Korištenje vještačke inteligencije ne znači i povjerenje u vijesti nastale uz njenu pomoć, jer publika želi znati ko je provjerio tekst i za šta je AI korišten

foto: Unsplash / Ilustracija

Ista vijest može se pojaviti na nekoliko portala, a da nijedna redakcija ne provjeri izvor. Čitaocima koji već sumnjaju u takvo prepisivanje, upotreba vještačke inteligencije (AI) u medijima može biti dodatni razlog za oprez. I ljudi koji sami koriste AI da razjasne nepoznat pojam ili sažmu neki tekst, od medija očekuju da iza vijesti stoji novinar koji je razgovarao sa sagovornicima i provjerio izvore. Brža priprema teksta uz pomoć AI čitaocima ne znači mnogo ukoliko objavljena informacija nije pouzdana.

Fondacija Mediacentar je u julu 2026. putem online ankete ispitala 810 osoba od 18 do 65 godina kako gledaju na upotrebu vještačke inteligencije u novinarstvu. Tokom zadatka prepoznavanja porijekla članka učestvovalo je 528 osoba, dok je 280 ispitanika čitalo isti članak s različitim oznakama porijekla. Održano je i pet online fokus grupa sa 41 učesnikom. Rezultati ankete bili su ponderisani prema polu, dobi, regiji i tipu naselja. Autori su skrenuli pažnju da se zbog načina izbora učesnika nalazi ne mogu prenijeti na sve stanovnike Bosne i Hercegovine. Učesnici su vjerovatno digitalno aktivniji i zainteresovaniji za temu od ostatka stanovništva. Istraživanje nije pratilo promjenu povjerenja kroz vrijeme.

Istraživanje Mediacentra, čiji su rezultati predstavljeni javnosti i kroz posebnu publikaciju, pokazuje da i ljudi koji koriste AI mogu sumnjati u vijesti nastale uz njegovu pomoć. Učesnici medijima zamjeraju i prepisivanje i objavljivanje neprovjerenih informacija. Njihovi odgovori mogu pomoći redakcijama da odluče za šta će koristiti AI i šta o tome treba reći čitaocima. S druge strane, čitaoce mogu podstaći da razmisle zašto vjeruju nekoj vijesti i koliko na to utiču potpis autora ili fotografija koja izgleda stvarno.

Ista vijest na više portala

Čitaoci na različite načine dolaze do vijesti. Neki idu direktno na portale koje prate, a nekima vijesti dolaze putem društvenih mreža. Jedna učesnica istraživanja je rekla da nema omiljeni portal i da otvara ono što joj privuče pažnju. Za drugu je važno kako je došla do vijesti. Ističe da preporučene portale dodatno preispituje, za razliku od onih koje je sama odabrala.

Dok pregledava objave na telefonu, čitalac može naići na istu vijest na nekoliko portala. Međutim, broj objava ne govori koliko je novinara provjeravalo informaciju. Ako sve redakcije prenose isti tekst ili saopštenje, čitalac još nema nezavisnu potvrdu onoga što je pročitao. Otvara nove stranice, ali iz njih ne saznaje da li je neko razgovarao sa sagovornikom ili pregledao dokument na kojem se vijest zasniva.

„U posljednjih nekoliko godina nije problem u medijima i prenošenju informacija, nego je problem što su svi na copy-paste. Neko izbaci nešto – da li to bila provjerena informacija ili nešto, svi automatski samo kopiraju i prenose na svoje“, ističe jedan učesnik fokus grupe.

AI može preuzetom tekstu dati drugačiji naslov i nove formulacije. Ako novinar i redakcija ne provjere navode, pojaviće se samo još jedna verzija neprovjerene informacije.

Učesnici istraživanja su medijima zamjerali i političku zavisnost i različito predstavljanje istih događaja. Medijima generalno vjeruje 14 posto anketiranih. Redakcije koje koriste AI zato moraju računati i na nepovjerenje povezano s njihovim dosadašnjim radom.

Jedna učesnica istraživanja rekla je da joj je važno da vidi ko saopštava vijest. Zato više vjeruje televiziji nego portalima na kojima ne zna ko stoji iza inicijala. Među anketiranima, televizijskim vijestima vjeruje 26 posto, a vijestima na portalima 12 posto. Prepoznatljivo lice nekima uliva sigurnost, iako istraživanje nije provjeravalo tačnost televizijskih i online vijesti.

Ko provjerava tekst nakon AI obrade

Korištenje AI prihvatljivo je jednom učesniku ako novinar provjeri informacije, objasni kontekst i preuzme odgovornost za objavljeni tekst. Problem vidi u članku koji je u cijelosti generisao AI, a koji je objavljen bez ljudske provjere. Tada nije siguran da li su činjenice provjerene i da li postoji kritički pristup temi.

Ni korištenje AI za vlastite potrebe ne podrazumijeva potpuno povjerenje. Među anketiranima, 95 posto koristi generativne AI alate u određenoj mjeri, dok 61 posto smatra da oni prave mnogo grešaka i da čovjek mora provjeravati rezultate.

Novinar može uporediti materijal koji je dostavio programu s odgovorom koji je dobio. Čitalac uglavnom vidi samo gotov tekst. Bez podataka o izvorima i načinu provjere ne zna šta je novinar potvrdio, a šta je preuzeo od AI. Ako medij izvještava o odluci koja se odnosi na građane, mogu izostati uslovi ili datum početka primjene. Čitalac tada može pogrešno razumjeti svoja prava ili obaveze. Ne mora imati originalni dokument pred sobom, nego od novinara očekuje da pročita cijelu odluku i objasni na koga se odnosi i od kada važi.

Dio publike povjerenje u medije koji koriste AI uslovljava provjerom tačnosti sadržaja. U odvojenim anketnim tvrdnjama povjerenje tim medijima iskazalo je 11 posto učesnika, a povjerenje uz uslov provjere 29 posto. Da redakcije zaista provjeravaju sadržaj nastao uz pomoć AI vjeruje tek oko petine anketiranih.

Ispitanici su naveli da lakše prihvataju AI pri uređivanju teksta, nego pri pisanju cijelog članka. Uređivanje teksta podržava 52 posto anketiranih, a potpuno pisanje članka 15 posto.

Transkript snimka novinaru može olakšati posao. Prije objave treba samo provjeriti odgovara li tekst onome što je sagovornik rekao, kao i da li je tvrdnja tačna, ali je u suštini cijeli proces znatno ubrzan. Čitalac od brže obrade teksta može imati korist ako novinar dobijeno vrijeme iskoristi da dodatno provjeri informacije.

Kako napomena o AI utiče na povjerenje

Ime autora čitaocu može sugerisati da je ta osoba prikupila i provjerila informacije. Iz samog potpisa, međutim, ne može saznati da li je taj posao zaista obavljen.

U eksperimentu Mediacentra 280 učesnika je čitalo isti tekst koji je napisao ChatGPT. Jednoj grupi prikazano je ime autora, drugoj ime uz napomenu da je članak urađen uz pomoć AI, a trećoj napomena da je generisan pomoću AI. Četvrta grupa nije dobila nikakve podatke o porijeklu teksta.

Učesnici kojima je prikazano ime autora i oni koji nisu dobili podatak o porijeklu više su vjerovali informacijama iz članka nego učesnici kojima je rečeno da je tekst generisan pomoću AI. Potpis je mogao djelovati kao znak novinarske provjere. Sadržaj je ostao isti, pa izostavljanje napomene nije učinilo navode tačnijim. Redakcija koja bi prećutala upotrebu AI uskratila bi čitaocu podatak o tome kako je vijest pripremljena.

Iz samog sadržaja nije uvijek lako utvrditi ko ga je stvorio. U zadatku prepoznavanja porijekla članka tačno je odgovorilo 47 posto učesnika. Svako je čitao jedan od šest pripremljenih članaka, što ograničava zaključivanje o sposobnosti prepoznavanja drugih tekstova. U razgovoru o fotografiji ulice generisanoj pomoću AI, neki učesnici su se oslanjali na prizore koje viđaju svakog dana. Automobili na trotoaru i pješaci na ulici djelovali su im uvjerljivo, pa su sliku prihvatili kao fotografiju stvarne ulice.

Nedostatak vremena za detaljne provjere

„Da biste prepoznali, morate se dobro zagledati u fotografiju. A mi svi žurimo, nemam ja vremena da gledam je li istinito ili nije. Bilo bi dobro da se sadržaj označi kao takav“, izjavila je jedna učesnica objašnjavajući zašto je potrebno staviti oznaku uz fotografiju napravljenu uz pomoć AI.

Čitaoci nemaju uvijek vremena da pregledaju detalje fotografije i provjere porijeklo teksta. Umjesto da saznaju šta se dogodilo, moraju prvo utvrđivati šta uopšte gledaju i ko je autor sadržaja.

Ni napomena da je tekst preveden uz pomoć AI ne objašnjava odakle je preuzet. „Meni ništa ne bi značilo što piše da je preveden – preveden odakle, sa kojeg jezika i ko je izvor. Znači, kompletna informacija, ako se već navodi, bitno je da je transparentno“, navela je jedna ispitanica.

Većini učesnika fokus grupa više je značila napomena koja objašnjava za šta je AI korišten i navodi da je tekst pregledao urednik ili redakcija. Jedna učesnica je navela da joj takva napomena djeluje profesionalnije jer je smatra kao potvrdu da su provjereni prevod, interpretacija i tačnost informacija. Većina je željela oznaku na početku članka kako bi za upotrebu AI znali prije čitanja. Jedna učesnica je navela da bi, ako oznaku o AI pronađe tek na kraju teksta, možda morala ponovo da pročita tekst, što bi značilo da mora izdvojiti dodatno vrijeme za čitanje.

Ekspertska grupa za izmjene i dopune Kodeksa za štampane i online medije BiH nedavno je finalizovala korekcije tog dokumenta koje se odnose na korištenje vještačke inteligencije u medijskim sadržajima i te bi izmjene uskoro trebale biti predstavljene javnosti.

Ipak, doseg samoregulacije ostaje ograničen, zato čitaoci ne mogu računati na to da će svaki portal na isti način označiti sadržaj. To ostaje na svakom mediju posebno, dok se ne uspostave zajednička pravila.

Za početak, svaka redakcija bi mogla navesti podatke o autoru, označiti generisanu ilustraciju ili objasniti upotrebu AI u tekstu. Na primjer, ako je vještačka inteligencija korištena za prevod neke izjave, korisna je informacija da je prevod upoređen s originalom. Ako je AI pomogao pri obradi i analizi nekih podataka, treba navesti kako su podaci provjereni. Takve napomene čitaocu mogu olakšati provjeru.

Nisko povjerenje u medije zabilježeno u istraživanju, ali i generalno, ima više uzroka, ne zavisi samo od upotrebe alata vještačke inteligencije. Politički uticaj, površnost, vijesti koje se prenose bez provjere utiču na nepovjerenje, dok alati vještačke inteligencije mogu ubrzati pripremu sadržaja ali i širenje greške ukoliko je niko ne uoči. Bez obzira na to koji se alati koriste, potrebno je navesti ko je odgovoran za sadržaj.

(Publikacija „AI i mediji: Nova tehnologija, staro pitanje – Utjecaj medijskih sadržaja kreiranih pomoću umjetne inteligencije na povjerenje publike u Bosni i Hercegovini“ nalazi se na ovom linku.)

Tekst je nastao u okviru projekta „Istraživanje uticaja medijskih sadržaja kreiranih pomoću AI na povjerenje publike“ koji Fondacija Mediacentar implementira kroz podršku u okviru šireg programa „MedIALit“. Program provodi Centar za građansko obrazovanje (CCE/CGO) u partnerstvu sa Helsinškim odborom za ljudska prava iz Srbije (HCHRS), Helsinškim komitetom za ljudska prava iz Sjeverne Makedonije (MHC), Tirana Centrom za novinarsku izvrsnost iz Albanije (TCJE) i Atlantskom inicijativom (AI) iz Bosne i Hercegovine, uz finansijsku podršku Evropske unije i sufinansiranje Ministarstva regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa nevladinim organizacijama Vlade Crne Gore.

Sadržaj članka je isključiva odgovornost Fondacije Mediacentar i ne odražava nužno stavove Evropske unije, Ministarstva, niti CGO-a i partnerskih organizacija.

___