Prosvjed podrške tuzlanskim radnicima okupio je na zagrebačkom Cvjetnom trgu u četvrtak (13.02.) navečer par stotina ljudi koji su, šetnjom do Trga žrtava fašizma, uspjeli na prozore izvući par znatiželjnika. Bezizražajnim pogledima povorku su, u kojoj je policije bilo koliko i prosvjednika, pratili i ljudi iz zaustavljenih automobila i tramvaja. Tako je i u Zagrebu na kratko blokiran promet, što su svi sugrađani mirno otrpjeli. Koloni su na atraktivnosti davali i policijski kombiji s upaljenim rotirkama, te brojni pripadnici specijalne policije u punoj bojevoj spremi s uključenim kamerama.

 

Broj okupljenih ipak je premašio očekivanja organizatora koji su skup najavili na facebook stranici, a u četvrtak navečer završili tribinom u Savezu antifašističkih boraca i antifašista RH. Dvije prosvjednice završile su ga ipak u policijskoj 'marici' i tako postale vijest na kraju večernjeg dnevnika gdje obično završi kakav zanimljiv ili simpatičan magazinski sadržaj

 

Razvoj događaja u bh ne prati se više na naslovnicama dnevnih novina koje su ionako već dugo izgubile svaki interes za događanja kod susjeda. Usprkos tome, oko teme su angažirani svi vrsni komentatori,  poput Janka Bekića, znanstvenog novaka Instituta za razvoj i međunarodne odnose koji se pita je li bh sada spremna za treći entitet.

 

Na ovu retoriku Dubioza kolektiv, opisan kao "dominantno bošnjački bend", odmah je reagirala definirajući takav stav "dominantno šupačkim".

 

 

Kojem se stručnjaku da se obrati redakcija u kojoj je vanjska politika, kao što je slučaj u svim hrvatskim medijima, srezana na nužni minimum koji uspijeva pratiti prirodne i druge katastrofe, masovne prosvjede i politički protokol. Situacija u BiH ostavljena je tako na interpretaciju različitim stručnjacima koji ju svakako poznaju bolje od publike medija za koji pišu. Prosječan stanovnik Hrvatske, naime, uopće nije upoznat sa situacijom u BiH- osim ako tamo nema neke rodbine. 

 

Sada toj istoj publici, koja o situaciji kod susjeda jedva ikad ima priliku čitati ili čuti, vodeći mediji  svakodnevno sugeriraju da su prosvjedi u BiH potencijalna tempirana bomba. Najdalje u tom smjeru otišla je novinarka Nove TV, Ivana Petrović.

 

Ono što zagrebački prosvjed, i njegovih nekoliko stotina ljudi u koloni sa svim strpljivim prolaznicima zapravo poručuje jest da socijalno nezadovoljstvo ujedinjuje ljude puno šire od balkanskih granica u kojima smo ostali zarobljeni. Niti jedan od medija zabrinutih za moguća nova etnička previranja nije u obzir uzeo i takav, širi aspekt građanske pobune u BiH. Tek je kao sitna notica prošla informacija o podršci svjetskih intelektualaca prosvjednicima. 

 

Značaj ovoj informaciji dali su samo neprofitni mediji koji događanja u BiH prate s puno manje nacionalnog naboja i puno šire od uobičajenih balkanskih torova.

 

Hrvatski, nazovimo ih komercijalni mediji, zahtjev za socijalnom jednakošću i pravdom u pravilu smatraju nerealnim idealom koji za realan cilj ima samo raspad BiH ako se ne umiješa EU.

 

Sumnje u uspjeh direktne demokracije izražene su i u središnjem Dnevniku hrvatske javne televizije. Uz vijest o zahtjevu za smjenom ministra sigurnosti BiH i ponavljanjem Dodikove ideje o mogućoj podjeli zemlje, najavljen je izvještaj o neuspjehu plenuma u Sarajevu.

 

Istovremeno, sve što se u vodećim hrvatskim medijima moglo doznati o plenumu u Tuzli može se pronaći na web stranicama Nove TV.

Mnoge je to u Zagrebu podsjetilo na Ivana Pernara i njegovu facebook revoluciju. Tako je i prosvjed podrške tuzlanskim radnicima uvršten među slične facebook fenomene romantičnih zanesenjaka koji bi s barikada mijenjali svijet ili pak osobenjaka koji bi ih voljeli predvoditi. Infantilnim je svaki pokušaj ponavljanja bosanskog scenarija u Hrvatskoj proglasila Sanja Modrić u svojoj kolumni.

 

Iza socijalnih nemira, kako to interpretiraju vodeći mediji u Hrvatskoj, stoje tako nezadovoljni građani s neartikuliranim zahtjevima ili dirigirana gomila sa sumnjivim vođama. Potpora hrvatskih građana prosvjednicima u bh također nije čin solidarnosti koji želi premostiti nacionalne napetosti, nego infantilni pokušaj anonimne facebook grupe. 

 

Gomila se ipak artikulira na društvenim mrežama koje su postale svojevrstan distributer sadržaja neprofitnih medija u Hrvatskoj. Financirani od države, točnije Ministarstva kulture RH, pokazali su se jedini spremni medijski prostor otvoriti strukturnom dijalogu sa skupinom koju većina ostalih hrvatskih medija kolokvijalno naziva Bošnjacima.

 

 

Iako im se državne dote predbacuju kao osnovna mana, samo su novinari neprofitnih medija bili spremni gledati preko uobičajenih nacionalnih podjela i podržati pravo građana da od svoje države traže procesuiranje onih koji su godinama krali, oduzimanje nezakonito stečene imovine i njezino ulaganje u kvalitetu života građana. Čini se to prilično artikuliranim zahtjevima kakve bi podržala i većina hrvatskih građana kad bi im se to u medijima predstavilo kao racionalna mogućnost. Komercijalni mediji takve zahtjeve, međutim, smatraju revolucionarno - romantičnim, nezrelim pa i opasnim čak. Kao da im je u interesu da sav kriminal privatizacije ostane na onom - tko je jamio je jamio. Najveći dio medijske scene u Hrvatskoj uopće nije otvoren za dijalog o drugim mogućim rješenjima. 

 

To je vjerojatno i jedan od razloga zbog kojih su vodeći hrvatski mediji propustili zabilježiti i sadržaj zagrebačkih prosvjeda.  „Solidariziramo se s obespravljenim i poniženim građanima koji su se ustali protiv stanja kojeg je proizvela politička elita“ riječi su aktiviste i docenta na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, Hrvoja Jurića koje su zagrebački prosvjednici dočekali s najglasnijim odobravanjem. Da to nije bila  podrška niti Bošnjacima, niti Hrvatima, niti Srbima, već marginaliziranim ljudima, moglo se pročitati samo na internet stranicama neprofitnih medija.

 

Niti jedan od hrvatskih medija, valjda i zbog toga što su od Jurića prozvani zbog nastojanja da krivotvore razloge građanskog bunta u BiH, nije od toga prenio niti slova. Vijest o prosvjedu podrške zabilježena je tek kao fotogalerija na stranicama Večernjeg  i Jutarnjeg.

 

Jer to se klika! Ljudi vole provjeriti hoće li na objavljenim slikama pronaći nekog poznatog...