Poveznica sa proteklim ratom postala je gotovo svakodnevna pojava u javnom govoru u BiH, čemu smo svjedočili npr. i u nedavnoj aferi „Asim“ u kojoj su učestvovali članovi Stranke demokratske akcije, kada je predsjednik te stranke Bakir Izetbegović rekao: „Gospodin Sarajlić je čovjek koji je branio Bosnu i Hercegovinu, dva puta teško ranjen. Dakle, ne treba to izgubiti iz vida u ovom momentu kada je napravio ovakvu grešku za koju će snositi posljedice.“ To bi trebalo ukazati recipijentu da onaj koji je učestvovao u ratu ima posebne olakšice čak i kada je korupcija u pitanju.

Vučićevo proglašenje vanrednog stanja

Pojava koronavirusa na ovim prostorima omogućila je političarima da se u svojim izjavama poigravaju sa traumama ljudi koji su preživjeli rat i ratna stradanja. Sasvim očekivano, dalo bi se zaključiti. Ovakvo svjesno manipulisanje osjećajima istraumatizovanih ljudi odvija se na više načina. Između ostalog to su: disciplinovanje ljudi pokušajem utjerivanja straha u kosti, korištenje emocionalno prezasićenih riječi i sintagmi, komparacija trenutne situacije sa periodom rata 1992-1995., ljudima koji se izlažu riziku da bi se naši životi nastavili, narodu koji pati i političarima koji se žrtvuju da bi ih spasili i vratili im normalne živote.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić teatralno je proglasio vanredno stanje 15. marta, koristeći dramske pauze i vokabular kao da Srbija ulazi u rat protiv ostatka svijeta. U svom patetičnom scenskom nastupu Vučić je govorio o nevidljivom, opasnom i opakom protivniku kojeg Srbija mora da pobijedi, o borbi za stvoritelje zemlje, o borbi za budućnost Srbije. Međutim, u svom govoru je spomenuo i Srebrenicu kao jednu od najtežih situacija kroz koju je narod Srbije prošao.

„Prošli smo kroz teške situacije na Kosovu i Metohiji sa više od milion migranata koji su prešli preko naše teritorije pokazujući solidarnost ali čuvajući i štiteći naše nacionalne i državne interese, da vas ne podsjećam za druge situacije u regionu, od Srebrenice pa nadalje. Ovo će za nas svakako biti najteža bitka. I za naš narod.“

Vučić se naravno obraćao u množini, jer on je narod. Spominjući Srebrenicu, vjerovatno je mislio na napad na njega iz 2015. godine prilikom dolaska u Srebenicu na komemoraciju žrtvama genocida u svojstvu premijera Srbije.

Srebrenica je, nažalost, postala mjesto koje političari iz različitih nacionalnih korpusa koriste da bi emotivno manipulisali stanovništvom, dodatno retraumitizujući preživjele i porodice stradalih pri čemu sebe žele prikazati kao zaštitnike vlastitog naroda. Ubacivanjem Srebrenice u svoje obraćanje, što je učinio kao usputno, Vučić je itekako znao da će na taj način pridobiti nacionalistički nastrojene ljude, prikazujući se kao žrtvu napada, pravednika i borca za bolju budućnost.

Politički potezi i poveznice s ratom

Krizni štab Kantona 10 (Livno) je 22.3. donio naredbu u kojoj se na teritorij tog kantona zabranjuje ulazak državljanima Bosne i Hercegovine. Bizarna naredba koja je sutradan povučena odlično je poslužila političarima bošnjačke nacionalnosti da naprave poveznicu sa ratnim dešavanjima.

Ministar sigurnosti BiH Fahrudin Radončić na svom Instagram profilu je naveo da „dok se mi borimo sa korona virusom, neki maštaju o paradržavnim projektima“, naglašavajući da ovo nije ni 1992. godina, ni ratni period, već pandemija i separatizam, koji će biti pobijeđeni.

Pobjeda, riječ koja se toliko često upotrebljavala u vrijeme rata, često potpuno apstraktna, služila je kao čarobna riječ koja će demoralisanom stanovništvu uliti barem tračak nade da će se uskoro vratiti starom boljem životu.

Još jedan događaj u kojem se kao akter našao predsjednik Srbije poslužio je da za emotivno ucjenjivanje građana i vraćanje na ratne dane.

Načelnik Goražda Muhamed Ramović Rambo uputio je 21.3. pismo predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću tražeći od njega pomoć u borbi protiv koronavirusa. Ramović je naveo da je zdravstvena situacija uzrokovana pandemijom korona virusa izuzetno složena, da će se Goražde teško izboriti sa situacijom ukoliko se stanje pogorša, te budući da nemaju niti jedan test za utvrđivanje prisustva korone u organizmu, Ramović moli Vučića da Goraždu osim testova pošalju i maske, respiratore i sredstva za dezinfekciju.

Pismo načelnika Goražda naišlo je na oštre osude javnosti u kojima je optužen da je moralno ponizio Bosnu i Hercegovinu pred Srbijom, bacajući pod noge predsjedniku Srbije ratnu prošlost Goražda, iako je Srbija itekako zaslužna za patnje Goražda i u ratu i u miru. Naglašeno je i da je BiH sposobna da pomogne Goraždu, da Kanton Sarajevo to čini već godinama, te da Goražde nije epicentar širenja koronavirusa.

Fondacija za pružanje pravne pomoći branilačkoj populaciji oštro je osudila Ramovićevo pismo Vučiću, navodeći ga kao sramotu za grad heroj i zahtijevajući da svoju molbu povuče. U osudi su naveli da je Vučić jedan od javnih negatora genocida i da se fondacija mukotrpno bori da zaštiti branitelje protiv kojih se vode sudski procesi koji su najčešće bez ikakvog osnova, dok Republikom Srbijom slobodno šetaju oni koji su ubijali, silovali, palili, klali bošnjački narod, što Vučić dozvoljava.

Ramović je nakon osuda naveo da je pomoć od Srbije tražio u dogovoru sa Bošnjacima koji u toj državi žive, znajući da Srbija raspolaže sa opremom koja je Goraždu prijeko potrebna, pravdajući se da je dopise za pomoć uputio na više od pedeset adresa, počevši od Predsjedništva BiH, a da se prethodno konsultovao sa premijerkom, vijećnicima Gradskog vijeća, predsjednicima savjeta mjesnih zajednica i Gradskim štabom civilne zaštite i da je on za politiku mira, poštovanja i uvažavanja.

Interesantno, u nedavnim požarima koji su harali u Jablanici, Konjicu i Prozoru u pomoć je pritekla država Crna Gora. U ovom slučaju nije bilo reakcija iako su i crnogorske paravojne formacije učestovale u zločinima nad bošnjačkim civilima u vrijeme rata u BiH. Ministar sigurnosti BiH Fahrudin Radončić zahvalio se Crnoj Gori na pomoći.

Slučaj ministra Šeranića: od heroja do izdajnika

Ministar zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske Alen Šeranić imenovan je za predsjednika Štaba za praćenje epidemiološke situacije u Republici Srpskoj. Na samom početku epidemiološke krize u BiH, potezi ministra Šeranića naišli su na velike simpatije i odobravanje u oba entiteta. Šeranić je nazivan herojem, stručnjakom, osobom koja savjesno obavlja svoj posao i koji odlično vlada situacijom.

Oduševljenje nije dugo trajalo, pa je ministar Šeranić od omiljene osobe iz vremena korone postao omražena osoba kojeg je Slobodna Bosna nazvala Dodikovim Bošnjakom. Naime, Šeranić je optužen da je na konferenciji za medije izjavio da će se građani Federacije BiH koji se nalaze u Republici Srpskoj biti sprovedeni u Federaciju BiH. Portal Raskrinkavanje utvrdio je 1.4. da je Šeranićeva izjava predstavljena manipulativno, nepotpuno i van konteksta.

Prema pisanju ovog portala portal Slobodna Bosna je 27.3. objavio članak pod nazivom “DODIKOV BOŠNJAK ALEN ŠERANIĆ NAJAVIO: „Svi državljani FBiH koji se nalaze u RS-u bit će sprovedeni na teritorij Federacije"! koji su prenijeli i brojni mediji. Navedeno je i da je na Facebook stranici Slobodne Bosne članak predstavljen uz opis da se RS vraća na staze Radovana Karadžića.“

Također, košarkaš Jusuf Nurkić prozvao je na svom Facebook profilu Alena Šeranića pitajući ga čije on državljanstvo ima i aludirajući da je stranački čovjek. Nurkićeva objava naišla je na veliki broj pozitivnih reakcija među Bošnjacima.

Portal Raskrinkavanje objavio je snimak sporne Šeranovićeve izjave u kojoj je naveo: „Kad je u pitanju karantin u Gradiškoj trenutno se nalazi 38 osoba, od čega 35 muškaraca i tri žene. 9 osoba iz Republike Srpske i 29 osoba iz Federacije Bosne i Hercegovine. Što se tiče državljana Federacije Bosne i Hercegovine danas je dogovoreno da svaki dan u turnusu od  jedan sat će te osobe biti sprovedene prema Federaciji Bosne i Hercegovine zajedno sa svojim popratnim dokumentima, mislim na rješenja vezana za karantin i biće predata dalje Federaciji Bosne i Hercegovine u smislu njihovog zbrinjavanja u Federaciji Bosne i Hercegovine.“

U članku objavljenom na Raskrinkavanju čitateljima je pojašnjeno da je karantin u Gradišci šatorsko naselje u koje se prema odluci Predsjedništva BiH trebaju smjestiti lica koja ulaze u BiH. U karantinu na graničnim prelazima se ne zadržavaju sva lica nego se usmjeravaju u karantinska naselja u svojim lokalnim zajednicama.

Zastupnik u Narodnoj skupštini RS Edin Ramić koji je član Stranke demokratske akcije vrlo maliciozno je doveo Šeranića u kontekst za ratnim zločincima. Ramić je naveo da su vremena teška i da ljudi trebaju heroje, kojih kada nema, oni ih izmisle. „Mora se priznati da su vlasti RS-a tu efikasne, u izmišljanju heroja. Oni čak presuđene ratne zločince proglase nacionalnim herojima. Građani Federacije, prije svih FGR (fina gradska raja) nakon Stanivukovića, Vukanovića, raznih drugih aktivista iz RS-a, razočaranja njihovim kasnijim izjavama, prihvatili su Šeranića kao svog heroja. U slučaju potrebe za liječenjem će u kliničke centre u Sarajevu, Tuzli, Mostaru... Da se pita Šeranića, on bi građane FBiH po hitnom postupku protjerao iz RS-a.

Dakle, nije bilo dovoljno izvući izjavu ministra iz konteksta već su se u svom napadu i novinari i političari potrudili da Šeranića svrstaju rame uz rame sa osuđenim ratnim zločincima, da bi slikovitije čitateljima pokazali o kakvom se čovjeku radi.

Vojska i policija čuvaju od korone

U svom obraćanju povodom proglašenja vanrednog stanja u Srbiji, Aleksandar Vučić je rekao da će vojska Srbije osiguravati bolnice, policija sprovoditi nadzor nad izolacijom a ko bude kršio odredbu o samoizolaciji prijeti mu kazna zatvora do tri godine. Obraćajući se građanima kao da je poručio, sad ćemo da vas maltretiramo, ali svako maltretiranje je za vaše dobro.

Nakon uvođenja policijskog sata u Federaciju BiH, policijske patrole su kružile gradovima i upozoravale građane da ostanu u svojim domovima.

Ministar unutrašnjih poslova RS Dragan Lukač izjavio je da će policija nositi duge cijevi, ali neće nositi prst na obaraču. Lukač je naveo da građani ne treba da budu uznemirani zbog ove situacije, ali će policija biti spremna da reaguje ukoliko neko pokuša da iskoristi ovu situaciju.

Posebnu buru u federalnoj javnosti izazvala je izjava ministra odbrane Srbije Aleksandra Vulina, Vučićevog izvođača radova koji je toliko opsjednut Vučićem, da i kada se zahvaljuje Erdoganu za poslanu pomoć, on se zahvali predsjedniku Srbije.

Vulin je izjavio da je vojska Srbije spremna da štiti Srbe i u Srbiji i izvan nje. „Vojska Srbije je spremna da sačuva svoju borbenu gotovost i da sačuva našu zemlju i Srbe gdje god da se oni nalaze. Tako da ako bilo ko pomisli da upadne u Sjevernu Mitrovicu ili da uznemiri Republiku Srpsku, nemoj da se igra, mi smo tu. Mi smo dovoljno sigurni, imamo dovoljno ljudi i oružja, svega što je potrebno, mi čuvamo svoju zemlju“, poručio je Vulin budeći duhove ratnih devedesetih.

Uticaj pandemije na ljudsku psihu

Mediji su pretrpani različitim sadržajima koji obrađuju temu pandemije. Među tim sadržajima nalazi se i mnogo lažnih vijesti, naročito u savjetima kako izliječiti koronavirus, različitim teorijama zavjera, neprovjerenom iznošenju podataka do kada će pandemija trajati, šta možemo očekivati nakon pandemije i slično. Sve to unosi dodatnu konfuziju među stanovništvo, a česte su i oprečne izjave ljudi iz struke, naročito kada je riječ o trajanju pandemije i njenom toku. Priča o kritične dvije sedmice postala je predmet ismijavanja, jer dvije sedmice nikako da prođu.

Dodatnu nervozu unose i stalne izjave ljudi iz struke i onih koji su uključeni u borbu protiv koronavirusa koje često zvuče kao prijetnje. Javno objavljivanje imena i prezimena onih koji krše samoizolaciju naišlo je na osudu kod dijela javnosti. Svakodnevni izvještaji o broju ljudi koji su prekršili donesene mjere postaje svojevrsni lov na vještice. U društvu je kreirano stanje psihoze u kojem se čovjek koji ne prijavi svog komšiju penzionera ili maloljetnu osobu (koji su prekršili zabranu izlaska petominutnim izlaskom na zrak) treba osjećati kao veleizdajnik naroda i države.

Zabrana kretanja mlađima od 18 godina i starijima od 65 i stalno ponavljanje da se sve radi za dobrobit stanovništva doprinijele su i podršci prijavljivanja ljudi koji se nalaze u tim dobnim skupinama, čemu smo posljednjih dana svjedočili prateći statuse na društvenim mrežama.

Direktor Federalnog štaba civilne zaštite Fahrudin Solak u posljednjem apelu građanima upozorio je da se trebaju odgovornije ponašati, jer će u protivnom, naredne mjere biti još restriktivnije.

Mirela Hadžić, psihologinja i psihoterapeutkinja, upozorava da javni dužnosnici moraju biti oprezni u javnim nastupima, jer definitivno svaka izgovorena riječ koja u sebi sadrži podsjećanje na ratna vremena može velikom broju ljudi biti okidač.

Hadžić navodi da je svaka krizna situacija sama po sebi veoma stresna, te da sama upotreba terminologije kao što je vanredno stanje, policijski sat, krizni štab, ljekari kao borci na prvim linijama, većini ljudi nije ni najmanje ugodna.

Sve izjave zvaničnika, ratna terminologija i stvaranje panike mogu biti okidači za posttraumatski stresni poremećaj (PTSP).

Neugodno je i nazivanje čelnih ljudi kriznih štabova komandantima, s obzirom da se ovaj termin odnosi na osobe koje su vođe vojnih jedinica, što opet asocira na ratno stanje.

Čak i oni koji nisu bili svjedoci ratnih dešavanja mogu biti izloženi različitim oblicima stresa, što je posljedica međugeneracijske traume, odnosno traume njihovih roditelja, nana, baka,  djedova kojima su bili izloženi. Osim fizičkog zdravlja jako je bitno očuvati i psihičko zdravlje stanovništva.  

___