Glavni i odgovorni urednik 'Dnevnog Avaza' smatra znakom novinarske profesionalnosti opstanak na okrutnom i neuređenom tržištu, dok pitanje medijskih sloboda reducira na odnos 'produkt- konzument'.

Novinari su ti koji se, prvenstveno, trebaju boriti za profesionalnost i slobodu medija. U onoj mjeri u kojoj su oni nepristrasni promatrači i tumači realnosti, u toj mjeri su i profesionalni i slobodni i odgovorni i postovani. Realnost je takva da je profesionalnost novinara danas na nizoj razini nego li je bila 2005. godine, na primjer. Samim tim je i njihova sloboda ugroženija, te su manje postovani jer ih javnost ne dozivljava kao kredibilne. Bosna i Hercegovina je mala država. U njoj se sve više ili manje zna. Novinar i medij je pred konzumentom svaki dan. Ljudi nisu glupi, znaju citati izmedju redova, pamte i - analiziraju.

Printani mediji su privatizirani. U ogromnom broju njihovo egzistiranje, po tržišnim kriterijima, već je odavno neodrživo. Tiraži većine bh. novina (osim 'Dnevnog avaza' i najvećeg broja izdanja u kući u kojoj radim), ne donose profit, te su njihovi vlasnici prinuđeni snalaziti se na najrazličitije načine kako bi osigurali dalje izlaženje svog lista. tu ima svakojakih "paktova s đavolima". To se, naravno, vidi i svako vam na ulici može reći koja od novina favorizira nekoga, a drugoga kritizira. Srećom, printani mediji su na tržištu i svako ima pravo da kupi ili ne kupi bilo koji od ponuđenih listova.

Stanje na TV-u je vjerovatno čak i gore. To naročito može važiti posebno za one TV stanice koje nisu privatizirane. Javni servisi, naročito entitetski, imaju sasvim prepoznatljivu političku obojenost, što je neprihvatljivo. Iako se finansiraju "po sili zakona" - pretplatom koja nam se svakog mjeseca "privali" uz račun, u nedopustivom broju slučajeva nema "druge strane" i previše je "žutila" naročito u informativnim i političkim emisijama. Regulatorna agencija za komunikacije ima svoju ulogu, ali ona ne može biti - niti je - "moralni ili profesionalni policajac". Da stanje bude apsurdnije, IPP je mnogo profesionalniji i objektivniji u nizu privatnih TV stanica, nego na javnim servisima.

Moram priznati da slabije slušam bh. radio stanice, pa se ne usuđujem iznijeti svoj sud o njima. BH radio 1 mi djeluje kao ozbiljna medijska kuća, mada - ponavljam, ne slušam dovoljno njihove sadržaje da bih bio u stanju dati "meritornu" ocjenu. Mediji se, dakle, ne razlikuju bitnije od ukupnog stanja u društvu. to je i alibi, ali i svojevrsna optužnica za novinare.

I još nešto - za mene je nečuveno da se u federalnom parlamentu donosi zakonska odredba kojim se određuju kazne za napade na novinare. Ne zato što smatram da novinare ne treba štititi. Daleko od toga! Ali, novinari niti mogu niti smiju biti elita koja će tražiti presedane u zakonima. Bojim se da se time samo dodatno udaljavamo od surove realnosti.