u odnosu na bh. građane.

„Čitatelj portala poslao nam je fotografiju iz centra grada Bihaća na kojoj se vidi veći broj migranata kako bez kontrole policije boravi na javnoj površini“, naveo je autor teksta.

Kao prilog objavljena je fotografija otprilike 16 ljudi, raspoređenih u četiri grupe.

Na portalu USKinfo objavljena je i vijest senzacionalističkog naslova „FOTO: Veća grupa migranata krenula prema gradu, policija ih vratila nazad – saznali smo šta se dešava“. Pored toga što se u tekstu ne nudi informacija šta se dešava i sa kojim namjerama je grupa krenula prema gradu, priložene fotografije prikazuju manje od 20 ljudi, samo drugačije raspoređenih tokom kretanja. Pored objavljivanja definformacije, autor teksta je ljude u pokretu predstavio i kao opasnost koja nadire prema gradu i spriječena je policijskom intervencijom.

Ima li dokaza za optužbe?

Pored iscrpnih i brojnih snimaka policijskih akcija prebacivanja ljudi u pokretu iz napuštenih objekata u kamp Lipa, portal USKinfo posvetio je jedan prilog i stadionu gdje su boravile izbjeglice i migranti u nedostatku adekvatnijeg smještaja. U sedam minuta izrazito dugih kadrova koji se ponavljaju više puta, autor priloga prikazana oštećenja pripisuje nemaru ljudi u pokretu, iako ne nudi nijedan dokaz za to. Smeće i ostaci zapaljene vatre mogu se direktno povezati sa boravkom ljudi, ali ne i polomljene stolice i išarani zidovi, posebno ako nemamo prikaz stadiona prije boravka izbjeglica i migranata na njemu.

„Iako, ruku na srce, ovaj stadion nije bio u sjajnom stanju ni prije dolaska migranata, čini se da je ovaj put ipak najgore do sad. Stadion, nekad stabilnog premijerligaša, danas više liči na dio Černobila, nego mjesto gdje su padali veliki i gdje je zamalo došla, torinska Stara dama“, piše autor teksta, praveći paralelu između ljudi u pokretu i jedne od najvećih katastrofa koje su zadesile čovječanstvo.

Prekršajni nalog novinaru, prijetnje i onemogućavanje rada

Nakon što su Policijski službenici spriječili rad reporterske ekipe RTV Slon u Tuzli, tako što su novinarki oduzeli telefon i iz njega izbrisali fotografije sa terena, čuvari reda su u Bihaću u dva navrata onemogućili novinara Ajdina Kambera da radi na terenu, te mu izdali prekršajni nalog na 500 KM. Oba puta je Kamber snimao migrante i izbjeglice, kao što to radi posljednjih pet godina, a ovo nije prvi put da zbog ove teme ima problema sa policijom.

„U okolici Bihaća sam 21. aprila pratio grupu izbjeglica i migranata na putu prema Hrvatskoj te snimao i razgovarao s njima kako bi napravio reportažu. Želio sam saznati šta se dešava u proteklim periodu s obzirom na pojavu koronavirusa kao i restrikcija koje su na snazi u cilju suzbijanja epidemije. U povratku sa terena na padinama Plješevice oko 20:30h mi prilaze pripadnici Granične policije BiH kojima sam dao na uvid dokumente, novinarske akreditacije te sam im objasnio da sam na zadatku i da pripremam novinarsku priču. Na to oni odgovaraju da je započelo vrijeme policijskog sata te su pozvali policiju Unsko-sanskog kantona. Gotovo dva sata na hladnoći su trajale provjere i pokušavao sam policajcima objasniti situaciju i razloge zbog kojih sam tu, kao i da imam odobrenje da radim u tom periodu“, ističe Kamber.

Kako govori, nekoliko dana ranije je upitao Federalnu upravu civilne zaštite (FUCZ)  koje procedure mora ispoštovati kako bi mogao obavljati svoj posao tokom policijskog sata, s obzirom na to da je slobodni novinar i da nema stalno zaposlenje.

„Portparolka FUCZ me nazvala i objasnila da mi je sasvim dovoljna novinarska akreditacija. Iako sam sve ove informacije prenio policajcima i predložio im da kontaktiraju FUCZ, oni su naposljetku odlučili da mi napišu prekršajnu prijavu i dali uplatnicu kojom bi trebao sa 500 KM napuniti budžet Unsko-sanskog kantona“, navodi Kamber.

Već sutradan uslijedio je novi problem sa policijskim službenicima, kada je Kamber odlučio da snima njihovu akciju prebacivanja ljudi iz napuštenih objekata u kamp Lipa. Uslijedilo je novo legitimisanje i prijetnje, u kojima je učestvovao i lično komesar policije USK Mujo Koričić, pitavši ga u nekoliko navrata ko mu je dozvolio da radi, iako su na istoj lokaciji neposredno prije Kambera snimali drugi mediji.

„Ostao sam uskraćen u obavljanju posla dok akcija nije završila, a policajci su mi rekli da će najvjerovatnije protiv mene pokrenuti krivični postupak ukoliko utvrde da sam neovlašteno bio na tom mjestu“, govori ovaj novinar.

___