Aleksandar Stanković se javno ispričao jer je u emisiju doveo knjigovođu s osnovnom školom i predstavio ga kao četverostrukog doktoranta. Čitava Hrvatska bruji – pa tko je sad taj Mihajlović, što je završio i čime se stvarno bavi? Svi se pitaju kako amater može doći u važnu televizijsku emisiju i obmanjivati javnost? Gledatelji i Stankovićeve kolege novinari se također pitaju kako potpuni amater može voditi emisiju na televiziji i obmanjivati javnost? Mene, međutim, uopće nije iznenadilo da se Stanković našao za istim stolom s Mihajlovićem jer Stanković nikad nije bio sinonim istraživačkog novinarstva, a njegovi gosti su isto kao i Mihajlović – najčešće prodavali maglu.

 

Nisam jedina osoba koja je od novinara dobivala pozive da govori o stvarima o kojima nema pojma. No, na nas deset koji ćemo bez ustezanja reći „ne“ kad nas pitaju o stvarima o kojima ne znamo ništa, njih devedeset će itekako pristati. Televizija je postala rasadnik javnih intelektualaca: ljudi pričaju o svemu i svačemu, čak i kad teme o kojima govore ne spadaju u oblast kojom se inače ozbiljno bave. Gledatelji tako slušaju stvari koje bi i sami, da ih netko pozove, mogli jednako (ne)elokventno izreći. Upravo zbog te sveopće amaterizacije medija – ljudi polako prestaju vjerovati ozbiljnom i studioznom radu jer je isti postao gotovo nevidljiv. Mediji preferiraju imena koja su spremna govoriti o bilo čemu jer ih mogu bez prethodne pripreme nazvati u bilo koje doba dana i tražiti komentar – i znaju da će ga dobiti.

 

Prije nekoliko godina, učiteljica šivenja me je htjela pohvaliti ostalim polaznicama kursa i rekla kako se bavim pisanjem. Jedna od djevojaka je odmah dobacila kako je i ona pisala odlične sastave u srednjoj školi i kako je jednako nadarena, iako nije pročitala ni riječ od onoga što sam do tad napisala. Sujeta mi je bila povrijeđena, ali sam znala da njezin stav nije neutemeljen. Ako ste okruženi literaturom kakvu i sami možete producirati, poslupismenim i nenadahnutim naslovima, posve je logično da ćete pomisliti: pa to mogu i ja! Ako, dakle, Ivo Sanader može doći u Stankovićevu emisiju i bezočno lagati, zašto Mihajlović ne bi mogao? On makar nije ukrao silne milijune tuđeg novca.

 

Autori se često tješe da čitatelji znaju prepoznati razliku između loše, petparačke literature i onoga što se naziva visokom književnošću, ali to nije istina. Razlikovanje se uči čitanjem i jednog i drugog. Oni koji ne čitaju beletristiku, ne mogu praviti razliku između nje i onoga što ne spada u istu literarnu kategoriju.

 

Isto tako, ako ste stalno izloženi neprofesionalnom novinarstvu i amaterskim stavovima o politici, ekonomiji i umjetnosti – nećete biti u stanju prepoznati ono što od toga odudara. Kronično neinformirana osoba neće znati razlikovati informaciju od dezinformacije. Svaki dan čujemo toliko floksula neupućenih ljudi, da ne možemo sa sigurnošću znati kad je ono što čitamo ili gledamo – mjerodavan stav koji treba uzeti u razmatranje.

 

Pisani su mediji, na primjer, prepuni različitih kolumni jer takvo pisanje ne zahtijeva terenski rad niti bilo kakvo istraživanje, a i jeftinije je. Novine mogu računati s tim da će, uz minimalan trošak i trud, iz tjedna u tjedan imati tekstove kojima će popuniti svoje stranice. Svaki moj tekst, na primjer, objavljen na blogu ili drugdje – tekst je blogerice i ne može zamijeniti ozbiljan žurnalistički rad jer nisam išla u arhivu HRT-a i gledala kakve je goste Stanković u emisiju prethodno zvao, koliko je tih ljudi govorilo ozbiljno i informirano, a koliko ih je trebalo zabaviti javnost. Nisam provjeravala brojke. To je posao novinara: neugodan, naporan, ali neophodan.

 

Stanković bi se, dakle, također trebao ispričati za srozavanje novinarske struke općenito, isto kao što se Ante Tomić treba ispričati za srozavanje vlastite jer su kriterije spustili tamo gdje ih svatko može zadovoljiti. Knjigovođa s osnovnom školom nije stoga nikakva iznimka, prije da je pravilo. Uostalom, Stanković se, bez obzira na gaf od prošle nedjelje, kad je u goste pozvao osobu čije podatke nije provjerio, trebao prvo ispričati što je u emisiju pozvao Sanadera čije je podatke itekako znao. Za taj se propust zapravo trebao ispričavati danima, a nije niti jednom.