Rad lokalnih novinara ugrožen je ograničavanjima od lokalnih vlasti.

Sloboda izražavanja u BiH nije na zadovoljavajućem nivou, a novinari su često izloženi različitim oblicima pritisaka pa čak i prijetnji. To potvrđuju izvještaji međunarodnih organizacija koje se bave praćenjem stanja i slobodom izražavanja u svijetu. Bilježe se slučajevi ugrožavanja života novinara ili lica koja su otvoreno govorila o nekim konkretnim slučajevima kriminala, korupcije i drugim društvenim devijacijama, zloupotrebama, nečinjenju ili sukobu interesa.

Rad novinara u malim sredinama, u kojima se svi međusobno poznaju, posebno je delikatan, složen i često opasan po njihovu i bezbjednost njihovih porodica i imovine. U društvu kakvo je bosanskohercegovačko, gdje većina institucija ne radi svoj posao kvalitetno i u obimu svojih nadležnosti, u kome je prema tvrdnjama mnogih nevladinih i međunarodnih organizacija visok stepen korupcije, izražen nepotizam i partijska poslušnost kao i zapošljavanje, rad novinara postaje sve opasniji, ali i odgovorniji jer treba da stalno ukazuju na te probleme i da se njima bave.

Oni to godinama rade, ali reakcija javnog mnjenja izostaje ili je slaba. Narodski rečeno ljudi su „oguglali“ na svakodnevni prijem negativnih vijesti. Jednu aferu ili otkriveni kriminal već sljedeći dan potiskuju drugi i sve ostaje na nivou dnevne vijesti. Nema odgovora i preduzimanja mjera nadležnih pa i javnost ostaje nijema. Procesuiranja za kriminogene radnje su rijetka, a kazne još rjeđe pa počinioci ohrabreni takvim stanjem u sistemu nastavljaju da nezakonito rade i bogate se. Nažalost, u tim aferama često su učesnici i oni koji bi trebali da ih sprečavaju i sankcionišu kako im nalaže opis posla.

Mnogi se prepoznaju u medijskim prilozima, iako im autori nisu pomenuli imena jer im nisu bila poznata, i sprečavaju dalje istraživanje određenih tema da bi skrenuli pažnju javnosti i sebe zaštitili od odgovornosti. Obrađujući neke teme novinari često nisu svjesni ko je sve vezan za neke nezakonite radnje i bivaju uznemiravani ili doživljavaju neprijatnosti od ljudi koje nikada nisu pomenuli u svojim prilozima i nisu im poznati, ali su se oni sami u njima prepoznali. Zbog njih se često nikako ili teško dolazi do informacija jer ih kriju da bi zataškali svoje nelegalne radnje.

Nadležni često onemogućavaju novinarima da rade svoj posao

Novinari koji o pišu i ukazuju na društvene devijacije i kriminal, izlažući se neprijatnostima dok dođu do određenih činjenica, sebe i svoje porodice dovode u opasnost, a ponekad zbog toga dolaze i u nemilost poslodavaca, dok počinioci najčešće ostaju na svojim mjestima.

Izuzimajući časne pojedince u svim nivoima državnog sistema i stubova vlasti, većina „eksperata“ ne radi kvalitetno svoj posao i ne sprovode zakonska ovlaštenja i dužnosti čime u potpunosti zanemaruju profesionalnu i društvenu odgovornost, a savjest im je nepoznanica.

Novinari koji profesionalno, angažovano i odgovorno žele da rade svoj posao i izvršavaju zadatke boreći se da dođu do istine i upoznaju javnost o tome, prepušteni su sami sebi i najčešće nemaju ni podršku ni zaštitu nadležnih organa. Umjesto da od inspektora, policije, nadzornih i upravnih odbora, pravosudnih organa, poreske uprave ili drugih nadležnih organa dobiju određene podatke, oni moraju da istražuju i rade njihov posao i pisanjem ukazuju na sistemske propuste, nerad, opstrukciju, utaju poreza, korupciju, nepotizam i druge nezakonite radnje. U mnogim slučajevima

prethodno nabrojani ili opštinski funkcioneri onemogućavaju predstavnike medija da pristupe mjestu događaja ili vrše selekciju kojoj novinarskoj ekipi će dozvoliti da snimi određeni događaj ili nezgodu i dođu do podataka, a kome će to uskratiti.

Na taj način uskraćuju da javnost bude pravovremeno i objektivno informisana o određenom događaju ili aktuelnim problemima i time nanose sumnju u kvalitet i dobronamjernost svoga rada odnosno da prikrivaju određene kriminogene i nezakonite pojave i radnje. Novim zakonskim rješenjima to treba riješiti. Nažalost, zbog neprimjenjivanja zakona u ovoj zemlji teško je zaštiti i stvoriti uslove za punu bezbjednost predstavnika žurnalističke struke, ali se mora voditi borba da se zakonski omogući veća sloboda izražavanja i pristup informacijama iz svih djelatnosti i sfera rada i da se zakoni sprovode.

Javnost ima pravo da zna šta se događa u društvu i sve javne ličnosti i organi te predstavnici institucija dužni su da poštuju to pravo i pomognu novinarima da objektivno i blagovremeno informišu tu javnost.

Različiti oblici direktnih i indirektnih pritisaka

Pritisci na predstavnike medija u lokalnim zajednicama su različiti i sve sofisticiraniji, ali još ima i onih direktnih, najgrubljih i najvulgarnijih. Telefonski pozivi i uznemiravanja, zaustavljanja na ulici i otvorene verbalne prijetnje, a ponekad i fizički napadi na novinare neki su od direktnih pritisaka i ugrožavanja profesionalnih i ljudskih prava i sloboda novinara.

Pojedinci koriste sastanke i masovne skupove za obračun sa novinarima. U tim situacijama, osim prijetnji nastoji se da se oni i njihov rad omalovaže i ponize pred prisutnima. Taj metod najčešće koriste politički moćnici koji skupove koriste za ličnu promociju i predstavljanje svojih „sposobnosti, zasluga i moći“ odnosno nepogrešivosti i nepokolebivosti.

Postoji još niz načina i oblika direktnih pritisaka na novinare do onih koji ugrožavaju njihovo zdravlje i živote.

Žalosno je što oni koji su zaduženi za sprovođenje i zaštitu zakona u različitim oblastima života i rada to ne čine i novinari ostaju usamljeni u svojoj borbi za istinu. Umjesto da se pridruže i pomognu novinarima u istraživanju, prikupljanju podataka i dokaza u razotkrivanju nekih malverzacija, kriminala i nezakonitih radnji oni obavještavaju počinioce tih nezakonitosti da neki „novinarčići čačkaju“ i da ih u tome treba spriječiti. To su očigledni primjeri podrivanja i urušavanja društvenog sistema, a prema saznanjima, sve ih je više.

Postoje i indirektni pritisci i prijetnje preko članova porodice, kolega i prijatelja ili ugrožavanjem članova porodice i imovine novinara. Takođe, prijetnja otpuštanjem sa posla, gašenje lokalnog medija, proglašavanje tehnološkim viškom ili nekim drugim vrstama pritisaka i ucjene izloženi su mnogi novinari u lokalnim sredinama koji žele samo da profesionalno rade svoj posao za najčešće „mizerne“ plate. Onemogućavanje zapošljavanja bračnog partnera, pritisak na djecu novinara u školama, onemogućavanje dodjele stipendija i ostvarivanja drugih prava članova porodica novinara česte su pojave kojima su izloženi.

Moćnici novinare žele staviti pod svoju kontrolu i dirigovati njihovim radom ili ih potpuno marginalizovati i izolovati dovodeći ih do prosjačkog štapa ili psihičkog sloma. Da bi se onemogućio njihov rad i da bi se „disciplinovali“ i radili prema uputstvima ekonomskih ili političkih lokalnih moćnika predstavnici „sedme sile“ bivaju izloženi pokušajima kompromitacije kao i članovi njihovih porodica.

Indirektni oblici pritisaka su neiscrpni, neopisivi i sve su sofisticiraniji.

Poslušni novinari situiraniji i bezbjedni

Nažalost, zbog načina prijema i zapošljavanja u lokalnim medijima, najčešće po rodbinskoj ili stranačkoj pripadnosti, a ne po stručnosti, ti „novinari“ u većini slučajeva biraju lakši put i pokazujuću maksimalnu lojalnost rade po diktatu ili uputstvima svojih političkih ili ekonomskih mecena. Oni su za to nagrađeni boljim primanjima i nekim privilegijama, a niko ih ne uznemirava i nemaju prijetnji.

U svim sredinama novinari su izloženi nekim oblicima pritiska, a oni individualno izgrađuju svoj „odbrambeni mehanizam“ grade svoj profesionalni i lični status u društvu, bez ičije zaštite i pomoći, radeći svoj posao i nastojeći da ostanu nezavisni i objektivni. Koliko ko u tome uspijeva zavisi od ličnog snalaženja i karaktera. Izuzetno i sramotno niska primanja u ovoj djelatnosti dovela su novinare na rub egzistencije pa su mnogi prinuđeni profesionalnu etiku žrtvovati za zadovoljavanje osnovnih egzistencijalnih potreba i zamijeniti je za poslušnost prema političkim moćnicima i tajkunima.

Uvesti više reda i poboljšati materijalni položaj

Kakav je to program koji priprema, uređuje i emituje jedna ili dvije osobe? Ko želi da ima svoje glasilo treba da ima i utvrđen minimalni broj zaposlenih stručnih lica, a potrebno je i preciznije utvrditi i stručne uslove koje treba da ispune osobe koje se zapošljavaju da rade novinarske poslove. Prateći godinama stanje u ovoj oblasti uvjerio sam se da veliki broj nedovoljno stručnih osoba radi u medijima što degradira novinarsku profesiju. To su najčešće osobe koje na neki od „poznatih“ načina „osvanu kao novinari“ u nekim glasilima i postaju urednici. Oni ne dopuštaju polemiku sa kolegama koji profesionalno i stručno rade svoj posao odolijevajući svim pritiscima. Ne poznaju redakcijske i slične razgovore i dogovore o temama i načinu njihovog realizovanja.

Novinari treba više da se pozabave pitanjem svog položaja i statusa, ali i distanciranjem od onih koji krše novinarski kodeks i profesionalnu etiku i da se izbore da osobe koje nisu stručne za bilo kakav posao ne postaju „novinari“ preko noći.

Ovaj tekst je originalno objavljen u decembarskom biltenu Udruženja BH Novinari, posvećenom obrascima finansiranja lokalnih medija i uticajima nevidljivih tokova javnog novca prema medijima. Elektronsku verziju biltena možete preuzeti ovdje.