U BiH postoji više novinarskih udruženja koja okupljaju različit broj novinara.

Foto: Pixabay

Koliko je novinarska zajednica u Bosni i Hercegovini podijeljena pokazuje i to da postoji više udruženja koja okupljaju različit broj novinara. Na nivou Bosne i Hercegovine djeluju dva udruženja novinara: Udruženje BH novinari i Društvo novinara Bosne i Hercegovine. U Republici Srpskoj postoji Udruženje novinara Republike Srpske, a samo u Osnovnom sudu u Banjaluci registrovano je, prema podacima iz tog suda, devet različitih udruženja koja u svom nazivu imaju riječ novinari, novinarstvo ili mediji. Ne treba napominjati da određeni broj novinara nije član nijednog udruženja. Zbog ovakvih podjela novinarska zajednica nema snagu koju bi možda imala udružena.

"Medijska zajednica u BiH izgleda kao i sama država — podijeljena je po entitetima, medijima, udruženjima. Političari iz dva entiteta, čini mi se, mnogo bolje sarađuju i imaju neki zajednički cilj nego što je to slučaj s novinarima i medijima. A naš cilj treba da bude da svoj posao radimo profesionalno i u javnom interesu", kaže novinarka iz Banjaluke Ljiljana Smiljanić.

Udruženja na nivou BiH

Udruženje BH novinari broji 750 članova, od čega 106 u Republici Srpskoj, navodi Borka Rudić, generalna sekretarka udruženja. Kaže da iz BH novinara godinama upozoravaju na tri duboko ukorijenjena paradoksa vezana za novinarsku zajednicu u BiH.

“Prvo, imamo siromašne novinare i medijske djelatnike, a dobro situirane, pa i bogate, dobro plaćene vlasnike privatnih medija, direktore i članove uprave u javnim medijima. Drugo, imamo novinare koji su spremni rizikovati vlastitu sigurnost, pa i život, kako bi istražili kršenja prava obespravljenih rudara, tekstilnih radnika, ranjivih grupa, slučajeve kriminala i korupcije, a nisu spremni izvještavati ili progovoriti o kršenju vlastitih prava, čak ni anonimno”, kaže ona.

Kao treći problem navodi da postoje novinari i urednici koji su spremni organizovati brojne solidarne akcije, prikupljanje pomoći, izaći na proteste, ali ne i iskazati solidarnost kada su napadnute njihove koleginice i kolege.

“Mene su porazili podaci iz jedne ankete koju su radili BH novinari prošle godine, prema kojima samo 26% medija objavi vijest o tome da je napadnut njihov novinar ili novinarka, dok je čak 18,7% anketiranih izjavilo da nisu dobili nikakvu pomoć i podršku u redakciji u kojoj rade!?”, navodi Rudić.

Novinari koji svoj poziv doživljavaju kao časnu i odgovornu profesiju danas su u procjepu između borbe za očuvanje profesionalnih standarda i ekonomskog opstanka na medijskom tržištu, kaže predsjednik Društva novinara Bosne i Hercegovine Amarildo Gutić.

“Ukoliko ste dosljedni u prvom, malo je prostora i medija u kojem kao takav možete egzistirati”, kaže Gutić.

Udruženje na čijem je čelu Gutić okuplja između 250 i 300 novinara. Kaže da nemaju značajniju saradnju s ostalim udruženjima novinara u zemlji, osim “miroljubive koegzistencije s BH novinarima”.

“Posljednjih mjeseci, treba reći volonterskim radom, eliminišemo neke objektivne i subjektivne probleme iz prethodnih par godina, obnovili smo članstvo u Međunarodnoj federaciji novinara te uravnotežili finansijsku situaciju. U ovoj godini, kada Društvo obilježava 80 godina postojanja, svakako će težiti da se modernizuje, poveća članstvo privlačeći ih aktivnijim radom i djelovanjem na zaštiti digniteta ne samo novinara nego i svih medijskih radnika u bilo kojem bh. mediju”, kaže Gutić.

On navodi da je jasno da postoji mnoštvo problema s kojima se novinari u BiH suočavaju — od bezbjednosnih do izloženosti stalnoj ekonomskoj nesigurnosti i malim platama.

“Takvu situaciju odlično koriste stranački karteli svih predznaka, koji itekako vrše dodatni pritisak kako na medije u cjelini, tako i na novinare pojedinačno. Njima sve to odgovara, u suprotnom bi barem pokušali da se modernizuju i ojačaju zakonski okvir o medijima i komunikacijama u BiH, eliminišu netransparentnost vlasništva i finansiranja medija, eliminišu portale bez impresuma koji zagađuju medijski prostor, te da maksimalno utiču na transparentnost javnih službi”, navodi predsjednik Društva novinara.

U januaru 2023. godine u Sarajevu je osnovano udruženje Umbrella s ciljem jačanja nezavisnog istraživačkog novinarstva i zaštite medijskih sloboda u BiH. Milica Samardžić, direktorica Umbrelle, navodi da je na sceni stalni pokušaj vladajućih elita da ugase male istraživačke portale.

“Kao i većina medija u BiH, i mediji okupljeni oko Umbrelle suočavaju se s problemom finansijske održivosti, zavise od donacija organizacija koje finansiraju projekte koji traju nekoliko mjeseci, što otežava kontinuitet i dugoročno planiranje, te su jako ranjivi na prekide finansiranja, kao što je upravo u ovom momentu slučaj sa suspenzijom američkih donacija. Umbrella je osnovana kako bi odgovorila na sve ove izazove i pomogla nezavisnim medijima da opstanu i nastave da informišu javnost o ključnim društvenim problemima”, navodi Samardžić.

Vukuum u Republici Srpskoj

Medijska zajednica u BiH suočava se s brojnim izazovima, uključujući političke pritiske, ekonomsku nestabilnost i problematično vlasništvo nad medijima, ali i nedostatak profesionalne solidarnosti, smatra komunikolog Mladen Bubonjić. On navodi i da su mediji u BiH često podijeljeni po etničkoj, političkoj i ideološkoj liniji, što, smatra Bubonjić, dodatno otežava profesionalno i objektivno novinarstvo.

U Republici Srpskoj, kaže on, dominiraju mediji koji su bliski vlastima, dok su nezavisni mediji suočeni s ograničenim resursima, pritiscima i često s nesigurnim statusom.

“Udruženja koja postoje formalno, poput Udruženja novinara RS, često su percipirana kao produžena ruka vlasti, dok nedostatak snažnih nezavisnih organizacija dodatno otežava borbu za slobodu medija i prava novinara”, navodi Bubonjić.

Bubonjić dodaje i da je situacija u kojoj se nalaze novinari i njihova udruženja preslikana slika situacije u državi i generalno društvu.

“Medijska udruženja u BiH formalno djeluju kako bi štitila prava novinara, promovisala slobodu medija i osigurala profesionalne standarde. Međutim, često se suočavaju s kritikama da su više svrha sami sebi nego stvarna podrška novinarima. Ključni problemi uključuju: nedostatak zajedničkog djelovanja između entitetskih i državnih organizacija, ograničenu transparentnost rada udruženja, slabu zastupljenost novinara iz manjih redakcija ili onih koji rade u lokalnim sredinama”, kaže Bubonjić.

Udruženje novinara Republike Srpske slovi za udruženje koje u svoje članstvo nije uspjelo da privuče značajniji broj novinara. Iz ovog udruženja, tačnije od rukovodstva tog udruženja, nerijetko su na adresu novinara i medija stizale različite optužbe koje se nisu mnogo razlikovale od optužbi koje na račun medija i novinara koji nisu pod njegovom kontrolom iznosi Milorad Dodik. Sa zvanične mejl-adrese ovog udruženja, čiji je predsjednik Danijel Simić, nisu stigli odgovori na pitanja u vezi s njihovim radom i organizacijom.

“Nakon gašenja Kluba novinara Banja Luka, u RS postoji vakuum kada je riječ o relevantnim novinarskim udruženjima. Udruženje novinara RS formalno postoji, ali njegova stvarna relevantnost i sposobnost da zastupa interese novinara često se dovode u pitanje, prije svega zbog bliskosti s vlastima, što smanjuje njegovu nezavisnost, zatim ograničenog uticaja u zaštiti novinara koji su izloženi pritiscima ili prijetnjama, kao i nedostatka kapaciteta za organizovanje profesionalnih edukacija i mreže podrške”, smatra Bubonjić.

Klub novinara Banjaluka, koji je produžnica Udruženja BH novinari, nije ugašen, ali su čelni ljudi kluba, Siniša Vukelić i Ljiljana Smiljanić, u maju prošle godine dali ostavke. Siniša Vukelić kaže da u tom klubu nisu željeli da trpe pritisak nakon prošlogodišnjeg izbora “Novinara godine” u Banjaluci, kada je nagradu dobio novinar Darko Momić. 

“Isti dan kada je objavljeno da je on dobitnik, izašla je [njegova] kolumna u Nezavisnim o Srebrenici i krenula je hajka do te mjere da je traženo da bude povučena nagrada i dovođeno je nešto u kontekst što nema nikakve veze, jer cijela kolumna je kolumna koja je prenesena iz prošle godine. Mi nismo htjeli da na taj način komuniciramo i da povlačimo, jer žiri je nezavisno donio odluku, ni ja nisam bio u žiriju, i došlo je do toga da smo mi rekli da ne možemo raditi u tim uslovima i podnijeli smo ostavke”, navodi Vukelić.

On dodaje da je ogromna šteta što Klub više ne funkcioniše, naročito jer se godinama na različite načine borio za prava novinara, ne samo u Banjaluci već u cijeloj zemlji, ali i regionu. Trenutno, kaže, u Republici Srpskoj nema udruženja za koje se može reći da ima tu snagu i legitimitet.

“Udruženje novinara RS nije uspjelo da se nametne kao neko ko štiti novinarsku zajednicu, kao neko ko to radi beskompromisno i principijelno, ali mislim da je prije svega ključ u njihovoj maloj angažovanosti i u njihovim prvim ljudima koji dijele, a ne okupljaju novinarsku zajednicu, koji targetiraju pojedine novinare i medije, proglašavaju ih neprijateljima, i zato najveći broj novinara ne vidi sebe u takvom udruženju dok god se ne promijeni ta njihova politika”, smatra Siniša Vukelić.

Borka Rudić, generalna sekretarka Udruženja BH novinari, kaže da je pravni status Kluba novinara Banjaluka ostao nepromijenjen te da je u planu otvaranje još dva kluba u BiH. Ipak, navodi da su aktivnosti kluba u Banjaluci smanjene.

“Članovi BH novinara i drugi novinari, koji nisu članovi, ali su učestvovali u radu tog kluba, pasivizirali su se i primjetno utihnuli nakon kriminalizacije klevete u RS. Nema zajedničkih inicijativa kluba, niti javnog zagovaranja i odbrane novinarskih prava i medijskih sloboda, koliko sam ja mogla primijetiti”, navodi Rudić.

Politički i ekonomski pritisci

Mediji i novinari u BiH razjedinjeni su po više linija, što svakako odgovara onima kojima ne odgovaraju jaki, nezavisni mediji. Novinar Goran Dakić smatra da je situacija sa novinarskim organizovanjem, makar u Republici Srpskoj, bila daleko bolja prije desetak godina.

“Kada su vrhunski stratezi – koji se uvijek kunu u poštenje iako nemaju nijednog svjedoka koji bi se u tu čast zakleo – počeli da preispituju 'srpske stavove' i 'patriotske osnove' dobrog dijela tih novinara, počelo je i osipanje te zajednice. I taman koliko jedni vole da dijele ljude na domaće izdajnike i strane plaćenike, tako isto drugi ne vole da ih ta stoka sitnog zuba klasifikuje”, kaže Dakić.

On kaže i da je problem u tome što pojedina udruženja više pažnje obraćaju na projekte nego na konkretnu pomoć novinarima. Ako nema projekta, nema ni akcije, smatra Dakić.

Urednik portala Buka iz Banjaluke, Elvir Padalović, naglašava da se medijska zajednica trenutno prije svega suočava s političkim i ekonomskim pritiscima.

“Nažalost, često se može steći utisak da neka udruženja više djeluju kao formalne institucije. Nakon što je Klub novinara Banjaluka prestao s aktivnim radom, situacija je postala nešto komplikovanija. Klub je bio platforma za okupljanje novinara i artikulisanje njihovih problema, ali i pomoć kolegama na terenu ili kroz organizovanje različitih humanitarnih akcija. To se sada svelo na sporadično e-mail dopisivanje i to nikako nije dobro. S druge strane, Udruženje novinara RS postoji, ali je pitanje da li uopšte postoji podrška kolega tom udruženju i koje su to njihove aktivnosti”, kaže Padalović.