Država ne bi smjela koristiti javno oglašavanje kao alat pritiska na medije.

foto: pixabay

Problemi koji se tiču slobode izražavanja ne zaobilaze ni Evropu, u kojoj su garancije ostvarivanja ljudskih prava na visokom nivou. Koncentracija medijskog tržišta je nezgrapna, a urednička nezavisnost ugrožena gotovo svuda zbog finansijskih i političkih pritisaka. Ovo su neki od zaključaka istraživanja Media Pluralism Monitor, koje je bilo predmet rasprave na konferenciji “Slobodni evropski mediji”, održanoj u Gdansku ranije ove godine.

Elda Brogi, profesorica Instituta evropskog univerziteta rekla je da su državno oglašavanje i nedostatak zakona koji ga definišu značajan problem, naročito istočnoevropskih država: "samo nekoliko zemalja u Evropi donijelo je zakone koji ograničavaju inozemno vlasništvo u sektoru medija", a u mnogim slučajevima vlasništvo nad medijima unutar Evropske unije nema ograničenja.

U pojedinim državama učesnicama OSCE-a postoji “rizik erozije slobode štampe i samih medija. Digitalizacija informacije ubrzava koncentraciju investicijskih fondova i vlasništva medija. Situacija postaje kritična, pluralizam je neprihvatljivo ugrožen zbog kombinacije medijske koncentracije i snažnog miješanja politike”, rekao je predstavnik OSCE-a za slobodu medija Harlem Desir u svom obraćanju na konferenciji u Gdansku. Izrazio je i zabrinutost za uredničku autonomiju u privatnom i javnom sektoru zemalja učesnica te organizacije, te istakao da “mjerilo i standardi za ostatak medija mogu biti promovisani kroz finansijski stabilne i nezavisne javne emitere”. Problem sa oglašavanjem može se prevazići kroz “veoma nezavisno i snažno regulatorno tijelo”, a “vlade ili javna preduzeća ne smiju koristiti državno oglašavanje za podršku i pritiske na pojedine medije”, rekao je Desir.

Finansijska održivost privatnih medija

U pojedinim zemljama, finansiranje i postojanje privatnih medija zavisi od ulaganja države u sektor, što može ugroziti neovisnost medija. Naprimjer, finansijska održivost nezavisnih medija je značajan problem u državi kao što je Rusija jer “država je važan tržišni akter, ulaže značajne količine novca u medije. Država ne samo da posjeduje medije kroz to što ih finansira, već kupuje nezavisne medije kroz ponudu ugovora o finansiranju. Mediji se natječu za sredstva koja dolaze od oglašavanja. Medijska scena je velika i nema dovoljno sredstava za sve da budu nezavisni i izdržavaju se svojim radom. Posljedica je da država ima predodžbu da mediji trebaju novac, a državi je lako osigurati mogućnost da mediji konkurišu za sredstva iz javnog budžeta. Čak se i nezavisni mediji bore za ovaj novac kako bi bili u mogućnosti sebe izdržavati”, smatra Galina Arapova, direktorica Centra za odbranu mas medija.

Finansijsku održivost i nezavisnost privatnih medija moguće je graditi kroz naplatu sadržaja koji se nude korisnicima. Takva praksa već postoji u pojedinim zapadnoevropskim zemljama, gdje se čitatelji pretplaćuju i na medijske sadržaje koji se proizvode.

“Online kultura, poznata kao sve besplatno, postepeno se mijenja zbog servisa kao što su Netflix i Spotify. Ljudi se navikavaju na plaćanje pretplata za online sadržaje. Internet na kojemu je sve besplatno ne postoji kao takav, za pristup se plaća na određeni način, ako ne novcem onda podacima”, rekao je Jean Philip de Tender, predstavnik Evropske radiodifuzne unije, EBU. Dodaje da crowd-funding model može biti jedno od rješenja, ali da prije nego se taj model primijeni i prije nego ljudi počnu plaćati, čitatelji trebaju percipirati određeni medij kao vjerodosojan izvor informacija.

“Ako ljudi žele kvalitet, vjerovatno su spremni i platiti za njega”, smatra on i objašnjava kako postoji model Guardian-a koji članke nudi besplatno, ali se povremeno, kroz te članke, čitaocima promoviše ideja materijalnog doprinosa za mogućnost nastavka čitanja one vrste sadržaja koju već konzumiraju”.

Kada su u pitanju online platforme, ulaganja oglašivača u online sektor “nestaju u džepovima kompanija Silicijumske doline”, zbog čega je povrat investicije u platforme istraživačkog novinarstva veoma ograničen za izdavače. “Evropska unija je svjesna da postoji disbalans između ove dvije industrije. Novac mora doći nazad kako bi izdavači nastavili ulagati u kvalitetno i nezavisno novinarstvo”, istakao je Wout van Wijk, direktor organizacije News Media Europe.

Medijska tržišta i sloboda medija u Poljskoj, Turskoj, Rusiji, Mađarskoj i Srbiji

“Političke okolnosti i referendum u Turskoj iz 2017. godine označili su početak polarizacije unutar turskog društva. Ove okolnosti su prouzrokovale zapljenu brojnih novinskih izdanja kroz regulaciju bankarstva”, rekla je Baris Altintas, osnivačica turske nevladine organizacije Media and Law Studies Association i jedna od panelista na konferenciji “Slobodni evropski mediji”. “U ovom trenutku je 80% televizijskih izdanja pod direktnom kontrolom ili manipulisano od strane vlade i znamo da postoji miješanje u uredničke politike. S druge strane, novinari u Turskoj su prepušteni sami sebi budući da nema vlade da ih zaštiti niti pravosuđa kojem bi se okrenuli”. Altintas je ocijenila situaciju u Turskoj kao ustavnu krizu i pojasnila kako se u Turskoj nalozi sudova ne poštuju. Navela je primjer gdje je Ustavni sud odlučio osloboditi dva novinara zbog određenih povreda zakona ali su oni ostali u pritvoru jer sudovi na nižim instancama nisu poštovali odluke najvišeg suda. Postoje i novinarski slučajevi u Turskoj pred Evropskim sudom za ljudska prava. Šta da radimo ako Turska odluči da ne primjenjuje odluke Evropskog suda?”

Mađarski mediji su međusobno u zavadi, a podjela unutar industrije uzrokovana je ispoljavanjem agresivne moći, tvrdi Marthon Gergely, urednik sedmičnika HVG Weekly. “Većinska vlada iskoristila je vlast u dva mandata kako bi ponovo definisala nacionalnu medijsku scenu. Osnovali su novu instituciju za kontrolu medija, čiji članovi uživaju podršku isključivo vlade. Ovo tijelo je više puta odlučivalo o spajanju medija, i uvijek donosi odluke u korist vlade Mađarske. Ne postoji institucija koja bi mogla braniti preostale slobodne medije”, rekao je on i podsjetio da je vlada iz zemlje izbacila nekolicinu stranih medijskih kompanija usvajanjem najrestriktivnijeg zakona za medije u Evropi 2010. godine. “Vlada je ostvarila veliki napredak u dovođenju sve više medija koji bi ponavljali njenu propagandu. Ovakve okolnosti su prouzrokovale borbu unutar medijske industrije”, rekao je Gergely, bivši urednik nekadašnjeg najvećeg političkog dnevnika “Nepszabadsag”, koji je prema njegovim riječima zatvoren zbog zloupotrebe pozicije moći.

Mediji u Srbiji takođe se suočavaju sa polarizacijom unutar industrije koja je uzrokovana političkim uplitanjem. “Mediji koji su bliski vlasti, uglavnom tabloidni formati, objavljuju podatke koje prikupljaju tajne službe, o novinarima i protiv novinara koji su profesionalci, često istraživači i dobitnici nagrada. Unutar profesije je ratno stanje, u kojem se novinari međusobno napadaju i krše etičke standarde na dnevnoj osnovi. Postoji velika podjela unutar profesije koja je povezana sa politikom”, rekla je Maja Vasić Nikolić iz Nezavisnog udruženja novinara Srbije.

Predstavnik za slobodu medija OSCE-a je u skorije vrijeme intervenisao u nekoliko navrata zbog pritisaka na medijsku scenu u Poljskoj. Upozorio je na probleme nezavisnosti javnog emitera i nepravičnih kazni za medije koji su izvještavali o demonstracijama ispred Parlamenta Poljske. Posljednja upozorenja odnosila su se na nove zakone koji kriminaliziraju govor u historijskom kontekstu. “Kada su u pitanju javni mediji u Poljskoj, 2015. godine jednostrano je promijenjen zakon o emitovanju i sada su imenovanja rukovodstva javnog emitera, kao i Nacionalnog vijeća za emitovanje, pod kontrolom politike. Kao posljedica, mnogi novinari su otpušteni, a nezavisnost javnog emitera je upitna”, rekao je Desir iz OSCE-a te istakao da su nezavisnost javnog emitera i Regulatornog vijeća ključne za slobodu i pluralizam u medijskom prostoru. Tomasz Milkowski, međunarodni tajnik Glavnog odbora novinarskog udruženja Republike Poljske istakao je kako “javni mediji u Poljskoj promovišu samo jednu dominantnu perspektivu, i to vladinu i većinsku. Ne želim reći da je pluralizam u potpunosti poništen na javnoj televiziji Poljske, ali on jeste ograničen”.

U pogledu ostvarivanja slobode izražavanja, novinari u Ruskoj Federaciji suočavaju se sa brojnim ograničenjima i pitanjima kao što su nedostatak pravde te nekažnjivost napada na novinare, zatim državna monopolizacija medija te restriktivna kontrola Interneta. U Rusiji je više od 80 posto od 77.000 registrovanih medija u vlasništvu države ili konstrolisano od strane države. “Više od 260 novinara je ubijeno u RF u posljednjih 10 godina, a samo 42 slučaja su završila na sudu”, rekla je Galina Arapova, direktorica i pravnica Centra za odbranu mas medija. “Napadi na novinare u Rusiji ne prestaju. To je regularni metod za ućutkivanje kritike”.

___
Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.