Milorad Dodik se vikendom bahati i iživljava. Najčešće žrtve njegovog violentnog pira su novinari, bliži i dalji saradnici i tzv. osoblje, preciznije prateća svita.

 

Tako je i ove subote Predsjednik RS-a, kako i dolikuje njegovom mentalnom sklopu izvrijeđao novinarku Oslobođenja Gordanu Katanu na nacionalnoj, polnoj, etičkoj, etničkoj i političkoj ravni. Sve odjedared i đuture. U par promrmljanih rečenica.

 

Ljut, valjda zato što mu je kum Mile Radišić pobjegao u Srbiju, namjesto što je trebao otići u zatvor. Bijesan zato što ga potpredsjednik stranke Igor Radojičić ignoriše kao skupa udavača siromašnog sina, obnevidio od činjenice da ni on najtačnije ne zna ko mu od kadrova i gdje ide na međustranačke neformalne razgovre, Dodik se onako đilkoški istresao na Gordanu Katanu.

 

 

Gordana Katana je drugo. Ona je novinarka. Za razliku od velike većine nosača i držača diktafona, snimača, mikrofona, kamera i fotoaparata, Gordana je došla i ovu subotu na posao. Kažem novinarka je. Pa kao novinarka, u cilju informisanja javnosti pita i propituje. To joj jeopis radnog mjesta. Ta, nije Goga došla i odvojila vikend da bi klimala glavom i evidentirala Dodikovu litiju.

 

I kao svaki (rijetki) novinar, koji radi svoj posao, dabome da je "nagrađena" Miloradovim primitivnim eskapadama. Ali ovo nagrađena, treba biti bez znakova navoda. Koga je tiranin u zlu dobu pokudio, koga je vlastodržac prekorio, znajte da je vrhunski profesionalac.

 

Nego, šta ćemo sa desetak kolega koji su se zatekli "na mjestu zločina"? Pogledajte pažljivo video! Jeste li primijetili da je i jedan mikrofon uzmakao u toku Dodikove verbalne paljbe? Jeste li vidjeli i jednog "novinara", kako se okrenuo leđima od Milorada i otišao? Jeste li čuli da je neko prekinuo Predsjednika Republike Srpske?

 

 

Otkriću vam tajnu. U Republici Srpskoj ne postoji novinarstvo. Postoje, ruku na srce, novinari, koji u nenormalnom okruženju pod nenormalnim uslovima rade svoj posao. Takva je i Gordana Katana. Ali, novinarstvo, ne,ne. To ne postoji.

 

I zaista u zemlji gdje ponajbitniji zanat od interesa za javnost ne postoji, ne treba kriviti Dodika, što se namjesto teretane istresa na živim ljudima. Ta, pogledajte profesore koji predaju djeci žurnalistiku u Banjaluci! Od plagijatora diploma i disertacija do dokonih teoretičara zavjere. Pogledajte tu dječicu, svršene studente koji su osim supismenosti dobili i ideološko- nacionalističku matricu, a onda se tako zbunjeni i munjeni obreli u kakvom poslušničkom mediju. Pogledajte te junoše sa diplomama koji ne Razlikuju Kamija od Sartra, ali mogu napisati traktat o Stanijini Soraji... 

 

Bacite samo pogled, ako vam nije mrsko, na sav taj polusvijet koji se novinarima zove. Na sve te ljude koji odlaze na svoje "državno radno mjesto" da bi jedared dočekali penziju ne radeći ništa. Pogledajte njihove mentore, većinu "stare novinarske garde" (čast izuzecima), koji su zaglavili između programa stabilizacije Milke Planic, "Olimpijniih" mašina za kucanje, jeftine brlje i kulta vođe. A taj kult vođe je navijek bio isti, samo su se mijenjali titulari.

 

 

I zato novinarstvo, osim velim pokojeg novinara, ne samo da je mrtvo, nego nikada nije bilo ni rođeno. Jer da jeste, postojale bi osnovne zakonitosti esnafa. A to bi značilo da su u subotu svi kolektivno okrenuli stražnjice Miloradu Dodiku i napustili press.

 

Ali, o, ali kako priučeni jadnik sa svojih 600 maraka da okrene leđa Dodiku i da se pojavi uredniku na vratima redakcije? Nikako. Jer, ponavljam, to nije novinar, biće od integriteta, stava i muda, to je tek jadni biped koji kao rob zadnji služi režim. Za 600 maraka.

 

I zato će ovaj, kao uostalom i svi predhodni napadi na odistinske novinare biti samo mjera vladarevog bijesa i novinarskog kvaliteta. Ostali "novinari", tek su puke ikebane i scenografija u našem teatru apsurda.

 

U normalnoj državi, možda bi i trebalo postaviti pitanje-Hoće li neko nekome odgovarati za ovo.

 

U nas ostaje samo konstatcija upitnog karaktera-Ko i kome?!