Ideja o stvaranju platforme za diskusiju o slobodi medija nastala je zbog rastućeg pritiska usmjerenog ka medijima i novinarima na evropskom tlu, u trenucima u kojima javna svijest o tom problemu i dalje ostaje na niskom nivou. 

 

Takva situacija iziskuje poseban trud brojnih udruženja, nevladinog sektora i profesionalnih organizacija, koji građanima nastoje predstaviti značajnu dokumentaciju o aktivizmu, kao i svoje analize o slobodi medija.

 

Međutim, ponekad je veoma teško prikupiti i objediniti takav sadržaj „raštrkan“ po internetu. Upravo bi u tome Resursni centar trebao svima koji tragaju za informacijama o stanju slobode medija, uveliko olakšati posao.

 

Također, na platformi je dostupna i ažurirana lista kontakt centara u kojima novinari koji trpe neki vid prijetnje mogu zatražiti podršku, kao i lista novinarskih kurseva i treninga.

 

 

„Resursni centar bi trebao biti mali korak u jednom pravcu dijeljenja iskustava i umrežavanja među novinarima, medijskim ekspertima i grass-root organizacijama, koji brinu o medijskim slobodama i pluralizmu u Evropi. Okupljanjem takvih različitih sektora, centar će olakšati razmjenu, i njegovati integrisan, prekogranični pristup“, pojašnjava za Media.ba, Marzia Bona, urednica i istraživačica pri Osservatorio Balcani e Caucaso, OBC.

 

Inicijatori Resursnog centra, inspiraciju su pronašli u modelu Wikipedije – jedinstvenom prostoru u kojem je svako pozvan da doprinosi svojim radom, stručnošću i vještinama, dodaje Bona. 

 

Pronalazak pravih informacija i njihovo stavljanje u odgovarajući kontekst može da bude težak posao, koji odnosi mnogo vremena, resursa i pažnje. Platforma zbog toga djeluje u ulozi vodiča pretrage digitalnog sadržaja koji, u trenucima kada jednostavno pretraživanje nije dovoljno, pokazuje svoj suštinski značaj. U tom slučaju, vodič korisnicima nudi direktan pristup izvorima i sadržaju, za koje bi inače bilo potrebno nekoliko sati pretraživanja, ispitivanja i stavljanja u odgovarajući kontekst, jer je materijal moguće jednostavno pronaći na osnovu geografske oblasti, određene teme ili vrste izvora.

 

Jedan od najznačajnijih alata Resursnog centra je i alat za umrežavanje, kojim se podstiče razmjena znanja, kako među korisnicima, tako i među institucijama koje proizvode sadržaj.

 

„Inicijative za umrežavanjem već postoje na evropskom nivou, i mnoge od njih su efektivne. Ipak, postoji jedna ograničavajuća okolnost za njih, koja se odnosi na činjenicu da te mreže nastoje okupiti profesionalce koji već imaju sličnu pozadinu,“ smatra Bona, „Sa Resursnim centrom nastojimo proširiti taj djelokrug tako što na istom mjestu prezentujemo resurse i alate koji targetiraju i novinare i medijske eksperte, ali i javno mnijenje. Riskantno je, ali i korisno, preuzeti ovakav napor, prije svega, kako bi se doprinijelo prevladavanju izolacije koja utječe na problem slobode medija“.

 

 

Pred Resursnim centrom je težak zadatak da bude jedan od važnih elemenata borbe protiv zastrašivanja novinara širom Evrope. Trenutno, problem (ne)postojanja medijskih sloboda na evropskom tlu pogoršava „otrovna kombinacija različitih elemenata“, kaže Bona.

 

„S jedne strane, imamo 'tradicionalne' forme političkog i ekonomskog pritiska i zloupotrebu zakonodavnih mjera koji su uvijek postojali. U isto vrijeme, novi oblici pritisaka izvršeni su u online prostoru i uključuju zlonamjerne online kampanje, prijetnje online sigurnosti i kontrolu internetskih provajdera - ovakve vrste napada bile su rjeđe prethodnih godina, ali predstavljaju jednako razoran utjecaj,“ dodaje ona.

 

Govoreći o Balkanu, Bona smatra kako su mali broj vlasnika koji upravljaju medijima i nerazumljiva raspodjela državnog oglašavanja, elementi koji na više načina utječu na profesionalno izvještavanje u našem regionu, jer dovode do samocenzure i erozije profesionalnih standarda. Ipak, problemi postoje i u drugim evropskim zemljama.

 

„Nema sumnje da je situacija na Balkanu veoma ozbiljna, ali to ne smije ni na koji način da odvuče našu pažnju od izazova s kojima se suočavaju ostale evropske zemlje. Možemo vidjeti posljednja dešavanja u Poljskoj kao dokaz za ovo. Prvi put se dogodilo da je Evropska unija upotrijebila mehanizam vladavine prava. To je dovelo do toga da Evropska komisija vodi 'strukturirani dijalog' sa Poljskom, što je prilično slučaj bez presedana i upućuje na to da su u Briselu shvatili da medijska sloboda nije samo problem na prostoru Zapadnog Balkana i da se ovakve mjere moraju preduzimati i za države članice“, zaključuje Bona.