I ove su godine, po samom otvaranju Sarajevo Film Festivala, medije zapljusnule fotografije s koktela otvaranja i crvenog tepiha, te po važnosti koja im je data, potisnule u drugi plan i film kojim je festival otvoren. Nema ništa sporno u postojanju crvenog tepiha, on je naprosto jedna od odlika filmskih festivala, međutim, stiče se utisak da crveni tepih u kontekstu SFF-a godinama zadobija sve važnije mjesto i postaje sve dominantniji u medijima. Drugim riječima, kao da ovih dana lifestyle rubrika zadominira svim ostalim rubrikama, pa je ne možemo propustiti ni mi koji je inače ne čitamo i koje ipak više zanimaju prikazani filmovi. A ono što se ove godine izdvojilo na tepihu, nisu bile samo modno i estetski manje ili više (ne)uspjele kreacije, već DRUŠTVENO OSVIJEŠTENE, haljine s jasnim političkim stavom koje su odaslale određenu PORUKU od šireg društvenog značaja, a koja itekako zaslužuje da se njome pozabavimo. 

 

 

U tom ću se kontekstu osvrnuti na dvije kreacije, prvu ću nazvati haljina zastava, a drugu haljina poplava. Haljinu zastavu nosila je Sabina Šabić (zajedno sa svojom kćerkicom) i radilo se o haljini koja je predstavljala palestinsku zastavu, jednostavnog kroja, bez dodatnih detalja. Haljinu poplavu je nosila Martina Saira Konaković i radilo se o haljini inspirisanoj poplavama koje su zadesile regiju ove godine. Ili kako kaže dizajnerica, Nina Varga, za domaći modni portal, modamo.info: „Želim da ovom haljinom obilježim ovogodišnje poplave koje su zadesile BIH, Srbiju i Hrvatsku. Zato sam birala materijal haljine koji asocira na kišne kabanice, a kada govorimo o kosi – odabir je bio jasan – 'mokra (wetlook) kosa', vlažno- sjajno lice s punk elementima kao što su tamne usne i ogrlica od metalnih lančića u zlatnoj, srebrenoj i bakrenoj boji.”

 

 

Dakle, obje su haljine 'društveno osviještene' i čin su onoga što se naziva modnim aktivizmom, međutim između njih ipak postoji ogromna razlika. Prva je haljina jedna prilično, rekla bih, 'bezazlena' kreacija, jedan jasan vizualni gest političkog stava koji se može smatrati 'tekstilnim' produžetkom našeg svakodnenvog socijalmrežnog facebook i twitter aktivizma kojim izražavamo političku podršku nekoj strani, u ovom slučaju Palestini. Možemo je posmatrati i svojevrsnom glamour varijantom popularnih marama palestinki koje su i same, od šezdesetih naovamo, postale vrsta modno-političkog iskaza. I pri tom je posve nebitno koliko je izražavanje takvog stava na tom mjestu samo po sebi nemoćno, možda donekle i performativno, takvi su uostalom i svi naši online angažmani. Stoga se može zaključiti da je ta haljina primjer jednog, sasvim prihvatljivog, 'crvenotepiškog' aktivizma.

 

To međutim, s drugom haljinom, nikako nije slučaj i Haljina poplava je naprosto jedna velika parodija bilo kakvog društvenog angažmana, pa bio on i modni. Ta je kreacija, tj. ono što bi trebala da predstavlja, jedan veoma bezobziran i elitistički pogled na nesreću koja je zadesila ljude u poplavama i karakteriše je potpuno sljepoća prema njihovoj patnji, odustvo saosjećanja i elementarnog sluha, te izmještenost iz realnosti ljudi koji su poplave preživjeli. Jer izjaviti da se tragedija koja je ljude zadesila i koji su u poplavama izgubili kuće, uspomene, živote, obilježava 'materijalom koji asocira na kišne kabanice' i 'wetlook-om' iliti zalizanom fizurom koja odaje utisak vlažnosti, bi prije mogao neko kome je prava namjera da se zapravo izruguje žrtvama i parodira tu tragediju. Ja sam, recimo, dok ovo pišem, još zgrožena zbog te izjave i nije mi jasno kako u njoj ni ona koja je izjavila, ni oni koji su je podržali, nisu našli ništa sporno. Vivienne Westwood koja je također poznata po modnom aktivizmu na jednom mjestu kaže: ''I just use fashion as an excuse to talk about politics. Activism and fashion aren't in conflict. (...) Because I'm a fashion designer, it gives me a voice, which is really good''.  Čini se da je ovdje u pitanju potpuno suprotan slučaj i da je dizajnerica na silu željela da svojoj kreaciji pridoda neku 'društvenu težinu' i pokaže kako je osviještena. 

 

Ne znam kako će se stvari odvijati sa sljedećim SFF tepisima i promocijama domaćih modnih aktivista na njima, ali ako ništa, sa sigurnošću se može reći da će mladi bosanski dizajneri ovdje uvijek imati inspiracije za svoje društveno osviještene kreacije. Tragom Haljine poplave bih predložila neke od budućih tema, na primjer linija 'mass grave', kreacije ukrašene ljudskim koščicama uz frizuru i šminku 'skeletonlook', ili neka 'ptsd line' sa stiliziranim 'war stuff' ukrasima na 'militarylook' materijalima.