Francuska je zakonskim putem omogućila novinarima direktnu zaradu od AI licenciranja.

foto: Unsplash

Kada američki izdavač potpiše ugovor o licenciranju s AI kompanijom, novinari obično ne dobiju svoj dio. Mnoge redakcije su licencirale svoj sadržaj OpenAI-ju u velikim količinama. Priče jednog novinara mogu se koristiti kao podaci za treniranje najnovijeg GPT modela ili se mogu pojaviti u ChatGPT-ovim odgovorima korisnicima. Zaslužuje li konkretni novinar direktnu naknadu za korištenje svog rada? U Francuskoj, odgovor je sve češće – da, piše NiemanLab.

Autor Andrew Deck u svom tekstu objašnjava kako je to logika koja stoji iza niza sporazuma francuskih izdavača i sindikata, koji redistribuiraju prihod od AI licenciranja direktno novinarima. Ti sporazumi garantuju da, ako novinarski rad koriste AI kompanije, novinari dijele prihod koji izdavač ostvari. U nekim slučajevima, novinari dobijaju fiksne iznose od nekoliko stotina eura godišnje. U drugim slučajevima, dijele procenat prihoda.

Le Monde, jedan od najvećih francuskih dnevnih listova, potpisao je sporazum sa sindikatima u junu 2024. kojim se 25 posto prihoda od AI licenciranja redistribuira novinarima – bez gornje granice.

Za američke novinare, ovakvi aranžmani mogu djelovati strano i nedostižno. U SAD-u redakcije funkcionišu pod drugačijim pravnim okvirom i sa znatno manjom zaštitom sindikata. Većina američkih sindikata nikada nije vidjela uvjete AI ugovora svojih poslodavaca, a kamoli uspješno pregovarala o udjelu.

Srodna umjesto autorskih prava

S druge strane, u Francuskoj ugovori o licenciranju obično se temelje na zakonu o srodnim pravima (droits voisins), koji se razlikuju od autorskih prava. Ova prava su ranije korištena za kompenzaciju muzičkih producenata i emitera, a od 2019. godine i za novinare – kao pravni osnov za traženje naknade od pretraživača i društvenih mreža.

Evropska unija je te godine donijela direktivu za očuvanje tržišta autorskih prava u digitalnoj eri. Francuska je brzo reagovala, izmijenila zakon o intelektualnom vlasništvu i uvela srodna prava za novinare. Zakon omogućava naknadu od digitalnih platformi koje zarađuju od novinarskog sadržaja.

Google se protivio zakonu, ali je 2021. kažnjen sa 500 miliona eura zbog nepoštenih pregovora. Kasnije su ipak postignuti veliki ugovori, uključujući onaj između Googlea i francuske novinske asocijacije APIG.

Zakon također kaže da novinari moraju dobiti „pravedan i odgovarajući“ dio prihoda, kao i potpune informacije o načinu izračuna tog dijela – barem jednom godišnje.

AFP i Le Monde kao predvodnici trenda

Prvi veliki izdavač koji je potpisao sporazum o redistribuciji bio je AFP (Agence France-Presse), koji je 2022. dogovorio fiksnu godišnju naknadu od 275 eura po novinaru.

Prošle godine, Le Monde je potpisao sporazum s tri sindikata kojim se 25 posto prihoda od AI ugovora (uključujući one s OpenAI i Perplexity AI) dijeli među novinarima. Ostatak prihoda ide za operativne troškove lista.

Dogovor je postignut nakon više od dvije godine pregovora. Le Monde je isprva nudio fiksne iznose ili ograničene procente, ali je na kraju pristao na 25 posto bez limita.

Stručnjaci kažu da je Le Monde postavio novi standard – većina izdavača je željela platiti samo 10-15 posto, ali sada se to kreće između 20-30 posto.

Međutim, sami procenti ne određuju koliko novca će završiti na računima novinara. U nekim slučajevima, ugovori o srodnim pravima s platformama su iznosili milione eura, ali su uključivali i retroaktivne isplate za period do četiri godine. Ponovna pregovaranja pod sličnim uslovima mogla bi donijeti samo nekoliko stotina hiljada eura, iako konkretne brojke nisu javno objavljene.

Izvor: NiemanLab

___