Mentorski program Sindikata novinara Hrvatske inspiriran naslijeđem Marije Jurić Zagorke podržava mlade novinarke suočene s izazovima modernog novinarstva.

foto: Sindikat novinara Hrvatske

„Zagorkino vrijeme bilo je teško, ali odustajanje nikad nije bilo opcija. Pisati, objavljivati i obrazovati javnost bio je njen poziv, a nositi se s pritiscima nadređenih muškaraca, čitavog patrijarhalnog društva i nedorasle publike bio je teret koji je išao uz to“.

Napisao je to, u objavi povodom pokretanja projekta „Zagorka povezuje“ (Zagorka Connect), Sindikat novinara Hrvatske najavljujući zanimljivu inicijativu za uspostavljanje mentorske mreže koja će „povezati juniorke i seniorke, mlade novinarke željne znanja i napredovanja, te one iskusne koje su to znanje nesebično i usredotočeno spremne podijeliti“. Za mentorice su odabrane dobitnice najviše novinarske nagrade koja nosi ime Marije Jurić Zagorke, prve hrvatske novinarke i, u njezino vrijeme, jedne od dvije političke novinarke – dok je jedna bila u Londonu, druga je bila u Zagrebu i odlazila u Budimpeštu. Tamo je, budući da je Hrvatska bila dio tadašnje Austro-Ugarske, pratila rad parlamenta u kojem su se donosili zakoni izuzetno važni za njezine sugrađane.

U Sindikatu novinara Hrvatske su, razmišljajući o projektu, bili svjesni da je novinarstvo danas pretežito ženski posao i da ga žene u Hrvatskoj rade hrabro i sjajno, „unatoč svim pritiscima i za publiku koja je sve češće otvoreno neprijateljska i agresivna ako se činjenice ne uklapaju u njezinu istinu“. Razmišljajući o rastućim pritiscima i stresu te stvarnosti u kojoj je u redakcijama mladim novinarkama sve teže, odlučili su se, uz potporu Veleposlanstva Ujedinjenog Kraljevstva u Zagrebu, pokrenuti projekt „Zagorka povezuje“.

„Inicijativa je, zapravo, potakla od moje kolegice Ivane Dragičević, koja je bila konsternirana, kao i veći dio nas, jednom emisijom koja se emitirala na HRT-u gdje je nekakav, za mene običan bezveznjak, dobio neki novac da snima serijal o tome što turisti misle o našoj zemlji. I onda je šetao s turistima kroz Zagreb, došao u Tkalčićevu ulicu gdje stoji kip Marije Jurić Zagorke, uhvatio je za grudi i rekao kako je to običaj u Zagrebu – da tkogod prođe pored tog spomenika, uhvati Mariju Jurić Zagorku za grudi. I onda su se turisti smijali, a to je sve tako emitirano na našoj javnoj televiziji“, govori Mila Moralić, slobodna novinarka i članica Sindikata novinara Hrvatske.

„Sjećam se, Ivana je na to odlučila reagirati i osnovala je neformalnu inicijativu koja okuplja žene koje su dobitnice najviše novinarske nagrade u Hrvatskoj, nagrade Hrvatskog novinarskog društva koja nosi ime Marije Jurić Zagorke i tako smo počele djelovati“.

Sve teže nositi se s izazovima novinarstva

Namjera je inicijatorica „potaknuti, inspirirati, osnažiti, a ponekad samo i saslušati mlade kolegice, bilo da se bore s izazovima prvog posla u redakciji ili nakon otkaza traže podršku za freelance“.

„Nekako nam se učinilo – u ovom trenutku, prostoru i vremenu – da su novinarke izvrgnute više nego ikad nasilju, offline i online, u obavljanju svog svakodnevnog posla i da je sve teže nositi se s izazovima novinarstva samo po sebi, a onda još i pogotovo u tim rodnim uvjetima kakvi su danas“, nastavlja Moralić.

„Stoga je trebalo pokrenuti nešto što će biti potpora, koju vrlo često danas novinarke u svojim redakcijama nemaju, ne zato što su tamo kolege zločesti ili ne znam kakvi i to ne žele, nego zato što nemaju vremena. Redakcije su sve manje, zahtjevi su sve veći, nema vremena, nema novaca i jednostavno ta podrška izostaje. Od mladih žena se očekuju da čim uđu kroz ta vrata redakcije da sve znaju, a to je nemoguće. I zato je došla ta ideja“.

Ukupno 12 mentorica, dodaje Moralić, spremno je podijeliti svoje vrijeme s mladim novinarkama koje ih trebaju. Mentorice su: Mirjana Rakić, Maja Sever, Nataša Božić Šarić, Nataša Škaričić, Silvana Menđušić, Ivana Dragičević, Sanja Modrić, Tena Perišin, Anka Bilić Keserović, Dora Kršul, Silvija Šeparović i Irena Frlan. Ideja je da one, prema različitim interesima koje imaju – bilo da žele da ih mentorira vrhunska istraživačka novinarka, jer se žele time dalje u životu baviti, ili da rade tranziciju u freelancers, što je i u Hrvatskoj sad vrlo česta pojava, o tome razgovaraju s jednom od mentorica, ili da naprosto osjećaju da će izaći iz novinarstva jer ne mogu uskladiti svoje obiteljske ili majčinske obaveze sa sve zahtjevnijim i zahtjevnijim poslom – „dobiju informacije i dio znanja u profesionalnom smislu od starijih kolegica koje su sve to doživjele i preživjele više puta kroz različite redakcije i koje mogu dati i svoje znanje u profesionalnom smislu, ali i onu pravu žensku podršku koja je ponekad potrebna“.

Nije se puno promijenilo od Zagorkinih vremena, osim na formalnoj razini

Iz današnje perspektive, a po iskustvu i viđenju Mile Moralić, bilo je korisno čuti i jesu li se promijenile okolnosti u kojima izvještavaju i rade Zagorkine nasljednice – u smislu pritisaka i nerazumijevanja nadređenih, odnosa društva (još uvijek itekako patrijarhalnog), ali i publike, često veoma grube (blago rečeno, jer smo svjedočili ne samo verbalnim nego i fizičkim napadima) prema novinarkama. U tom smislu, prije odgovora, Moralić podsjeća na dva recentna slučaja koja su se dogodila u Hrvatskoj – slučaj Melite Vrsaljko, koja je fizički napadnuta na vratima svoga doma, kao i slučaj Danke Derifaj, koju je „na terenu pljusnula žena koja nelegalno obavlja posao koji je tamo radila i koji je Danka pratila iz dana u dan i uspjela doći do toga da otkrije malverzacije koje se tamo rade“.

„Kada radim usporedbe sa Zagorkinim vremenom, rekla bih da se, nažalost, nije puno toga promijenilo, osim na onoj formalnoj razini. Danas imamo žene urednice, imamo žene glavne urednice, imamo žene direktorice. U tom smislu u novinarstvu nije više samo jedna žena koja piše. I dalje je novinarstvo, prije svega, dominantno ženska profesija“, ističe Moralić.

No, ključni su, kako dodaje, „patrijarhalni odnosi u društvu koji su se vrlo malo promijenili“.

„Oni su na površini drugačiji, ali da pričamo o plaćama… Mi ćemo sada u Hrvatskoj, srećom, mijenjati zakon o radu, gdje će se puno više povesti računa o tim stvarima, ali ne zato što smo htjeli, nego zato što smo to prisiljeni – ne više zbog članstva u EU, koliko u OECD-u.

Uvijek je taj neki pritisak izvana koji nas dovodi u red. Nikad to nije naša unutarnja potreba da izjednačimo odnose u društvu. To je ono nešto na čemu treba dalje raditi i ja se nadam da će Zagorke, novinarke, vrhunske žene u svojoj profesiji tome doprinijeti“, zaključuje Moralić.

Uz rad s mentoricama, bit će organizirani i programi u memorijalnom Zagorkinom stanu u centru Zagreba. Polaznice će imati i priliku učiti s jednom od najvećih britanskih organizacija, Women in Journalism UK, kroz čiji mentorski program godišnje prođe 100 novinarki u različitim fazama svojih karijera.

Iz Zagorkine biografije

Na kraju, još jedno podsjećanje na veliko djelo Marije Jurić Zagorke (1873-1957). Hrvatska enciklopedija piše da je prvi tekst anonimno objavila 1896. godine, u Obzoru, nakon čega je, na preporuku biskupa Strossmayera, dobila stalan posao u redakciji tog lista.

„Uz reportaže sa zagrebačkih saborskih rasprava i ocjene političkog stanja u Mađarskoj, objavljivala je crtice, humoristične skice, kraće autobiografske zapise i podliske“, piše u njenoj biografiji.

Na prijelazu dva stoljeća objavljivala je tekstove i u najuglednijim književnim časopisima toga doba, kao što su bili zagrebački Vienac i sarajevska Nada, a kad su joj 1903. godine, u narodnom pokretu koji je i sama podržavala, uhapšeni urednici počela je sama uređivati Obzor.

U nastavku karijere bila je izvjestiteljica iz Budimpešte i Beča, te se okrenula i pisanju historijskih romana, koji su prevođeni i na strane jezike, te ih je od 1912. do 1953. godine objavila dvadesetak. Pisala je i historijske drame, komedije, ali i kriminalističke romane. Pokrenula je i Ženski list, prvu hrvatsku reviju namijenjenu ženama koja je izlazila od 1925. do 1938. godine, te Hrvaticu, koja je izlazila od 1939. do 1941.

Osim novinarskog i književnog angažmana, ostala je upamćena po borbi protiv društvene diskriminacije, te za prava žena.

___