U anketi povodom Dana slobode medija, za naš portal govore novinari i medijski stručnjaci. Zoran Udovičić misli da će se i u narednoj godini nastaviti pokušaji političkog ovladavanja medijima, a mediji će se i dalje boriti za podjelu malog marketinškog kolača.

MC: Koji su po vama najveći problemi i prepreke za profesionalno novinarstvo i slobodu medija u BiH u ovom trenutku?

ZU: Mnogi će reći da je politika najveća prepreka slobodi medija, a najveći problem je katastrofalna ekonomska situacija koja je i medije i novinare čini slabašnim da se odupru pritiscima i uslovljavanjima.

Za mene postoji još jedan važan problem - da li i kako mediji izgrađuju svoj unutarnji profesionalni i demokratski ambijent, koji se može suprotstavljati političkim pritiscima i uslovljavanjima vlasnika. Dobro bi bilo provjeriti neke od parametara unutrašnjeg medijskog života. Na primjer, kako izgledaju redakcijski kolegiji, jesu li to profesionalni dogovori o tome kako svojim korisnicima dati što više informacija o stvarima koje ne znaju ili su strateško - taktički politički dogovori u službi neke partije ili političke opcije; da li ponašanje urednika koji svoj medij “uređuju” u političkim kabinetima doživljava otvorenu kritiku, a ne samo kuloarska ogovaranja; postoje li redovne dnevne, sedmične i mjesečne analize sadržaja medija koje mogu da odgovore na pitanja da li se primjenjuju profesionalni standardi, zašto i u kojoj mjeri se pojavljuju greške i kakva je njihova priroda; kakav je odnos prema etičkim principima; kakav je odnos između novinara izvještača i urednika, da li su urednici samo nalogodavci i koliko se poštuje ili ograničava autorska pozicija novinara; da li se i kako redakcija bori protiv spoljnjih nalogodavaca i “sugestija”, da li se u redakcijama govori o samocenzuri i da li je ikada organizovan otvoren razgovor o tome šta je samocenzura; konačno, postoji li ili je nestalo iz života redakcija onog poznatog, dobrog raspoloženja, solidarnosti i drugarstva?

MC: Možete li izabrati jedan pozitivan i jedan negativan primjer iz novinarske prakse u BiH koji su obilježili proteklu godinu, a koji ilustriraju stanje u bh. medijima danas?

ZU: Da krenem od pozitivnog. Pojava emisije Refleks na TV OBN. Tri atraktivne ličnosti iz medija razgovaraju otvoreno, ponekad i bez čvrstih argumenata, ali sa uvažavanjem i bez optuživanja o raznim, često tabu temama, o kojima postoje različita i u javnosti suprotstavljena mišljenja. Ne kažem da je baš svaka tema, po meni, bila “pun pogodak”, ali je pojava ove emisije novost na medijskoj sceni, da se može govoriti slobodno bez bojazni kako će reagovati oni koji je slušaju ili žele da nadziru. Svojevremeno sam upravo na ovom portalu pisao “Govori slobodno, ali pazi gdje govoriš!” Bilo bi izvrsno kada bi češće mogli reći: Govori slobodno i ne boj gdje govoriš.

Negativno po meni jeste medijski tretman presude Sejdić- Finci, odnosno političke ujdurme oko implementacije ove presude. Novinarstvo je nasjelo na zloupotrebu i manipulaciju sa potrebom uklanjanja diskriminacije u kojoj se kao građani nalaze pripadnici nacionalnih manjina i tzv. ostali. Stotine sati i ispisanih stranica je potrošeno da se da do znanja šta koja stranka i politička opcija želi da od te presude iskoristi za svoje interese, a građani u ime kojih su Sejdić i Finci otišli pred sud u Strazbur nisu ni u medijima, ni u poslaničkim klupama, ni preko svojih malobrojnih zastupnika uspjeli da kažu šta oni žele i kako vide mogućnost da postanu ravnopravni sa konstitutivnim narodima. Izvršenje presude trebalo je da bude poticaj da se generalno poboljša položaj nacionalnih manjina, a sve je ostalo na živopisnim pričama Danisovog berača željeza. Da nije tužno, bilo bi smiješno kako su Sejdić -Finci po broju pominjanja u medijima stekli pravo da uđu u Ginisovu knjigu rekorda.

MC: Koji su, po vama, najvažniji očekivani trendovi u bh. medijima u narednoj godini?

ZU: Naslućuje se da će se nastaviti pokušaji ovladavanja medijima (posebno prema javnom rtv servisu). Mediji će nastaviti da se bore za podjelu malog ( vjerovatno još manjeg) marketinškog kolača, optužujući jedni druge – komercijalni tvrdeći da javni rtv servisi ne znaju skupiti tv taksu pa zato uz pomoć države atakuju na što veću minutažu reklama, javni servisi kvalifikujući komercijalne medije kao tabloidne, koji podražavajući niske strasti gledalaca kupe marketinški kajmak. A i jedni i drugi su taoci marketinškog tržišta. Bojim se da će nestati mnogi od njih, a da javni servis neće osigurati svoju ekonomsku stabilnost kako bi pravio bolje programe i postao nezavisniji. Ovo je pesimistička slika. Možda će portali unijeti nešto novo i bolje.