Novinari više nisu odvojeni od zajednice koju snabdijevaju informacijama. Zajednica više nije tržište, zajednica JE medij.

 

Tekst je preuzet uz odobrenje autora bloga Onlinejournalismblog.com Paula Bradshawa, gdje je objavljen kao dio serijala o osnovnim principima online novinarstva - kratkoći, prilagodljivosti, skeniranju i interaktivnosti.

U posljednjem od pet dijelova razmatram dva koncepta koji su postali osnove onlajn novinarstva poslije pojave Web 2.0: zajednica i konverzacija. Pišem o tome zašto novinari moraju uvidjeti da su se ovi  koncepti promijenili, da su međusobno povezani, te kako ih možete uključiti  u svoj rad.

Konverzacija i zajednica oduvijek su bile žile kucavice novinartsva. Dobro novinarstvo je uvijek nastojalo da služi zajednici; a u komercijalnom smislu, novinarstvo je uvijek finansijski zavisilo od velikih i bogatih zajednica. A dobro novinarstvo – kako infromativno, tako i senzacionalističko - je oduvijek poticalo na konverzaciju.

Danas, u svijetu hiperlinkova, zajednica i konverzacija su važnije nego ikada.

Međutim, one su se i promijenile.

Danas je zajednica medij

Granica se pomjerila.

U umreženom svijetu, bezlične, pasivne, amorfne mase štampanih medija i emitera su postali anahronizmi. Novinari više nisu odvojeni od zajednice koju snabdijevaju informacijama. Zajednice su sada sposobne da same prikupljaju informacije i razmjenjuju ih:

•    Kako danas vaša bivša publika ima iste alate za objavljivanje vijesti koje imate i vi, samo objavljivanje nije vaša jedinstvena prednost.

•    Kada imaju pristup istim informacijama, ni prikupljanje vijesti nije vaša jedinstvena prednost.

•    A kada vijesti mogu proslijediti jednim klikom, čak ni distribucija nije vaša jedinstvena prednost.

Kada Vaša zajednica ima toliku moć (ako su to one ekscentrične osobe koje su redakcijama opsesivno slale svoje komentare, onda su značajno ojačali), najbolje bi bilo da se prestanete truditi da ih pobijedite i počnete učiti kako da im se pridužite – ili barem kako da od njih napravite saveznike.

Novinarima je zajednica potrebna više nego ikada ranije – to više nisu samo kupci, već i aktivni učesnici, moderatori i urednici: ´medijska organizacija´ 21. vijeka nema zidove, već mreže. Jedan od najvećih izazova sa kojim se suočavaju novinari je kako da privuku korisnike da se priduže njihovoj mreži. Nekim internet novinarima je ovo postala suština posla.

Organizovanje zajenice JE medij

David Cohn to ovako objašnjava:

˝Često se kaže da se opis novinarskog posla mijenja i da u opis tog posla danas ulazi i ˝menadžer zajednice˝ - koji se ponekad naziva i ˝tkalac mreže˝.

˝Oni organizuju zajednice – i mada se baš ne ČINE kao mediji, oni to ipak jesu. Možda ih ne zovemo ˝novinarima˝, ali oni pomažu proces informisanja građana kako bi im omogućili da donose odluke u zdravom demokratskom duhu. Oni sakupljaju, filtriraju i distribuiraju informacije, što bih ja nazvao novinarstvom.˝

Međutim, to nije nimalo lako i zahtijeva promjenu fokusa.

Iako su medijske organizacije izgubile monopole nad objavljivanjem, prikupljanjem i distribucijom informacija, novinari i dalje mogu pružiti doprinos zajednici na više značajnih frontova:

•    Vrijeme: dok većina korisnika svoj doprinos zajednici može ponuditi samo u slobodno vrijeme, profesionalni novinar zaposlen kao menadžer zajednice je plaćen da se tim poslom bavi u punom radnom vremenu, tako da ima više vremena za ´održavanje društvenih odnosa´, te može probiti Danbarovo ograničenje veličine grupe. Prema pravilu 1-9-90, novinari mogu biti među 1% onih koji doprinose zajednici u velikoj mjeri (ostalih 9% posto su oni koji povremeno doprinose, a preostalih 90% ne doprinose nikako).

•    Iskustvo: iz istog razloga, novinari – naročito oni koji postanu menadžeri zajednice - imaju više iskustva u organizovanju i motivisanju zajednice i komuniciranju sa ljudima (ukoliko to nije slučaj, onda odmah moraju početi graditi to iskustvo).

•    Uvid u više sektora: novinari nisu uvijek konkurentni na polju stručnosti – njima se uglavnom plaća da znaju od svega pomalo, da imaju opšte obrazovanje i interesovanje koje im omogućava da pokrivaju veoma različite teme – od automobilizma do biznisa – međutim, prednost ovoga je što imaju kontakte u različitim sektorima i ponekada mogu vidjeti širu sliku.

•    Finansijska podrška: lako je vjerovati da ˝kad nešto napravite, korisnici će sami doći˝ - tačnije da će se velikom investicijom u tehnologiju dobiti platforma koja će privući korisnike. Međutim, to nije tako jednostavno. Nedavno istraživanje je pokazalo da i pored 6% onlajn zajednica stvorenih za komercijalne svrhe u koje je uloženo preko 1 milion $, ˝Uznemirujuće velik broj ovih sajtova propada˝. Zašto? ˝Firme koje lansiraju onlajn zajednice ponavljaju niz grešaka. Kao prvo, često se zanesu atraktivnim softverskim dodacima i kompletan budžet za onlajn komunikaciju potroše na tehnologiju. Firme [bi trebale] trošiti sredstva za identifikovanje potencijalnih članova zajednice i stupanje u kontakt sa njima, umjesto što investiraju u softvere koji prave predviđanja ili tehnologiju društvenih mreža.˝

•    Brend: možete ga uporediti sa velikom statuom iz 19. vijeka postavljenom u centru grada: sama po sebi nije korisna, ali je istaknuto obilježje oko kojeg se ljudi skupljaju. Prednost  web sajtova medija je u tome što imaju hiljade postojećih korisnika i ne moraju počinjati od nule. Ali, koliku god da prednost sa sobom nosi posjedovanje brenda, on ujedno može predstavljati i hendikep. Korisnici će vam pristupiti sa unaprijed formiranim mišljenjem o vašim motivima (komercijalni, dobrotvorni) ili prethodnim lošim iskustvima i očekivanjima (kakve ja koristi imam od toga?). Ovim svim se treba pozabaviti što je ranije moguće.

Uključite ovo u menadžment zajednice i dobit ćete potencijal za uspjeh – ali ovo je samo dio slike. Drugi dio je prije svega u promjeni našeg načina gledanja na zajednicu.

Kada je zajednica zaista zajednica?

Previše često se zajednica koristi kao sinonim za ´tržište´. Zajednica ˝sredovječnih čitalaca iz višeg staleža iz tog i tog grada˝  nije zajednica: to je demografski podatak. Grupa ˝muškaraca iz tog i tog grada koji su prvi put postali očevi˝ mnogo više liči na zajednicu. Čini se da su magazini ovo već savladali, jer se fokusiraju na:

•    Zajednice osoba koje dijele zajedničke interese i hobije,
•    Zajednice osoba koje vežu ista vjerovanja,
•    Zajednice osoba koje se bave istim poslom.

A na internetu možemo ići i dalje:

•    Zajednice osoba koje veže zajednička prošlost (npr. škola, neki događaj),
•    Zajednice osoba koje imaju isti problem,
•    Zajednice koje dijele isti cilj.

Novinari više nisu odvojeni od zajednice koju snabdijevaju informacijama. Zajednica više nije tržište, zajednica JE medij.

Ova tržišta su ranije bila premala i/ili previše nestabilna da bi podržala neko štampano izdanje, ali sada to više nije slučaj. Troškovi objavljivanja na internetu su toliko niski, a vrijeme pokretanja projekta toliko kratko da je postalo nevjerovatno lako pripremiti publikaciju namijenjenu određenoj zajednici gotovo jednakom brzinom kojom se zajednice formiraju – ili možda čak i brže.

U poređenju s tim, ideja pokretanja izdanja koje bi donosilo 'vijesti' ljudima koji žive u radijusu od 70 km postaje neodrživo generička u online okruženju: zajednice koje čine to tržište mogu se ciljati pojedinačno.

Dakle, šta sa svom tom pričom o „služenju zajednici“? Sada novinari treba da dokažu da su ozbiljni u toj namjeri. Svakako obezbjeđivanjem informacija, ali i podrške, alata i platformi, onoga što su Flickr, Facebook, MySpace, Twitter i YouTube odavno shvatili.

Šta god da radite, treba da počnete uključivanjem u razgovore koje vodi zajednica.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------
Tekst je preuzet, preveden i objavljen na MC Online uz odobrenje autora bloga Onlinejournalismblog.com, gdje je objavljen 15.09.2008. pod naslovom 'BASIC principles of online journalism: C is for Community & Conversation (pt1: Community)'.

Svako dalje korištenje i distribucija ovog teksta podliježe uvjetima korištenja sadržaja bloga Onlinejournalismblog.com.

Oprema teksta: redakcija MC Online.