Prošlogodišnjom rezolucijom Generalne skupštine Ujedinjenih naroda (UN)18. jun proglašen je Međunarodnim danom borbe protiv govora mržnje, a prvi put se obilježava ove godine.

 

Rezolucija UN-a o “promoviranju međureligijskog i interkulturalnog dijaloga i tolerancije u borbi protiv govora mržnje“ donesena je u julu 2021. zbog, kako navodi UN, “eksponencijalnog širenja govora mržnje” širom svijeta.

 

U Bosni i Hercegovini, i dvadeset sedam godina od završetka rata, prisutna je kontinuirana razdorna etnonacionalistička retorika i ratnohuškački jezik političkih elita koji su širili mediji. Takva retorika se intenzivirala u drugoj polovini 2021. godine, što je doprinijelo velikoj količini štetnog sadržaja na internetu, uključujući govor mržnje i dezinformacije, o čemu je Mediacentar Sarajevo uradio studiju “Regulacija štetnog sadržaja online u Bosni i Hercegovini: Između slobode izražavanja i štete po demokratiju”.

 

U studiji se podsjeća da je takav sadržaj problematičan u zemlji koja se suočava s teškim ratnim naslijeđem, međusobno isključivim sjećanjima na prošlost i stalnim nesuglasicama između etnonacionalnih političkih elita koje koče napredak zemlje ka potpuno funkcionalnom demokratskom društvu.

 

Količina štetnog sadržaja na internetu u BiH je zabrinjavajuća i zahtijeva sveobuhvatan odgovor. Studija naglašava potrebu da se zaštiti sloboda izražavanja i da se pronađu odgovori i prakse koje su usklađene s međunarodnim pravom o ljudskim pravima i koje ne sprečavaju niti cenzurišu govor na internetu ili obeshrabruju protok različitih izvora informacija i mišljenja.

 

Različiti akteri koriste internet i društvene mreže za širenje govora mržnje, negiranje ratnih zločina i veličanje ratnih zločinaca, dezinformisanje, politički i etnonacionalno pristrasno medijsko izvještavanje i kampanje diskreditacije protiv pojedinaca iz različitih motiva, što se može negativno odraziti na slobodu izražavanja i demokratske procese, piše između ostalog u studiji. Govor mržnje je rijetko prisutan u medijskim sadržajima, ali platforme društvenih mreža kao što su Facebook, YouTube i Twitter i komentari na online medijima sadržavaju govor mržnje i narative mržnje koji su najčešće usmjereni protiv etnonacionalnih grupa, manjina i žena. 

 

Dezinformacije, s druge strane, s političkim i/ili finansijskim ciljevima ili nenamjerno, šire i mainstream mediji i anonimni internet portali i grupe na društvenim mrežama, a posebno su se širile tokom pandemije koronavirusa ugrožavajući javno zdravlje. 

 

Etnonacionalno i/ili politički pristrasno medijsko izvještavanje je dio sadržaja online medija i anonimnih portala i utiče na javno mnijenje i ponašanje birača, a u online medijima uglavnom nedostaje konstruktivnije i dublje medijsko izvještavanje.

 

Internet i društvene mreže se koriste i kao platforme za klevetanje, napade i prijetnje pojedincima, novinarima, predstavnicima civilnog društva i političkim protivnicima s ciljem da ih se diskredituje i zastraši.

 

Nedavna studija (Hasanagić i drugi 2021, 7-8) pokazala je da 35 posto ispitanika smatra da su bili izloženi potencijalno štetnom sadržaju u medijima i informacijsko-komunikacijskom okruženju, uključujući govor mržnje (48 posto) i diskriminatorni sadržaj (32 posto), a samo ih je petina (19 posto) prijavila neprimjeren sadržaj kojem su bili izloženi.

 

U studiji Mediacentra Sarajevo “Regulacija štetnog sadržaja online u Bosni i Hercegovini: Između slobode izražavanja i štete po demokratiju” navodi se da je govor mržnje samo djelimično regulisan u Bosni i Hercegovini i da zemlji nedostaju zakonski propisi o govoru mržnje koji su usklađeni s međunarodnim standardima. Pojedini oblici govora mržnje su zabranjeni krivičnim zakonima, a Izborni zakon zabranjuje političkim kandidatima da koriste jezik koji bi nekoga mogao podstaknuti na nasilje ili širenje mržnje tokom predizborne kampanje. Govor mržnje zabranjen je i kodeksima Regulatorne agencije za komunikacije, koji se, međutim, odnose samo na televizijske i radio stanice. Glavne prepreke u regulisanju govora mržnje prema međunarodnim standardima su nedostatak odgovarajućeg zakonodavstva i nedovoljno znanje sudija i tužilaca o međunarodnim standardima. Nisu svi slučajevi govora mržnje nezakoniti i veliki dio narativa mržnje, čak i u političkom diskursu, ostaje u sivim zonama za koje ne postoje adekvatne mjere zabrane.

 

Ova istraživačka studija je dio UNESCO-vog projekta Social Media 4 Peace čiji je cilj jačanje otpornosti društava na potencijalno štetan sadržaj koji se širi na internetu, a naročito govor mržnje koji podstiče nasilje, istovremeno štiteći slobodu izražavanja i unapređujući promovisanje mira putem digitalnih tehnologija, posebno društvenih mreža.

 

Kompletnu studiju možete pronaći na ovom linku.