CNN je o hapšenju Karadžića izvještavao gotovo sat vremena prije nego što su reagirali bh. mediji. Nakon B92 i TV Fox, prvo reagovanje u regionu na teletekstu HRT-a. U BiH, TV Hayat prva objavila vijest i emitovala kratke, vanredne vijesti. Iako spori u prvoj reakciji, BHT i FTV tokom noći pokušali sveobuhvatnije pokrivati ovaj događaj. Regionalni TV lider HTV nedorasla vanrednim okolnostima, a TV Republike Srpske tek oko 2 sata poslije ponoći emitovala prve vanredne vijesti.

Vijest o hapšenju Radovana Karadžića dobio sam rano. Bilo je nešto iza 23 sata, gledao sam početak filma na HTV kada sam primio SMS iz Podgorice. Prijateljica Marina Filipović (vezana za B92) pitala me je „da li sam čuo..."? Brzo sam prešao po hrvatskim, bh. kanalima i dostupnom teletekstu, ali tamo nije bilo nikakve potvrde. Računajući da se radi o još jednoj lažnoj uzbuni poslao sam poruku da je on, kod nas, nažalost i dalje na slobodi. Gotovo u istoj sekundi dobio sam odgovor da je ta vijest upravo potvrđena iz kabineta srpskog predsjednika Borisa Tadića.

Ovo mi je već ličilo na nešto ozbiljnije, prešao sam na program CNN i direktno ušao u emisiju koja je već „obrađivala" vijest o hapšenju haškog optuženika. Dakle, oni su iz faze primarne vijesti jako brzo prešli u ozbiljniji ritam - objašnjenje/reakcije. U to vrijeme, na svim bosanskim i hrvatskim TV kanalima emitovan je redovni program. Provjerio sam na Euronews-u i primjetio krol (tekstualna poruka koja ide preko tekućeg programa) koji je potvrđivao da je najpoznatiji haški optuženik uhapšen u Beogradu. Ovaj program tokom noći neće načiniti nikakav novi pomak, dakle, samo su emitovali kratku potvrdu ove vijesti u vrhu news programa držeći „breaking news" poruku sve vrijeme na ekranu.

Prvu promjenu na ostalim kanalima uočio sam nekih 10-tak minuta kasnije kada je na teletekstu hrvatske televizije crvenim slovima potvrđeno hapšenje Radovana Karadžića. Narednih dvadesetak minuta ništa se nije dešavalo i onda je prvi, bosanskohercegovački TV Hayat objavio prvo vijest u krolu, a onda i dao kratke vanredne vijesti (novinar Tomislav Đurić) o hapšenju Karadžića. U međuvremenu, vijest kao poruku preko ekrana objavili su Federalna televizija (FTV) i Radio Televizija Republike Srpske (RTRS). Vrlo brzo krenuo je vanredni program na FTV i BHT dok je RTRS ostala na redovnom programu.

Oni koji su pratili program javnih TV iz Sarajeva mogli su uočiti sve mane i prednosti vanrednog programa. Koliko se može vidjeti, ovdašnje javne TV nemaju ranije usvojen plan reagovanja u vanrednim situacijama, te je kao i obično u našim uslovima sve ostavljeno na sposobnosti dežurnih novinara. Što podrazumijeva da im je bilo potrebno puno vremena da ostvare kvalitetan medijski program no, već 1 sat iza ponoći sve je funkcionisalo kao pristojna mašina. Gosti u studiju su se smjenjivali svakih desetak minuta, a sve vrijeme uz jednostavnu vijest bez previše činjenica (osim podatka da je Radovan Karadžić uhapšen nije bilo nikakvih drugih detalja) slušali smo sagovornike iz regiona na telefonskoj liniji.

Onaj ko je bio osuđen na FTV i BHT mogao je uočiti kako se zapravo pravi vanredni program. Gosti (Haris Silajdžić, Sulejman Tihić i Zlatko Lagumdžija), nakon što posjete studio FTV premještali bi se u susjedni studio BHT i sve što ste propustili ranije sada bi mogli čuti nanovo. U međuvremenu, privatna TV Hayat već je bila na sarajevskim ulicama.

Na kratko smo se uvjerili da smo manje/više u rukama laika i neznalica te da je znanje engleskog jezika neophodno da biste razumjeli prostor u kojem živite.

Hrvatska televizija tek je iza ponoći krenula sa vanrednim vijestima koje je vodila novinarski skromna i za vanredne medijske prilike nepripremljena Lamija Alečković. U jednom trenutku svog sagovornika iz Sarajeva (Damir Arnaut, savjetnik predsjedavajućeg BH Predsjedništva Harisa Silajdžića) prekinula je i završila razgovor, iako gost nije uspio ništa suvislo reći. U svojoj površnosti i neslušajući sagovornika smatrala da je „odgovorio" iako on zapravo nije ni počeo. Postoji (tačno) mišljenje da je HTV u svemu regionalni TV lider ali se u slučaju hapšenja Radovana Karadžića pokazala medijski nepripremljena za realne vanredne okolnosti. Naravno, Karadžićevo hapšenje nema isti značaj u Zagrebu odnosno Sarajevu, ali je vidljivo da produkcijski jaz izmeđju javnih TV nije istovjetan i na novinarskom nivou.

Posebna je priča Televizija Republike Srpske koja je tek par minuta poslije 2 sata objavila svoje prve, vanredne vijesti povodom hapšenja Radovana Karadžića. Izgledom krajnje mrzovoljne osobe (nakon vijesti je navedeno da je sadržaj pripremila Stela Jungić), novinarka – spikerka(?) koja je vodila vijesti više je ličila na nekog ko je ne svojom voljom „dovučen" u studio, nego na osobu koja bi svoje gledaoce željela obavijestiti o najnovijim informacijama.

Sve u svemu, ovdašnje TV su daleko od profesionalnih, međunarodno prihvaćenih TV standarda. Vidljiva je razlika između stranih i lokalnih TV stanica, a posebno jer se u ovdašnjem novinarstvu i dalje smatra da je patriotizam isto što i profesionalizam. Vidljivo je da su privatne TV (Hayat) mnogo fleksibilnije i brže u reakciji nego javno plaćene televizije.

Hapšenje Radovana Karadžića kao bengalska vatra osvijetlila je ovdašnje profesionalno TV lice. Na kratko smo se uvjerili da smo manje/više u rukama laika i neznalica, te da je znanje engleskog jezika neophodno da biste razumjeli prostor u kojem živite.