Objavljeno istraživanje o medijskim slobodama u Srbiji za 2023. godinu.

foto: Screenshot / Istraživnje „Iza naslova: Pretnje, napadi i pritisci na novinare u Srbiji“

Svaki treći novinar u Srbiji koji je učestvovao u anketi o slobodi medija i sigurnosti novinara naveo je da mu je prošle godine prijećeno zbog novinarskog rada, navodi se u istraživanju „Iza naslova: Pretnje, napadi i pritisci na novinare u Srbiji“.  Istraživanje je provedeno u saradnji sa Udruženjem novinara Srbije (UNS) i Nezavisnim udruženjem novinara Srbije (NUNS) i uz podršku Vijeća Evrope i Evropske unije.

Istraživanje o sigurnosti novinara u 2023. godini zasnovano je na anketi u kojoj je učestvovalo 130 novinara i medijskih radnika. Autor izvještaja je Ivo Čolović.

Najčešći vid represije koji su novinari navodili su institucionalni pritisci (46,2 posto), u koje se ubrajaju onemogućavanje pristupa medijskim događajima i zloupotreba položaja nadležnih organa. Drugi najčešći vid ugrožavanja slobode medija su ekonomski pritisci ili nesigurnost posla (40,2 posto), a prate ih verbalne prijetnje (30,5 posto).

Novinari koji izvještavaju o nezakonitim radnjama i korupciji uglavnom su navodili da su prijetnje prijavljivali policiji i tužilaštvu, dok su novinari koji izvještavaju o dnevnim aktuelnostima u najvećoj mjeri navodili da nisu prijavili prijetnje.

Reagovanje nadležnih organa u slučajevima prijavljenih prijetnji gotovi svi novinari ocijenili su kao neadekvatno (90 posto). Najveći broj prijetnji, kako su naveli ispitanici, dolazio je od anonimnih pošiljalaca (14,1 posto), građana koji se izjašnjavaju kao pristalice neke političke stranke (14,1 posto) i javnih funkcionera (13,1 posto).

Svaki četvrti novinar koji je bio izloženi prijetnjama, napadima i pritiscima, naveo je da su ove situacije uticale na njegovo fizičko zdravlje, dok je 40 posto ispitanika primijetilo anksioznost, osjećaj nelagodnosti i strepnju.

Novinari u Srbiji se, kako je anketa pokazala, u velikoj mjeri suočavaju sa digitalnim nasiljem i rastućom samocenzurom. O tome govori i podatak da je više od polovine anketiranih novinara priznalo da su odustali od objavljivanja nekog medijskog sadržaja koji su proizveli. Kao najčešće razloge za ovakvu odluku novinari su navodili strah za sigurnost, pritisak od poslodavca i etičke dileme.

Do samocenzure u najvećoj mjeri dovode politički i ekonomski pritisci. Ipak, kada su direktno upitani da li vlasnici utiču na samocenzuru svojim neprikladnim postupcima, ispitanici su bili podijeljenih mišljenja. Polovina je tako smatrala da vlasnici nemaju uticaj na odluku novinara da nešto ne objavi, dok je polovina smatrala da ovaj uticaj ipak postoji.

U istraživanju su na osnovu odgovora ispitanika izdvojena tri elementa koja bi mogla dovesti do smanjenja samocenzure. U pitanju su veći uticaj javnosti i zalaganje za slobodu medija, regulisan pravni status novinara i poboljšana pravna zaštita novinara. Iako nedostatak pravne zaštite nije prepoznat kao jedan od glavnih faktora koji dovode do autocenzure, novinari smatraju da bi poboljšanje pravnog okvira i zaštita novinara ipak doprinijeli smanjenju samocenzure među novinarima.

Osim porasta samocenzure, kako se navodi u istraživanju, zabrinjavajući podatak je i da je 40 posto novinara navelo da se suočava sa digitalnim uznemiravanjem. Kao najčešće oblike digitalnog uznemiravanja novinari su naveli cyber nasilje, uznemiravanje putem objava i komentara i lažno predstavljanje.

Kompletan izvještaj dostupan je na ovom linku.

Izvor: UNS