Foto: Članci iz medija

Devetnaestogodišnja Lana Bijedić iz Mostara pronađena je mrtva 06.10. oko 19 sati u rijeci Studenčici u Ljubuškom. Mediji su objavili kratku vijest da je tijelo pronašao ribar, a da je u 20 sati završena akcija izvlačenja tijela u kojoj je učestvovalo šest pripadnika Gradske službe spašavanja iz Ljubuškog i Čitluka. Tom prilikom objavljena je fotografija sa Facebook stranice GSS Ljubuški u čijem opisu je navedeno da je u toku evakuacija tijela. Na portalima Avaz.ba i Srpska.info objavljeno je da je riječ o 19-godišnjakinji, dok su na portalu Faktor.ba navedeni i inicijali L.B. i informacija da je djevojka iz Mostara. Informacija je izašla i na portalu Nezavisnih novina, na kojem je objavljena ista vijest kao i na portalima Avaz.ba i Srpska.info, a prenesena je i slika akcije objavljena na web stranici gss.ba.

Narednog dana, mediji su objavili ime nastradale djevojke i da je kćerka dekanese Fakulteta informacijskih tehnologija Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru. Ubrzo su počele špekulacije da je riječ o praunuci poznatog bosanskohercegovačkog političara Džemala Bijedića, pri čemu je medijima očito bio dovoljan podatak da imaju isto prezime. Srbijanski portal Kurir, poznat po objavljivanju senzacionalističkih sadržaja, objavio je dva teksta u kojima navodi Džemala Bijedića kao Laninog pradjeda. U drugom objavljenom tekstu, taj tabloid je iskoristio nesretni povod da objavi tekst o Džemalu Bijediću kao najzaslužnijem „što su Hrvati oslobođeni stigme ustaštva“ i ocu muslimanske nacije, pozivajući se na dio prošlogodišnjeg intervjua koji je profesor Husein Kamberović dao za Al Jazeeru, a koji je napisao monografiju o tom političaru. Kurir je taj citat svjesno izvukao da bi kod publike koja ne čita dalje od naslova izazvao agresivnu i nacionalističku reakciju. Vijest da je riječ o praunuci Džemala Bijedića ubrzo je demantovao unuk tog političara, obrativši se sarajevskom listu Oslobođenje. Bijedić je naveo da Lana nije praunuka njegovog djeda, objasnivši da su u srodstvu.

Inače, tragedija je izazvala veliko interesovanje medija u regionu, pa su i mediji iz Hrvatske i Srbije objavili veći broj sadržaja (Kurir, Jutarnji, Index, Srbija danas, Novosti, itd.). Pojedini mediji (Politika.rs, Srpska.info, Poskok.info, Jutarnji.hr) su nakon demantija i dalje navodili da je Lana Bijedić rođaka Džemala Bijedića, čime su željeli obezbijediti veću čitanost. Dnevni avaz je objavio i snimak mjesta sa kojeg je djevojka bačena u vodu. Objavljivanje snimka u kojem se vidi mjesto stradanja Lane Bijedić je morbidan čin, baš kao i ljudska želja da se klikne na snimak i u sadržaju nešto kraćem od jedne minute gleda lokacija na kojoj je ubistvo izvršeno.

Publika kao istražni organ i detalji iz privatnog života žrtve

Vijesti o saobraćajnim nesrećama, ubistvima, pokušajima ubistva, samoubistvima i premlaćivanjima zauzimaju veliki dio bh. medijskog prostora, a sudeći prema broju komentara i dijeljenja, takvi sadržaji spadaju među najčitanije. Politika mnogih medija zasniva se na clickbait novinarstvu, a tragični događaji se, nažalost, posmatraju kao jedno od sredstava za postizanje što većeg broja klikova.

Senzacionalističkim naslovima i naslovima-udicama (nećete vjerovati šta se dogodilo, pogledajte šta je žrtva posljednje izgovorila, i sl.), mediji nastoje privući i onaj dio publike koji nije pretjerano zainteresovan za takve medijske sadržaje, a većina sadržaja je emocionalno prezasićena ili opremljena tako da namami što više ljudi da ih pročitaju (ne propustite!, skandalozno!, šokantno!, stravično!). Koncept rijalitija prenijet je i na rubriku crne hronike, pri čemu mediji nastoje konstantno držati pažnju publike na tragičnom događaju, bez obzira na to što još uvijek nema nikakvih podataka do kojih se došlo u istrazi počinjenog zločina, pronalasku počinitelja i svemu što je bitno za javnost. Tako čitatelji dobivaju podatke o detaljima iz privatnog života žrtve, njene porodice, porijeklu, sadržaje sa društvenih mreža koje su objavili članovi porodice ili prijatelji nastradale osobe, informacije koje su nepouzdane i neprovjerene, a često su svi ti podaci upakovani tako da ostavljaju prostor za različite insinuacije i donošenje zaključaka, pa medijska publika nerijetko postaje istražni organ, detektivska agencija, neko ko rješava tragični slučaj i  pokušava odgonetnuti ko je počinio ubistvo, ko je glavni osumnjičeni, daje sud o žrtvi i navodi razloge zašto se tragični događaj desio.

Prema pisanju medija (Vecernji.ba, Faktor.ba), Lana je u kasnim jutarnjim satima rekla majci da se ide naći s prijateljicom, i da se taj dan trebala ukrcati na voz za Sarajevo gdje je trebala početi studij. Čitatelji su mogli saznati da je djevojka tog dana prepješačila šest kilometara od Čapljine do kružnog toka u Zvirovićima, što su snimile nadzorne kamere. U Dnevnom avazu je navedeno da je prema neslužbenim informacijama bliskim istrazi, djevojka zadobila više udaraca u glavu te su pronađeni i tragovi davljenja. Nakon toga je bačena u rijeku Studenčicu u mjestu Studenci na skrovitom mjestu, tačno ispod vijadukta autoputa.  U medijima je objavljeno i da su mobitel, laptop i stvari koje su pripadale Lani izuzete, jer mogu pomoći u rasvjetljavanju tragičnog događaja.

Iz Dnevnog avaza nisu sačekali ni zvanične nalaze obdukcije, očito je bilo bitnije ko će prvi objaviti vijest. Svega nekoliko minuta nakon te objave stigli su i zvanični nalazi obdukcije da je djevojka preminula nasilnom smrću, a detalje obdukcije saopštio je portparol Tužilaštva ZHK Josip Aničić.

Sahrana Lane Bijedić i osude u komentarima

U tekstu čiji je povod posljednji ispraćaj Lane Bijedić sa gradskog groblja Sutina, Dnevni avaz je već u naslovu počeo sa insinuacijama – „Istražitelji češljaju i posljednji ispraćaj: Je li se u tužnoj povorci krio ubica Lane Bijedić“. Tekst je iz Dnevnog avaza sutradan (12.10.) prenio srbijanski tabloid Kurir u kojem je dva dana ranije, na dan ispraćaja, objavljen senzacionalistički tekst u kojem ubijenu djevojku nazivaju Bijedićevom praunukom. Zanimljivo je da Kurir ne navodi ime njenog pradjeda, s obzirom da su na svom portalu objavili i demanti koji je poslao unuk Džemala Bijedića, ali je jasno da su ponovo željeli privući publiku kojoj je poznato ime značajnog bh. političara. Kurir je nekoliko dana ranije objavio tekst u kojem Bijedića nazivaju ocem muslimanske nacije, a na dan posljednjeg ispraćaja preminule djevojke u naslovu se naglašava da je Bijedićeva praunuka ispraćena uz krst, svijeću i pravoslavne običaje.

Vijest da će Lana Bijedić biti kremirana u Beogradu naišla je na brojne osude komentatora bh. portala, zaokupljenih brojanjem krvnih zrnaca i primitivnom ulaženju u tuđu privatnost, aludirajući, uglavnom, na njeno prezime i pradjeda, koji je kako su isticali pojedini komentatori bio musliman. Srbijanski portal Novosti je na dan sahrane objavio članak u kojem navodi da je praunuka Džemala Bijedića kremirana u Beogradu. Nekoliko dana nakon sahrane (17.10.) mediji u BiH i regionu su objavili da je Nina Bijedić, Lanina majka, napustila Mostar i preselila u Beograd. Dnevni avaz je naveo da su informaciju Večernjem listu potvrdili kolege i prijatelji Nine Bijedić. „Nina se pozdravila s njima i užem krugu saopćila već nakon ubistva, odnosno pokopa, da će trajno otići iz Mostara.“ Nekoliko sati nakon objave ove informacije, u Dnevnom avazu je objavljeno da je sa Fakulteta informacijskih tehnologija potvrđeno da je dekanesa Nina Bijedić na bolovanju.

Nažalost, i ovaj tragični događaj ponovo je pokazao da je novinarska etika potpuno nestala iz većine medijskih kuća. Novinari su koristili neprovjerene informacije, služili se izjavama neslužbenih izvora, svakodnevno ponavljali već objavljene informacije i dozvolili da komentatori iznose svoje tvrdnje, u kojima je bio veliki broj poruka koje su sadržavale govor mržnje. Clickbait naslovima nastojali su privući publiku da čita sadržaje ignorišući činjenicu da ovakvim objavama uznemiravaju porodicu nastradale djevojke i da detalji iz nečijeg privatnog života nisu u javnom interesu. Također, i one informacije koje su korektno prenošene a koje jesu bitne javnosti, novinari su pakovali u senzacionalističke naslove utrkujući se za klikove.

Medijske špekulacije i senzacionalizam: Vidoviti Milan i ekskluzivne fotografije

Iz Kantonalnog tužilaštva Zapadnohercegovačkog kantona 18.10. je saopšteno da zbog pogrešnih interpretacija i zloupotrebe neformalnih razgovora, što su činile pojedine medijske kuće, Tužilaštvo do daljneg neće davati izjave o ovom slučaju. Navedeno je i da se nanosi ogromna šteta u istraživanju slučaja i stvara pogrešna percepcija javnosti.

Međutim, to nije zaustavilo medije da i dalje izvještavaju, uglavnom reciklirajući već objavljene vijesti i objavljujući poneku novu informaciju koju su dobivali iz „izvora bliskih istrazi“. Dnevni avaz je 19.10. objavio da su policajci i forenzičari pregledali dva automobila, međutim, vlasnik se ne može dovesti u veza sa ubistvom Lane Bijedić.

U Dnevnom avazu je 22.10. objavljeno da policija pregleda komentare na portalima, te da je osoba koja je pisala komentar pod pseudonimom Vidoviti Milan dala prikaz zločina i opisala ubicu, što prema Avazovim policijskim izvorima nema veze sa stvarnošću. Tu informaciju isti dan je prenio sarajevski portal Novi.ba demonstrirajući najprizemniju vrstu clickbait novinarstva naslovom: CIJELA BIH NA NOGAMA, EVO KO JE UBIO LANU BIJEDIĆ: On se javio i sve otkrio, ŠOK! Sutradan ujutro, ovaj portal je nastavio sa senzacionlističkim tekstovima, kršeći etiku već u samom naslovu - LANA JE PRIJE SMRTI MAJKU SLAGALA ZA DVIJE STVARI: Isplivali jezivi detalji O UBISTVU LANE BIJEDIĆ, evo šta su joj našli u plućima!

Iako je iz Tužilaštva ponovo potvrđeno da ne žele davati nikakve izjave u vezi sa istragom, Dnevni avaz je objavio članak u kojem navode da oni donosi prve (ekskluzivne) fotografije mjesta na kojem je otkriveno tijelo Lane Bijedić. U tekstu čitatelji nisu mogli pročitati ništa novo. Na objavljenim fotografijama zaokruženo je mjesto na kojem je pronađeno tijelo i nacrtane strijelice kao orijentir čitateljstvu gdje treba da pogleda.

Odgovor na pitanje zašto ljudi vole čitati takve sadržaje treba potražiti kod psihijatara, psihologa i sociologa, a kada su u pitanju mediji jasno je da je riječ o beskrupuloznoj utrci za što većim brojem čitatelja koji pomno prate takve sadržaje i kojima, čini se, nikad nije dovoljno jezivih detalja i što brutalnijih opisa tragičnih događaja.

Komentatori često ne pokazuju nikakvo suosjećanje prema porodici nastradale osobe, njihovi komentari se ne brišu, jer je upravo cilj skupiti što više komentara, bez obzira na njihov uvredljivi sadržaj, a u čemu čitateljima svesrdno pomažu medijski uposlenici nudeći im svjesno sadržaje koji će potaknuti što brutalnije i uvredljivije komentare. Također, u takvim slučajevima mediji tragaju za posljednjim fotografijama i snimcima žrtve kako bi i na taj način podigli čitanost, potpuno ostavljajući po strani sve etičke postulate i činjenicu da porodicu nastradale osobe izlažu dodatnom procesu traumatizacije.

Većina medija pravda kršenje postulata činjenicom da publika najviše čita senzacionalističke sadržaje, što po ko zna koji put otvara pitanje osnovnih medijskih funkcija. Mediji su ti koji bi trebali utjecati na formiranje stavova i ukusa kod publike, a ne da se vode za njihovim željama koje svakodnevno srozavaju novinarsku profesiju.