Autocenzura i mobing, ali i odnos nadređenih su, uz političke pritiske na javne medije, istaknuti kao ključni problemi novinara na zapadu BiH

foto: JaBiHEU

O specifičnostima rada u maloj sredini i problemima s kojima se suočavaju medijski radnici u svakodnevnom poslu govorili su novinari iz redakcija u Unsko-sanskom kantonu tokom javne debate „Integritet medija i sloboda govora: kuda dalje?“, održane u Bihaću.

Autocenzura i mobing, ali i odnos nadređenih prema novinarima su, uz političke pritiske na javne medije, istaknuti kao ključni problemi. Radiš ono što se od tebe očekuje, plate jesu redovne jer smo na budžetu općine / kantona, ali i to ima svoju cijenu, o onome ko vas plaća ne možete objavljivati negativne priče… samo su neke od poruka koje su poslali novinari redakcija na zapadu Bosne i Hercegovine.

„Specifično je biti novinar u maloj sredini, jer kako da budemo samostalni i nezavisni kad postoje ljudi koji svake godine odlučuju o našim platama i često je to uslovljeno političkim pritiscima. Lijepo je raditi u nezavisnim medijima, ali ko je nezavisan od nas? Kad udariš čovjeku na egzistenciju, onda nema ni istraživanja, ni odgovornosti, ni profesionalnosti – i to su pritisci s kojima se suočavamo“, rekla je Azra Ramić, novinarka Televizije Unsko-sanskog kantona.

Njezin kolega Kenan Kečanović govorio je o pritiscima koji dolaze od političara, jer tako provode veliki pritisak kako će novinari izvještavati i koga zvati za sagovornike.

„Za ovo što radim plaćaju me građani, a ne političari, ali ako želite biti na nekom mjestu kažu vam da moraju uzeti dio slobode i na kraju svega dođe do degradiranja. Isto tako, podsjećanje ko nas je osnovao i kome moramo služiti postavlja se kao vrlo često pitanje“, rekao je Kečanović.

Ukazao je i na pritiske koji postoje unutar redakcija, jer „morate paziti šta pišete i šta iznosite na ekran, jer ćete u početku biti izloženi mobingu, a onda poslani u drugu redakciju“.

„Događa se obesmišljavanje i diskreditacija novinara na razne načine, pa ste označeni kao prijetnja i budete stavljeni na marginu, ne možete napredovati, vaš glas se guši… Nekoliko kolega nisu mogli podnijeti višegodisnji teret i pritisak, pa su napustili posao“, rekao je Kečanović.

Poseban naglasak stavljen je i na pitanje solidarnosti među kolegama, ali i poboljšanje međuljudskih odnosa.

„Novinari nisu složni. Ako nekoga uvrijede, trebaju se sve kolege pokupiti i napustiti đilkoša koji vrijeđa, ali i taj sastanak. Na žalost, nema te vrste solidarnosti“, rekla je Gorica Bukić, direktorica Radija Unsko-sanskog kantona.

„Međuljudski odnosi ključ su novinarske profesije. Upali smo u zamku ega, sujete, nerealnog sagledavanja situacije… Neophodno je ljude birati po znanju, iskustvu, po onome što su stekli, po školskoj spremi i niko ne smije biti žrtva nečijeg nezadovoljstva, neprofesionalnog odnosa prema kolegama sa kojima radi. Trebamo popraviti međuljudske odnose, ostanimo ljudi jedni prema drugima i to je najvažnije“.

I Boro Kontić, direktor Mediacentra Sarajevo, govorio je o neophodnosti novinarske solidarnosti, ukazujući na novinarske mehanizme koji se koriste, koji su legitimni i iskustveno potvrđeni.

„Posljednja linija odbrane su pare poreskih obveznika, jer su novinari dužni raditi za građane, ne smijete da popustite jer radite za ljude koji su novac dali kroz poreze i doprinose. Druga je mogućnost slanje ljudi iz velikih redakcija u male sredine. Ako postoji tema u maloj sredini, a prevazilazi mogućnosti malih medija, onda se pozove ekipa koja pravi pravu novinarsku priču zasnovanu na činjenicama, u javnom interesu – jer pare koje se troše su pare građana, oni pravite budžete i to nisu pare političara“, rekao je Kontić.

Naveo je i primjer novinarske solidarnosti, prisutan svugdje u svijetu. Ako je neko napravio tekst koji nosi opasnost za autora, objasnio je Kontić, onda svi trebaju da prenesu taj tekst.

„Solidarnost je legitimna i važna je u novinarskoj profesiji. I zato, nemojte šutjeti jer novinarska solidarnost je dio profesije“.

U tom kontekstu, Dalila Dupanović sa Federalne televizije ukazala je i na neophodnost organiziranja novinara kroz sindikat. „Borimo se za prava drugih ljudi u svojim pričama, ali kad dođemo u redakciju – ne borimo se za svoja prava. Zato nam je neophodno i sindikalno organizovanje“, rekla je.

Govorilo se i o donošenju zakona o informisanju, ali ne na lokalnom, općinskom ili kantonalnom nivou, nego barem na entitetskom, ako ne na državnom nivou, jer se, kako je rekao Tarik Moćević, projektni koordinator u Mediacentru Sarajevu, zakonska rješenja na nižim nivoima vlasti mogu lakše zloupotrebljavati, te dovode do parcijalnih rješenja.

„Ovo što smo čuli i danas, ali i na prethodnim debatama je, na žalost, standard u novinarstvu. Uglavnom su to ista iskustva – u javnim medijima se radi pod pritiskom politike, a u komercijalnim i pod ekonomskim pritiskom. Sjajnih primjera imamo s uspostavom kontakt-tačaka u policiji i tužilaštvu, ali njihov rad uglavnom zavisi od entuzijazma pojedinaca. Bilo je i primjera u kojima ljude to apsolutno ne zanima“, rekao je Moćević te ukazao i na problem finansiranja medija, ali i važnost transparentnosti vlasništva.

Nakon Mostara, Banje Luke, Sarajeva, Zenice, Tuzle, Bijeljine i Prijedora, javna debata u Bihaću bila je posljednja održana u okviru projekta „Reforme za integritet medija i slobodu govora“. Projekt finansira Evropska unija, a provode Mediacentar Sarajevo, Udruženje „JaBiHEU“ i Vijeće za štampu i online medije u Bosni i Hercegovini.

___