''Sjećam se da, kada je bio usvojen prvi Zakon o slobodnom pristupu informacijama (2000.) godine, većina političara je komentarisala kako je to 'odlična stvar, jer nas oni novinari neće više zivkati na telefon'. Nevjerovatno koliko nisu shvatali šta, zapravo, Zakon o slobodnom pristupu informacijama znači'', rekao je Mehmed Halilović, ekspert iz medijskog prava, novi nacrt ZOSPI-a, na konferenciji predstavljanja Open Governement Partnership inicijative u BiH. 

 

Izgleda, na žalost, da su političari u međuvremenu shvatili šta ZOSPI znači. 

 

Novi nacrt Zakona predložen je u maju 2013. godine, na inicijativu Agencije BiH za zaštitu ličnih podataka. Nacrt je postavljen na web stranicu Ministarstva pravde, i moguće je slati komentare na isti do 31. maja 2013. godine. 

 

Novi nacrt je takav da, praktično, zabranjuje pristup informacijama. Izgovor je da su predložene promjene u skladu sa evropskom praksom i preporukama o zaštiti ličnih podataka. Tako, na primjer, imovinske kartice političara mogu biti nedostupne za javnost jer sadrže 'lične podatke'; zvanični dokumenti u kojima se navodi ime i prezime odgovorne osobe; presude sudova u kojima se navode imena i prezimena optuženih; informacije o privatnim firmama koje sarađuju sa državnim institucijama, itd. 

 

Novi Zakon – ukoliko bude usvojen u ovom obliku – biće težak udarac istraživačkom, nezavisnom novinarstvu u BiH, kao i radu mnogih organizacija civilnog društva. Međutim, najveće posljedice bit će po građane i građanke BiH, kojima se oduzima pravo da budu informisani o tome ko, kako, kada, zašto troši javne (njihove) novce i resurse. 

 

 

 

Pozivamo vas da pošaljete komentare na novi nacrt Zakona i zahtjevate njegovo odbacivanje. Koristite formular koji se nalazi na stranici Ministarstva pravde. 

 

 

• Dovodi u pitanje pravo na dobijanje informacija koje čini sastavni dio prava na slobodu izražavanja, proklamovanog Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i Ustavom BiH;

 

• Prijedlog izmjena i dopuna Zakona na neprihvatljiv način utvrđuje principe pristupa informacijama u odnosu na dosadašnji Zakon, neadekvatno definiše pojmove u Zakonu, i nepotrebno  isključuje cijeli jedan odjeljak koji se odnosi na lične informacije sa namjerom zaštite prava na privatnost i drugih privatnih interesa;

 

• Cilj Prijedloga je navodna zaštita ličnih podataka i prava na privatnost. Zaštita ličnih podataka se, prema dokumentima Vijeća Evrope i Evropske unije odnosi na zaštitu obrade tih podataka i u tim dokumentima ne postoji ništa što sugeriše potrebu automatskog onemogućavanja slobodnog pristupa informacijama. Naprotiv, uvođenje takvih ograničenja je neprihvatljivo i nije u skladu sa Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, a time i Ustavom BiH;

 

• Iz predložene formulacije člana 4. Prijedloga Zakona, vidljivo je da se uvodi novi princip - neobjavljivanja informacija u slučaju zahtjeva za pristup, a koji se odnosi na zaštitu privatnosti (citat, 1. stav: „Nadležni javni organ postupajući u skladu sa ovim zakonom i posebnim propisom koji se odnose na zaštitu ličnih podataka će ograničiti pristup informaciji ili dijelu informacije ukoliko bi se njenim objavljivanjem ugrozilo pravo na privatnost i drugi legitimni privatni interesi“).Postojeći Zakon je utemeljen na suprotnom principu - objavljivanje informacija je pravilo a neobjavljivanje izuzetak. Uvođenjem novog principa neobjavljivanja informacija, ali i automatizma u postupanju javnih vlasti, koje u suprotnosti sa osnovnim ciljem i duhom zakona o slobodi pristupa informacijama u svijetu, pa i kod nas, nesumnjivo se otvara put javnim organima za zloupotrebu Zakona i uvođenje ograničenja u svim slučajevima osim u onim koji su predviđeni kao izuzetak.

 

• Istom odredbom Prijedloga, ograničava se i krucijalni mehanizam Zakona – test javnog interesa. Naime, definicijom ograničenja kakva je predviđena u članu 4. stav 1. Prijedloga, praktično se u cijelosti isključuje član 9. postojećeg Zakona o slobodi pristupa informacijama („Ispitivanje javnog interesa“), koji utemeljuje princip rješavanja svakog zahtjeva od slučaja do slučaja, što je takođe u suprotnosti sa ciljevima i duhom zakona o slobodi pristupa informacijama;

 

• Pozivajući se na Godišnji izvještaj Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH, podsjećamo Vas da do danas u praksi nisu registrirani problemi vezani za primjenu Zakona, te ukoliko je tražena informacija sadržavala neki lični podatak, a koji bi mogao ugroziti privatnost građana, javni organ je korištenjem testa javnog interesa mogao donijeti odluku o izuzetku dostave podataka;

 

• Konačno, umjesto da se traži mogućnost da se sačuvaju osnovne vrijednosti Zakona o slobodi pristupa informacijama i u tom cilju drugi zakoni usklade sa njim, ovakvim Prijedlogom se principi iz drugih zakona unose u sam Zakon o slobodi pristupa informacijama, što je nezakonita praksa (citat, član 26., stav 4. sadašnjeg Zakona: “Zakonski akti koji se usvoje nakon ovoga zakona, a čija svrha nije izmjena ovoga zakona, neće ograničiti prava i obaveze koje su utvrđene ovim zakonom”).