Za vrijeđanje, omalovažavanje žrtava i negiranje genocida nema nikakve sankcije, pa to slobodno godinama rade i političari i građani.

foto: birnbih

Za genocid i druge zločine u Srebrenici presuđeno je više od 700 godina zatvora. Presude su donesene na međunarodnim sudovima i sudovima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji. Osuđeno je 47 osoba, a izrečeno je pet kazni doživotnog zatvora uključujući još uvijek nepravomoćna presuda Ratku Mladiću. Kazne doživotnog zatvora, osim Ratku Mladiću, izrečene su bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću, načelniku za bezbjednost Glavnog štaba Vojske RS Ljubiši Beari, bivšem vojnom komandantu i pomoćniku komandanta za obavještajno-sigurnosne poslove Glavnog štaba VRS Zdravku Tolimiru i načelniku sigurnosti VRS Vujadinu Popoviću. Sud BiH je osudio 25 osoba, u Hagu je osuđeno 14 osoba, u Srbiji pet, dok su u Hrvatskoj osuđena dva pripadnika Škorpiona.

Iako je najavljeno da će drugostepena presuda Mladiću biti izrečena u 2020. godini, zbog pandemije koronavirusa je izricanje pomjereno za narednu godinu, iako se još ne zna tačan datum.

Prvostepenu presudu Ratku Mladiću objavio je Haški tribunal. Presuda je napisana na 2.527 stranica i podijeljena je u četiri dijela. U presudi se navodi: uloga VRS-a i policijskih struktura,  opisani  su zločini počinjeni u opštinama Banja Luka, Bijeljina, Foča, Ilidža, Kalinovik, Ključ, Kotor-Varoš, Novi Grad, Pale, Prijedor, Rogatica, Sanski Most, Sokolac i Vlasenica, terorisanje građana snajperima i granatariranjem u vrijeme opsade Sarajeva, uzimanje vojnika UNPROFOR-a kao talaca. Poseban dio presude odnosi se na genocid koji je počinjen u Srebrenici, a Ratko Mladić je proglašen krivim za 10 od 11 tačaka optužnice Tužilaštva u Hagu, odnosno oslobođen je optužbe koja ga je teretila za genocid počinjen u šest bosanskohercegovačkih opština u 1992. godini.

Nakon izricanja presude Mladiću, tadašnji predsjednik Republike Srpske je na konferenciji za novinare održanoj u Banjoj Luci izjavio da presuda nije iznenađenje i da je Ratko Mladić istinski heroj i patriota kojem ne može suditi Haški tribunal, jer takvima kao on sudi istorija. Osvrčući se na presudu, Dodik je naveo i da je odnos Haškog tribunala nepravedan prema srpskim žrtvama i da je presudom Mladiću zadat udarac Bosni i Hercegovini čime je pokazano da je BiH nemoguća država koja je duboko podijeljena.

Iako je presuda napisana na više od 2500 stranica, odmah po njenom događaju su uslijedile brojne negativne reakcije, što ukazuje da niko od onih koji su komentarisali presudu nije mogao ni da pročita jedan njen dijelić. To nam ukazuje na snažnu podijeljenost društva po etničkim osnovama, pri čemu se žrtve dodatno ponižavaju, vrijeđaju i ne pokazuje se ni minimum dostojanstva ili empatije. Kolektivna solidarnost većine sa zločincima ne ostavlja puno prostora za nadu da bi uskoro stvari mogle krenuti na bolje.

Podrška Ratku Mladiću u Republici Srpskoj

Od svih osuđenika najveću podršku među srpskim stanovništvom imaju Radovan Karadžić i Ratko Mladić, a naročito Mladić. O Mladiću se govori i piše kao o heroju i oslobodiocu, generalu koji je branio svoj narod, a sudski procesi se tretiraju kao zavjera protiv cjelokupnog srpskog stanovništva, jer se, kako navode gnjevni komentatori na društvenim mrežama ali i mnoge javne ličnosti, sudi samo Srbima. Dovoljno je pogledati komentare ispod članaka koji se tiču Srebrenice ili presudama koje je izrekao Haški sud ili neki od sudova u BiH i regionu.

Optužnica protiv Ratka Mladića podignuta je u julu 1995. godine, a na njegovo hapšenje se čekalo nepunih 16 godina. Vijest da je Mladić uhapšen izazvala je negodovanje među stanovništvom Republike Srpske. Nekoliko hiljada građana se okupilo u više mjesta i gradova u RS noseći slike Mladića, transparente podrške, pjevajući pjesme o izdaji heroja, za šta su okrivili i tadašnjeg predsjednika Srbije Borisa Tadića uputivši mu niz pogrdnih riječi. Skupove podrške su organizovale boračke organizacije, ali su podršku iskazali i studenti čiji su predstavnici uputili kritike radu Haškog tribunala istaknuvši da je Ratko Mladić za njih bio i ostao heroj.

Slične reakcije su bile i nakon donošenja prvostepene presude, što se moglo vidjeti na televizijskim prilozima i komentarima na online medijima i društvenim mrežama u kojima su građani Republike Srpske negodovali zbog presude Ratku Mladiću.

U gradovima RS-a često se iskazuje podrška Mladiću i Karadžiću putem plakata i murala.

Krajem 2017. godine u Višegradu je otkriven mural Mladiću i Karadžiću, a tom prilikom je predsjednik Boračke organizacije Višegrad Milisav Vasić izjavio da je Mladić bio častan borac i veliki vojskovođa, naglasivši da je čast svim borcima koji su imali takvog generala čije će ime biti zlatnim slovima upisano u temelje Republike Srpske, kao i ime prvog predsjednika Radovana Karadžića. Navedeno je da je više od 170 ratnih vojnih invalida iz Višegrada dalo punu podršku Mladiću i Karadžiću da istraju u borbi za pravdu u nepravednom Haškom sudu.

Podsjetimo i da je u martu 2016. godine tadašnji predsjednik RS Milorad Dodik otvorio Studentski dom Radovan Karadžić na Palama, čijem su otvaranju prisistvovale i Karadžićeva supruga i kćerka. Dodik je izjavio da je studentski dom posvećen čovjeku koji je nesumnjivo postavio temelje Republike Srpske, bio prvi predsjednik i potpisao odluku o izgradnji Univerziteta u Istočnom Sarajevu.

Vrijeđanje i ponižavanje žrtva i preživjelih

Uporedo dok su tekle pripreme za obilježavanje dvadeset i pete godišnjice srebreničkog genocida u medijima je objavljeno da je u Bosanskoj Gradiški osvanuo mural sa likom Ratka Mladića ispred kojeg je pozirala grupa nasmijanih mladića.

U centru Srebrenice su 23.6.2020. predsjednik Udruženja građana Istočna alternativa zalijepio je plakat sa likom Ratka Mladića u kojem je pozvao građane da obilježe 11. juli kao dan oslobođenja Srebrenice. Pavlović je za Radio Slobodna Evropa izjavio da želi prvi put obilježiti “dan oslobođenja Srebrenice”, što ne smatra ni provokacijom ni zastrašivanjem, naglasivši da “mi smatramo da je Republika Srpska i Srebrenica oslobođena 11. jula i to je istorijski događaj za srpski narod. Ne želimo nikog da provociramo. Sažalijevamo sve ono što se desilo jula 1995.”

Podsjećanja radi, ovo nije prvi put da je Srebrenica oblijepljena plakatima sa Mladićevim likom. Na dan kada su žrtve čekale izricanje presude, 22.11.2017., Srebrenica i Bratunac su izlijepljeni plakatima podrške istog ovog udruženja Istočna alternativa Republike Srpske na kojima se nalazila Mladićeva slika i natpis “Ti si naš heroj!”

Teze o negiranju genocida u Srebrenici nisu nikakva novost. Tako je npr. na 64. Sajmu knjiga u Beogradu koji se održao u oktobru 2019. godine predsjednik Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj predstavio treći tom knjige “U Srebrenici nije bilo genocida”. Šešelj je tom prilikom izjavio je na 3360 strana dokazao da genocida nije bilo. Naveo je da konsultovao svu raspoloživu literaturu, citirao veliki broj autora i iznio veliki broj dokaza.

Funkcionerka Šešeljeve stranke i narodna poslanica Vjerica Radeta je godinu ranije na Twitteru komentarisala smrt predsjednice Udruženja Majki Srebrenice Hatidže Mehmedović kojoj su u genocidu ubijeni muž i dva sina, napisavši: „Čitam umrla Hatidža Mehmedović iz udruženja biznismenki Srebrenice. Ko li će je sahraniti. Muž ili sinovi?!“.

Iako je brzo uklonila tvit, njena izjava je naišla na brojne osude u regionu. Čak je i srbijanski tabloid Blic njenu izjavu nazvao monstruoznom, ali je o srebreničkom genocidu pisano kao o masakru.

Negiranje genocida u medijima Srbije i Republike Srpske

Na predavanju “Osvrt na srpsko-kanadske odnose i savezničke veze” koje je održano na Filološkom fakultetu u Beogradu, nekadašnji zapovjednik UNPROFOR-a general Luis Mekenzi izjavio je da u Srebrenici nije počinjen genocid, jer onaj ko ima namjeru da sprovede takav zločin pobije i sve žene, da ne bi mogla biti nastavljena prirodna reprodukcija stanovništva.

Njegova izjava izazvala je veliku pažnju u medijima u Srbiji i Republici Srpskoj, a tabloid Alo je objavio i intervju sa Mekenzijem u kojem govori svoje viđenje bh. rata.

Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić izjavio je februaru ove godine za Glas Srpske da najava da će u Potočarima biti sahranjena 82 neidentifikovana lica predstavljaju zloupotrebu i stvaraju sumnju da je riječ o srpskim žrtvama. Kojić se osvrnuo na izjavu bošnjačkog člana Kolegijuma direktora Instituta za traženje nestalih lica BiH Amora Mašovića da će 11. jula u Potočarima vjerovatno biti pokopani posmrtni ostaci 82 neidentifikovane osobe za koje nije utvrđena podudarnost sa preživjelim srodnicima i nije im utvrđen identitet DNK analizom.

Kojić je, također, u aprilu ove godine naveo da je anticivilizacijsko i uvredljivo saopštenje Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari u kojem su, kako je istaknuo, izjednačili 700 hiljada srpskih, jevrejskih, romskih i ostalih žrtava genocida u Jasenovcu sa bošnjačkim žrtvama.

Povod za Kojićevu reakciju bila je poruka Memorijalnog centra Srebrenica povodom 75. godišnjice od proboja u Jasenovcu u kojoj je između ostalog navedeno: “Ovaj logor smrti je jedno od najvećih mjesta stradanja Jevreja, Roma i Srba, a u njemu su se našli i brojni antifašisti Hrvati i Bošnjaci koji su ustali protiv NDH i ustaškog terora. Danas, snage koje veličaju ratne zločince i genocid nad bošnjačkim narodom, istovremeno koriste temu Jasenovca kao jednu od 'platformi' za jačanje nacionalističkih narativa. Njima je broj ubijenih uvijek premali, njima su žrtve uvijek izgovor i dopuna za ono 'ali', kada govore 'da je bilo zločina na svim stranama'.”

Negiranje genocida u Srebrenici dominantno je kod vodećih političara u Srbiji i Republici Srpskoj, uključujući i nekadašnjeg predsjednika Srbije Tomislava Nikolića, aktuelne premijerke Ane Brnabić, aktuelnog člana Predsjedništva Milorada Dodika i mnogih drugih.

Identična situacija je i sa tzv. opozicionim političarima iz Republike Srpske, a kao primjer se može navesti poslanik PDP-a u Narodnoj skupštini Draško Stanivuković koji je izjavio da je sve što se desilo u Srebrenici veliki zločin i tragedija i da žali što se to desilo.

Ipak, najmorbidniji komentari se nalaze na društvenim mrežama, naročito na Twitteru gdje se zbijaju najuvredljivije “pošalice” na račun Srebrenice a koje u većini slučajeva pišu ljudi pod različitim nadimcima i lažnim imenima.

Jedna od teza koja se često provlači na Twitteru jeste da je Srebrenica u vrijeme Drugog svjetskog rata bila ustaški kraj u kojem su ubijani Srbi, da sve što se desilo u Srebrenici nije problematično, jer Srbi nisu željeli dozvoliti da im se ponovi genocid, kao i plasiranje informacija u kojima navode da se u Srebrenicu ukopavaju leševi iz različitih dijelova BiH.

Za vrijeđanje i omalovažavanje žrtava nema nikakve sankcije, a prijavljivanje komentara na društvenim mrežama i nema dugoročnu korist. Naročito što ako prijavite neki uvredljivi komentar koji obiluje lažima i uvredama često dobijete odgovor da ne krši standarde zajednice.

___