Medijsko zadrugarstvo: Neizvjesno ali moguće
Medijsko zadrugarstvo: Neizvjesno ali moguće
01/04/2013
Zadruge su mogućnost osiguranja egzistencije za novinare i druge medijske djelatnike koji su ostali bez posla.
Medijsko zadrugarstvo je neizvjesno ali moguće, pokazala je to tribina Hrvatskog novinarskog društva održana 20. 3. 2013. godine. Ova je tribina bila jedna od osam koje ukazuju na probleme u medijima i novinarskoj profesiji i prva koja je nudila i neka moguća rješenja.
U trenutku održavanja tribine u Hrvatskoj je više od 850 novinara tražilo posao posredstvom Zavoda za zapošljavanje, a taj broj se povećava gotovo svakodnevno.
Samo u posljednjih godinu dana prestala su u Hrvatskoj postojati dva dnevna lista (najdugovječniji hrvatski dnevnik “Vjesnik”, koji je bio glasilo Vlade, te najmlađi dnevnik “21. stoljeće”, koji je prestao izlaziti nakon samo dva i pol mjeseca), te dva tjednika, “Nacional” i “Forum” (također jedan koji je godinama bio na tržištu te jedan koji nije dugo trajao).
Foto: Skup u Hrvatskom novinarskom društvu
U većini preostalih redakcija plaće i honorari se smanjuju, a negdje isplate i sve više kasne. Velik je broj novinara u RPO (Registar poreznih obveznika) sustavu za koje poslodavci ne plaćaju sve obveze državi nego to moraju činiti novinari sami.
No, čini se da hrvatski novinari kao i ostali medijski djelatnici još uvijek nisu dovoljno zainteresirani za medijsko zadrugarstvo iako je to danas jedno od rijetkih mogućih rješenja za zapošljavanje u medijima.
Naravno, nitko ne može jamčiti opstanak i uspjeh medijskih zadruga u vremenu opće recesije ali primjeri iz svijeta pokazuju da je medijsko zadrugarstvo može biti rješenje.
Uspješne medijske zadruge u njemačkoj i Italiji
Na primjer njemački dnevni list “Tageszeitung” imao je elemenata zadrugarstva a talijanski “Il Manifesto” je spašen tako što su novinari i ostali zaposleni organizirali u zadrugu.
Zadruga koja izdaje “Il Manifesto” uzela je i franšizu za talijansko izdanje mjesečnika “Le Monde Diplomatique”. Upravo to su učini i osnivači zadruge “Kopmedija” – za hrvatsko tržište.
Rade Dragojević , član “Kopmedij”, objasnio je kako ta zadruga funkcionira: “Ima nas desetoro i svi smo članovi redakcije “Le Monde Diplomatique”. Do sada smo izdali dva broja novina i pripremamo treći. Od 10 tisuća tiskanih primjeraka prvoga broja prodano je oko 3500 što nije loš rezultat
.
Foto: Rade Dragojević , član Kopmedije i novinar Novosti te hrvatskog izdanja Le Monde diplomatiquea
Logično je da u početku tiskate više primjeraka nego što očekujete jer je pojavljivanje novog medijskog proizvoda na svakom kiosku svojevrsna reklama. No, treba paziti da ne pretjerate jer jedino ukoliko prodate dovoljan broj primjeraka da biste mogli platiti tiskanje toga broja možete računati da ćete moći izdati slijedeći broj”.
Naime, zadruga ima iste zakonske obveze prema državi kao i trgovačko društvo, uključujući i to da mora platiti PDV na temelju izdanoga računa a ne tek kada je račun naplaćen. To može uništiti zadrugu poput “Kopmedije” i prije nego što se uspije razviti.
Ilda Stanojević, pomoćnica predsjednice Hrvatskog saveza zadruga objasnila je koja je razlika između trgovačkih društava, udruga i zadruga te koje su prednosti zadruga: “Za razliku od trgovačkih društava zadruge su zajednice osoba a ne kapitala. To znači da svaki zadrugar ima jedan glas u Skupštini bez obzira na to koliko joj financijski ili na drugi način doprinosi. To važi i za kolektivne članove zadruga koje Zakon o zadrugama također dopušta.
Foto: Ilda Stanojević, pomoćnica predsjednice Hrvatskog saveza zadruga
Zadruga se od udruge razlikuje po tome što može biti profitabilna (ali ne mora) a kada plati sve obveze državi Skupština zadruge odlučuje o raspodjeli preostalih 65% prihoda. Također, za zadruge važi princip solidarnosti i društvene koristi.
Na primjer, bez obzira na to koliko je tko unio u zadrugu i doprinio njenom radu nitko ne može iz nje iznijeti ništa osim vlastite zarade koja se temelji na pravilnicima i ugovorima načinjenima u konkretnoj zadruzi. Sve ostalo je zadružno. Ukoliko zadruga prestane s radom njeno vlasništvo (poput npr. nekretnina) ostaje društvu.”
Jedan član – jedan glas: pravilo koje može biti problem
A upravo to, prestanak rada, uskoro će se dogoditi zadruzi “Cnemus”, prvoj medijskoj zadruzi osnovanoj u Hrvatskoj i do sada jedinoj osim “Kopmedije”. Marinko Brkić-Toth, slobodni novinar i upravitelj zadruge “Cnemus” objasnio je zbog čega će se to dogoditi:
“Zadrugu sam osnovao 2011. godine sa dvojicom kolega IT stručnjaka kad sam dao otkaz u “Jutarnjem listu” a oni u tvrtkama gdje su radili dobili otkaze kao tehnološki višak”. Bavili smo se uglavnom organizacijiom i plasiranjem tuđih medijskih sadržaja poput specijaliziranih web portala. U međuvremenu se promjenio Zakon o zadrugama pa više nije bilo dovoljno da budu tri osnivača već je neophodno sedam.
Foto: Marinko Brkić Toth, slobodni novinar i upravitelj Uslužne Zadruge
Kako je teoretski bilo moguće da četiri nova člana ne budu suglasna sa našom dosadašnjom razvojnom strategijom i da nas u nekom trenutku preglasaju, odlučili smo osnovati svatko svoju tvrtku i nastaviti surađivati na taj način a zbog neusklađenosti s novim Zakonom o zadrugama naša će zadruga prestati postojati. No bila nam je vrlo korisno iskustvo”.
“Kopmedija” koja izdaje hrvatsko izdanje “Le monde diplomatique” osnovana je po novim odredbama Zakona o zadrugama, koje osim povećanja broja obveznih osnivača zahtjeva i početni kapital od 1000 kuna (ranije kapital nije bio obvezan) ali, kao niti zadruga “Cnemus”, nije se mogla registrirati kao medijska zadruga. Tako je formalno “Cnemus” uslužna zadruga a “Kopmedija” potrošačka zadruga.
Medijska zadruga tek će biti ozakonjena
“Zakon predviđa nekoliko vrsta zadruga ali ne i medijsku zadrugu” – objasnila je Zdenka Mesić, voditeljica Službe za klastere i zadruge u Ministarstvu poduzetništva i obrta. – “To, međutim nije nikakva prepreka za osnivanje zadruge koja će u stvarnosti biti medijska. U pripremi su nove izmjene Zakona o zadrugama pa će vjerovatno i medijska zadruga formalno biti ozakonjena”.
Foto: Zdenka Mesić, voditeljica Službe za klastere i zadruge u Ministarstvu poduzetništva i obrta
Iako su zadruge mogućnost osiguranja egzistencije za novinare i druge medijske djelatnike koji su ostali bez posla nema zakonske zabrane udruživanja u zadruge niti onih koji su zaposleni. Rade Dragojević, na primjer, uz to što je član zadruge “Kopmedija”, zaposlen je kao novinar u tjedniku “Novosti”.
Teoretski po zadrugarskom modelu bi se mogli udružiti i svi neophodni za izdavanje dnevnih ili tjednih novina. No, praktično je to gotovo nemoguće očekivati zbog modela “jedan zadrugar – jedan glas” koji vrijedi i za kolektivne članove zadruge što znači da bi tiskar ili distributer, na primjer, imao samo jedan glas bez obzira koliko ima zaposlenih.
Mnogo je realnija opcija kakva je rezultirala hrvatskim izdanjem “Le monde diplomatique” a pogotovo pokretanje web portala na zadrugarskom principu jer je to neuporediv o jeftini poslovni pothvat i ne zahtjeva kolektivno članstvo poput tiskara i distributera.
A primjer zadruge “Cnemus”, bez obzira na njeno skoro gašenje, pokazuje i da je zadrugarstvo moguć model i za druge medijske aktivnosti a ne samo izdavanje novina.