Tekst je preuzet uz odobrenje autora bloga Onlinejournalismblog.com Paula Bradshawa, gdje je objavljen kao dio serijala o osnovnim principima online novinarstva - kratkoći, prilagodljivosti, skeniranju, interaktivnosti, zajednici i razgovoru.

U posljednjem dijelu ovog serijala pozabavit ću se razgovorom. Obratit ću pažnju na to zašto razgovor postaje forma izdavaštva, zašto novinari moraju biti dio tog razgovora i na koje sve načine se u njega mogu uključiti.

Razgovor je izdavaštvo

U vrijeme prvog dotcom procvata govorilo se da 'Sadržaj caruje'. Međutim, to nije istina. Cory Doctrow to objašnjava ovako:

˝Kada bih Vas poslao na pusti otok i dao vam mogućnost da birate da li ćete povesti svoje prijatelje ili ponijeti filmove, izabrali biste prijatelje – kada biste izabrali filmove smatrali bismo vas sociopatom. Razgovor je najbitniji. Sadržaj je samo ono o čemu pričamo.˝

Kada je govorio o novinarstvu 2004. godine, Jay Rosen je rekao da ono 'prerasta od predavanja u razgovor'.

Godinu dana kasnije, Jeff Jarvis tvrdi: ˝Razgovor je carstvo˝.

˝U ovo novo doba, ne želimo posjedovati sadržaj ili kanal kojim on dolazi. Želimo učestvovati u onome što ljudi sami žele da rade. Ne želimo crpiti vrijednost. Želimo dodati na vrijednosti. Ne želimo graditi zidove ili ograde ili vrtove koji će sprečavati ljude u onome što žele raditi bez vas. Želimo im omogućiti da to rade. Želimo se uključiti u to.˝

Pogledajte malo bolje i moći ćete zaključiti da se razlike između razgovora i izdavaštva na internet medijima gube. Sve što kažemo je zabilježeno, povezano i može se distribuirati.

Razgovor je izdavaštvo

Odnos 'jedan ka mnoštvu' koji su izgradili štampani i elektronski mediji poremetila je pojava interneta. Miješajući ovaj odnos sa 'jedan na jedan' kulturom telefonije, nastala je nova kultura odnosa 'mnoštva ka mnoštvu'.

Dugo se na internetu najviše koristila elektronska pošta. A sa nastankom internet generacije, elektronsku poštu su zamijenile društvene mreže i instant messaging. Sve to pokazuje da ljudi ne žele samo pasivno koristiti internet sadržaj – žele ga koristiti, proizvesti i razmjenjivati.

Kada se desio zemljotres u Kini (između ostalih), vijest je prvo objavljena na društvenim mrežama, pa tek onda na web sajtovima news medija. Informaciju su brzo prenosili ljudi koji su prepričavali šta im se desilo, zatim ljudi koji su pričali šta se desilo njihovim prijateljima, a onda ljudi koji su pričali šta se desilo prijateljima njihovih prijatelja: razgovor.

U međuvremenu, formirale su se zajednice koje su prenosile i pojašnjavale informacije efikasnije nego medijske organizacije (npr. prevođenje svjedočenja očevidaca, mapiranje i mash-up različitih vrsta podataka vizuelno prikazanih). Novinari online medija koji ovo ignorišu, ignorišu suštinski dio svog posla.

Razgovor i zajednica su usko povezane: svaki urednički plan koji uključi samo jedno ima problem ako ne uzme u obzir i drugi dio. Razgovor vodi do zajednice, a s druge strane, teško je započeti razgovor bez zajednice. To vam je isto kao sa kokoškom i jajetom.

Blogovi su klasičan primjer stvaranja zajednice iz razgovora. Pojedinačni postovi mogu privući posjete iz cijelog svijeta ako pogode pravu žicu jer se razgovor tada širi izvan okvira u kojem je započet – i obratno. Ali, kako se ta zajednica održava kada se razgovor završi? (Da li to treba i pokušavati?)

Stvoriti razgovor iz zajednice je vjerovatno teže, i zato web sajtovi medija nisu uvijek bili uspješni u nastojanju da to urade. To je kao da imate sobu punu ljudi istih interesovanja koji  su previše stidljivi da počnu razgovor.

Treba vam nešto čime ćete probiti led.

Majstori razgovora

Novinar u online medijima treba biti nešto između idealnog gosta na zabavi i idealnog domaćina zabave, koji učestvuje u razgovoru – i stimuliše ga - na više načina.

•    Uključite se u zajednice na internetu i van interneta. Komentarišite na blogovima, ostavljajte postove na forumima, ispravljajte i dopunjujte stranice poput Wikipedije, razgovarajte na Twitteru, uključite se u grupe na društvenim mrežama i doprinesite im.

•    Otvorite svoj rad drugima kako bi mogli doprinijeti u uredničkom smislu: dodajte svoju e-mail adresu; dozvolite komentare. Nemojte svoj rad struktuirati tako da izgleda u potpunosti gotov: predstavite ga kao rad koji još nije završen; postavljajte pitanja i ostavite ih neodgovorenima; priznajte da imate rupe u znanju; dozvolite da drugi daju doprinos.

•    Otvorite svoj rad i s tehničke strane, ako je to moguće: neka vaš rad bude prenosiv zahvaljujući RSS-u; stavite widgete koje korisnici onda mogu staviti na svoje stranice; wikije koji im omogućavaju da uređuju sadržaj; ili čak i sirove podatke koji se mogu kombinovati i vizuelno predstaviti.

•    I ne samo to, već morate i odgovoriti na sve čime korisnici doprinose vašem sadržaju; to znači da trebate čitati komentare na vaš rad i odgovoriti na njih, kako ispod samog komentara, tako i u postu koji se nadovezuje na taj tekst. Dalje, trebate pratiti ko postavlja linkove na vaš rad i ostavlja komentare, ili postaviti link na njihovu stranicu unutar vašeg teksta uz napomenu kojom ćete im se na neki način odužiti.

•    Morate izričito pokazati da ste dio razgovora tako što ćete postaviti linkove na izvore (koji će na taj način znati da ste ih citirali, bilo zahvaljujući pingback-u u slučaju blogova ili povećanom broju posjeta).

•    I najzad, ono najbitnije: morate slušati. To znači da morate čitati blogove, forume i druge medije u tom sektoru, i onda početi ispočetka: komentarisati, odgovoriti, linkati, otvoriti svoj sadržaj.

To je konverzacijska petlja:

Četiri su značajne prednosti kada se novinar pridržava svih ovih koraka:

1.    Doprinos korisnika će donijeti nove informacije onome što ste inicijalno objavili, i time ga poboljšati.

2.    Veća je vjerovatnoća da ćete biti 'na licu mjesta' kada se pokrene neka priča – i razumjeti kontekst.

3.    Dok govorite o svom radu i uključujete korisnike u proces, istovremeno i distribuirate sadržaj. Ako vam je motivacija finansijska, zamijenite 'razgovor' 'distribucijom'. Na internetu to odlično funkcioniše.

4.    Niko ne voli turiste. Gradit ćete povjerenje i društveni kapital koji je potreban korisnicima da bi vam dali potrebne informacije – ili vam pomogli da dođete do njih.

Bez pomoći zajednice, bez napora da se uključite u razgovor, vaš rad će biti jednodimenzionalan, poput papira na kojem su se vijesti nekada štampale. A novinari koji ne doprinose zajednici i razgovoru u njoj sve više će podsjećati na sociopate koje spominje Doctorow. A to nisu osobe sa kojima drugi žele razgovarati ili čitati ono što oni napišu.

---------------------------------------------------------------------------------------------------
Tekst je preuzet, preveden i objavljen na MC Online uz odobrenje autora bloga Onlinejournalismblog.com, gdje je objavljen 18.09.2008. pod naslovom 'BASIC principles of online journalism: C is for Community & Conversation (pt2: Conversation)'.

Svako dalje korištenje i distribucija ovog teksta podliježe uvjetima korištenja sadržaja bloga Onlinejournalismblog.com.

Oprema teksta: redakcija MC Online.