“Facebook nas je skoro mjesec dana blokirao sa ostalim objavama. To je nešto na što ni Raskrinkavanje nije moglo uticati te nam je tom prilikom pričinjena ogromna šteta”, govori Padalović.

Provjera činjenica i šteta za medije

Predstavnici medija sa kojima smo razgovarali kažu da je medijskoj sceni u Bosni i Hercegovini potrebna regulacija i borba protiv lažnih vijesti, ali nisu saglasni sa načinom na koji se to trenutno radi.

„Većina medija u BiH je pokazala da ne bježi od regulacije i da nema ništa protiv toga da ih netko provjerava i upozorava na nepravilnosti. Međutim, stvar je u tome što se Raskrinkavanje, pod okriljem regulacije medija po Fejsbuk pravilima, miješa u novinarstvo. Fejsbukova pravila nisu novinarska pravila, a Raskrinkavanje ih često tumači tako“, kaže Jurič.

Padalović dodaje da smatra kako su i profesionalni mediji čiji se sadržaj provjerava i tim Raskrinkavanja i sličnih platformi zapravo na “istoj strani borbe” i dodaje da se ne bi smjelo “trpati u isti koš medije kao što je naš i one portale koji su pokrenuti isključivo kako bi širili laži o političkim neistomišljenicima, a ima ih mnogo”.

Sa njim je saglasna i urednica Nezavisnih novina Sandra Gojković Arbutina. Ona ističe da Nezavisne novine dolaze u situaciju da budu označene kao medij koji širi lažne vijesti, zbog preuzimanja vijesti sa plaćenih servisa, a za koje se pokaže da su lažne. Smatra da bi trebalo napraviti razliku između greške i svjesnog kreiranja lažnog sadržaja.

„Mi nismo protiv borbe protiv lažnih vijesti, ali jesmo protiv načina na koji se to radi. Malo je onih koji razlikuju šta je stvarna lažna vijest, a šta je greška u vijesti. To su dvije potpuno različite stvari. Neki mediji u svijetu šire lažne vijesti kada imaju cilj da nekoga diskredituju, da se politički obračunaju. Na Nezavisnim novinama nikada nije bio autorski tekst koji je bio označen kao lažna vijest, već mahom ono što smo prenijeli sa agencija. Da li to znači da širimo lažne vijesti? Ako ćemo da se borimo protiv lažnih vijesti, to nije hvatanje greške u naslovu sa agencije”, navodi ona.

Padalović smatra da je bh. medijima potrebna samoregulacija u smislu objavljivanja informacija i njihovog plasiranja na društvenim mrežama, te ističe da njegova redakcija sa Raskrinkavanjem ima korektnu saradnju.

“Portal BUKA nikada sa namjerom nije objavljivao vijest za koju se kasnije ispostavilo da je netačna ili da je djelimično tačna. U dosta slučajeva se radilo o informaciji koja je iz stranih medija pogrešno prevedena, pa je kao takva objavljivana na domaćim agencijama. Nadalje, ograničenih smo resursa u pogledu kontrolisanja baš svake informacije koja je pojavi u medijskom prostoru”, govori on i dodaje da dolazi do devalvacije pojma “lažna vijest”, te da se svjesno plasirane informacije sa ciljem obmane čitalaca često ne nađu pod lupom Raskrinkavanja, dok se lažnom viješću označavaju sadržaji koje smatra irelevantnim za javni interes.

Optužbe za selektivnost

Pojedini urednici online medija u BiH smatraju da Raskrinkavanje svojim analizama ne obuhvata sve medije, te da su određeni portali privilegovani i zaštićeni.

„Medijskom prostoru BiH treba jedan faktčeking medij. Zaista nam je neophodan. Imate na stotine divljih, anonimnih portala bez kontakta i impresuma, ne znate ko stoji iza njih. Dnevni Avaz je svakako za jednu takvu organizaciju. Imamo problem sa tim što jedan medij isključuju iz analize, a objavljuje vijesti kao oni koji su analizirani. Neka budu kažnjeni i oni i mi. Nemamo problem sa tim da se to dovede u red. To se mora uraditi, ne može postojati anarhija“, smatra urednik portala Avaz.ba, ne navodeći javno medije koji su navodno zaštićeni.

Trako je u pažnju javnosti dospio prošlog mjeseca kada je tim Raskrinkavanja objavio da je on nazvao njihovu redakciju i prijetio da će ih “raznijeti”. To se desilo nakon još jednog označavanja lažne vijesti na Avazu.

„Te riječi nisam upotrijebio. Bio sam ljut, jer smo u analizi bili mi i još nekoliko medija a nije bilo jednog portala koji je takođe objavio tu vijest. Pozvao sam Raskrinkavanje da bih razgovarao sa novinarkom, da je pitam zašto, i koja je to metodologija po kojoj se neki mediji tretiraju, a drugi ne. Koji je to filter da se 30 medija tretira, a jedan ne?“, kaže on. „Volio bih da mogu da razgovaram sa ženom koja se javila na telefon, da je pitam kad sam to tačno rekao i da mi ponovi tu rečenicu. Ma koliko da sam bio ljut, ja to ne bih izgovorio“.

Cvjetićanin ističe da se nikada nije desilo da medij ciljano bude izostavljen iz analize, ukoliko je objavio dezinformaciju i da se dešava da neki mediji ne budu obuhvaćeni jer jednostavno nisu objavili isti sadržaj kao njihove kolege iz drugih medija, iako su pisali o istoj temi. Takođe, postoji mogućnost da do tog sadržaja nisu došli tokom svoje pretrage što se, kaže, rijetko dešava.

„Recimo, u nekom članku je određena formulacija drugačije napisana, a mi smo koristili baš te ključne riječi za pretragu. Ali, to nam se, ja mislim, desilo ukupno pet puta za ove četiri godine i nikad nisu bili u pitanju veliki mediji, koji imaju dobru SEO optimizaciju i odlično se 'pojavljuju' u rezultatima pretrage“, govori ona.

Prenošenje sadržaja

Problemi za medije, kažu urednici i urednice, nastaju i sa preuzimanjem sadržaja sa plaćenih, državnih servisa. Raskrinkavanje fact-checkira sadržaj na osnovu prijava koje dobiju od čitalaca, kroz prijedloge koje dobiju kroz rad na Facebookovom Third Party Fact-Checking programu (3PFC),  kao i sadržaj koji članovi Raskrinkavanja uoče u medijima. Kada govorimo o 3PFC programu, korisnici društvene mreže Facebook direktno na određenoj objavi prijavljuju taj sadržaj, koji se zatim analizira kako bi se utvrdilo da li sadrži netačne i/ili manipulativne tvrdnje. Od samog početka rada Raskrinkavanja, najviše su zastupljene prijave čitalaca, da bi u posljednjem periodu to najčešće bile prijave putem 3PFC programa. Po procjeni redakcije Raskrinkavanja, najmanje su zastupljene teme koje sami uoče, one se trenutno svode na svega nekoliko procenata.

„Preuzmete vijest od državne agencije, a onda se Raskrinkavanje obruši na vas ali ne i na agenciju od koje ste uzeli vijest. Metodologija je vrlo pogrešna a i neki medijski djelatnici sa mnogo radnog iskustva misle da ljudi koji to analiziraju ne mogu da rade na taj način jer nemaju iskustvo rada u medijima. Ja sam osobno prijavljivao neke stvari i bile su to tipične lažne vijesti, medija koje oni nisu uopće analizirali. To vam uvodi neku paranoju u sve ovo“, govori Jurič.

Elma Murić iz uredničkog kolegija Raskrinkavanja ističe da ta platforma svakodnevno dobija mnogo prijava od strane čitalaca, ali i da određeni broj prijavljenih sadržaja ne sadrži netačne tvrdnje, koji zbog toga ne mogu biti analizirani.

“Također, ne mora nužno značiti ni da će svaki prijavljeni medijski sadržaj, a koji sadrži netačnu tvrdnju, biti predmet analize Raskrinkavanja. Upravo zbog velikog broja prijava, ali i ograničenih kapaciteta redakcije, odabir prijavljenih tema za analiziranje zavisi od niza faktora kao što su aktuelnost i značaj neke teme u određenom momentu, proširenost odnosno viralnost dezinformacije u javnom prostoru ali i potencijalna šteta koju dezinformacija može izazvati”, kaže ona.

Kao primjer navodi lažnu vijest o tome kako zaštitne maske uzrokuju trovanje ugljen-dioksidom, koja je postavljena kao prioritet u odnosu na druge lažne vijesti u tom trenutku, jer je plasirana usred pandemije.

„S obzirom da se u našoj bazi nalazi preko 14.000 članaka objavljenih u preko 2.200 ocijenjenih medija, mislimo da bilo kakva paranoja ili tvrdnja da neke medije ne ocjenjujemo, ne stoji“, navodi Elma Murić.

Posao novinara nije da provjerava?!

Objava vijesti tek nakon što se sve informacije provjere iz više izvora jedan je od postulata novinarstva. Ipak, pojedini sagovornici smatraju da njihov posao nije da provjeravaju izjave koje prenose, te da je odgovornost na osobi koja je dala izjavu. Trako je naveo slučaj kada je Avaz prenio izjavu člana predsjedništva BiH Milorada Dodika, koju je Raskrinkavanje označilo kao dezinformaciju. Na pitanje zašto je to urađeno, Trako je dobio odgovor da je izjavu trebalo provjeriti prije objave.

„Znate li koliko ljudi dnevno izgovori laži u ovoj državi za koje znamo, a moramo prenijeti da je rekao, ali zovemo nekog drugog da kaže da laže“, pita Trako i navodi kako novinari ne dijele namjerno lažne vijesti i da bi znak dobronamjernosti bilo slanje upozorenja medijima, barem jednom tokom šest mjeseci.

“Gdje je komunikacija Raskrinkavanja sa medijima? Ako su namjere časne, ako je namjera zaista da se lažne vijesti suzbiju, onda kontaktirate taj medij i kažete da provjere određenu informaciju. To bi nam zaista pomoglo. Ovako nam samo dođe obavještenje od Fejsbuka da smo blokirani”, nadovezuje se Sandra Gojković Arbutina.

S druge strane, Cvjetićanin kaže da se nijedan drugi faktčeking sajt nije do te mjere trudio da se prilagodi potrebama medija i da sa njima komunicira o svom radu, kako javno, tako i sa svakim pojedinačno.

„Priče o tome da se mi ne trudimo dovoljno oko toga su potpuno netačne, to znaju i oni koji ih plasiraju. Jedini razlog što su neki od njih nezadovoljni je taj što ne žele da promene način na koji rade i smatraju da je OK da objavljuju netačne i neproverene informacije“, kaže ona.

Padalović smatra da bi Raskrinkavanje medijima trebalo da pristupa preventivno, a ne kao optuženima. Po njemu, prvo bi se trebao provjeriti objavljeni tekst, zatim upozoriti medij ukoliko je sadržaj problematičan i dati određeni rok za ispravku.

“Ukoliko to ne učine, da se onda ide na eventualnu prijavu Fejsbuku. Ovako mediji imaju opravdani strah da će odjednom doći kazna a da uopšte ne znaju da se predmetni sadržaj ocjenjuje”, govori on.

Analize da rade samo novinari? I to stariji?

Jedna od najčešćih primjedbi na račun Raskrinkavanja povezana je sa novinarskim iskustvom osoba koje utvrđuju činjenice, ali i njihovim godinama.

“Da li u Raskrinkavanju sjede ljudi sa dugogodišnjim novinarskim iskustvom? Da li su to ljudi koji su proveli godine u redakciji pa znaju šta su lažne vijesti? Ja mislim da nisu. Naši regulatori su unutar svih redakcija, imamo Vijeće za štampu i RAK. Imamo ljude koji iza sebe imaju ozbiljnu novinarsku pozadinu”, kaže Gojković Arbutina.

Međutim, samim uvidom u impressum redakcije Raskrinkavanja i biografije članova, očigledno je da na ovoj platformi rade ljudi koji imaju iskustva u novinarstvu, čak su za svoj rad u redakcijama dobijali nagrade.

„Naš tim čine osobe sa dugogodišnjim iskustvom u fact-checkingu odnosno pokretači/ce pionirskih fact-checking projekata u BiH i regionu – Istinomjera i Raskrinkavanja, te novinari/ke i istraživači/ce sa akademskim i radnim iskustvom u različitim oblastima društvenih nauka, uključujući medije, političke nauke, međunarodne odnose te ljudska prava i slobode“, govori Elma Murić i naglašava da im je iskustvo pokazalo da dugogodišnji rad u medijskim redakcijama apsolutno ne garantuje prepoznavanje lažnih vijesti i dezinformacija.

„Sama činjenica da u bazi imamo ovoliki broj medija ocijenjenih upravo za lažne vijesti, od kojih je dobar broj onih koji postoje dugo godina i imaju velike redakcije, dovoljno govori o tome“.

Vijeće za štampu i RAK, koje pojedini novinari navode kao prave adrese za fact-checking, do sada nisu imali aktivnosti gdje kontinuirano i proaktivno rade na analizi medijskog sadržaja i provjeri istinitosti činjenica. Da bi uopšte počeli sa analiziranjem medijskog sadržaja, uposlenici Raskrinkavanja prolaze interne obuke koje traju nekoliko mjeseci i podrazumijevaju detaljno upoznavanje sa procesima provjeravanja činjenica i metodologijom rada. Pored toga, oni obrađuju i sve aspekte novinarstva i medijske pismenosti, koji se tiču kredibiliteta medija i stvaranja kredibilnog sadržaja.

Obuka obuhvata rad sa online alatima kao što je napredna Google pretraga, web arhive, CrowdTangle, Trendolizer, Domain Tools i drugi, a koji su neophodni prilikom analize medijskih sadržaja.

„Kompanije i organizacije koje stoje iza takvih alata nerijetko organizuju i treninge i obuke na kojima učestvuju članovi/ice redakcije Raskrinkavanja i drugih fact-checking platformi. Uz pomenuto, svi uposlenici Raskrinkavanja kontinuirano usavršavaju svoje znanje i vještine putem seminara, treninga i radionica koje organizuju Međunarodna mreža za provjeru činjenica, Facebook, CrowdTangle i druge organizacije, akademske institucije, fondacije i inicijative okupljene oko zajedničkog cilja – borbe protiv širenja dezinformacija i drugih oblika manipulisanja medijskim sadržajima kojima smo svakodnevno izloženi“, objašnjava Murić.

Ona dodaje da Raskrinkavanje blisko sarađuje sa drugim fact-checking platformama u regionu i svijetu, razmjenuje iskustva i prakse, organizuje konsultacije i slično.

„U pitanju je, dakle, stručno usavršavanje za koje ne postoji formalno obrazovanje“, zaključuje ona.