Politički pritisci, loša finansijska situacija, nelojalna konkurencija anonimnih portala, utvrđivanje vlasništva medija… problemi su s kojima se suočavaju i prijedorski novinari

foto: JaBiHEU

Prijedorski novinari, baš kao i njihove kolege u drugim lokalnim sredinama Bosne i Hercegovine, imaju iste ili slične probleme s kojima se suočava medijska zajednica – politički pritisci, loša finansijska situacija, nelojalna konkurencija anonimnih portala, utvrđivanje vlasništva medija…

Na sedmoj u nizu javnih debata, održanoj u okviru projekta „Reforme za integritet medija i slobodu govora“, koji finansira Evropska unija, a provode Mediacentar Sarajevo, Udruženje „JaBiHEU“ i Vijeće za štampu i online medije u BiH, okupili su se predstavnici novinarske zajednice iz Prijedora kako bi podijelili svoja iskustva iz svakodnevice, ali i ukazali na neke specifičnosti rada na terenu.

„Tužbe za klevetu kod nas nisu podizali političari, ali jesu zvaničnici iz javnih ustanova i te tužbe su odbačene. Nesporazuma sa pojedincima ima, ali velikih problema u radu na terenu – nema“, kaže Aleksandar Drakulić, osnivač portala Prijedor Danas.

Kao poseban problem naveo je nereguliranost online portala, odnosno njihovo otvaranje tokom predizbornih kampanja, ali i uobičajeno djelovanje koje podrazumijeva prenošenje tekstova bez navođenja izvora.

Kad je u pitanju odnos predstavnika lokalnih vlasti prema medijima, Bojana Majstorović iz Kozarskog vjesnika to slikovito opisuje: „Nema konkretnih pritisaka, ali znamo šta možemo da radimo, a šta ne možemo da radimo – to jeste autocenzura“.

Posebno je upozorila na odnos lokalnih vlasti prema medijima, prema kojima su političari blagonakloni tokom predizborne kampanje, a nakon izbora postaju nedostupni.

„Uvijek smo tu kad njima nešto zatreba, a kad nama treba – oni će izabrati kad će davati izjave. To je onemogućavanje rada novinara“, ukazuje Majstorović.

Prema njenim riječima, postojeći zakonski okvir medijima i novinarima ne odgovora, pa je „potrebno odvojiti politiku od medija i sve će biti drugačije, i svima će biti bolje“.

Katarina Panić, novinarka agencija SRNA, govorila je o „ćutanju administracije“, odnosno komuniciranju sa institucijama, pri čemu je konstatovala da su jedni vrlo otvoreni, dok „ostale moramo učiti kako se komunicira“. I ona je upozorila na neprihvatljivu praksu preuzimanja sadržaja, njegovog provlačenja kroz alate vještačke inteligencije i objavljivanja tako pripremljenih sadržaja kao svojih.

O materijalnom položaju novinara govorila je Merima Dodik, predsjednica Sindikata medija i grafičara Republike Srpske, navodeći kako su u medijskom sektoru plate minimalne, pa su zbog nižih primanja novinari primorani raditi po dva posla da bi mogli preživjeti. U tom je smislu citirala jednu kolegicu novinarku, koja se požalila da „s ovom platom može preživjeti samo 13 dana“.

Govoreći o iskustvima u radu MUP-a Republike Srpske, načelnica Odjeljenja za odnose s javnošću u tom resoru, Mirna Miljanović ukazala je kako je, u slučaju prijetnji ili napada, „najbolja reakcija kad se prijave podnesu što prije“.

„Svaku situaciju u kojoj se nađu ugroženi, pogotovo u slučaju online prijetnji ili u realnom životu, novinari obavezno trebaju prijaviti. U tom smislu, bilo bi dobro da tužilaštva u saradnji sa policijom rade što prije“, rekla je Miljanović.

Novinarima je, kao kolegica, zamjerila „copy paste novinarstvo“ i objavljivanje bez provjeravanja, jer se „u tome gubi najviše povjerenja“.

Tarik Moćević, projektni koordinator u Mediacentru Sarajevo, podsjetio je na osnovne prepreke u reformi pravnog okvira za medijske slobode – netransparentan i usporen proces reformi, nedostatak ključnih zakona i izostanak odgovora na pritiske na medije i novinare. Naveo je kako rad kontakt-tačaka za sigurnost novinara uglavnom zavisi od entuzijazma samih pojedinaca na tim pozicijama, te kako je neophodna standardizacija i uvezivanje podataka.

Veliki problem, istakao je, predstavlja potpuna neregulisanost rada i transparentnosti vlasništva online medija. „Puno je portala bez ikakvih podataka u impressumu, a kamoli vlasnika, i tu se postavlja pitanje nadležnosti nad online medijima – za početak, dovoljno je da samo postoji tijelo koje će ih popisati i utvrditi vlasništvo“, rekao je Moćević.

I on je govorio o problemu finansiranja medija, te neophodnosti stvaranja fonda za podršku malim medijima. „Svi se slažu da je fond neophodan, ali i da nema novca“, zaključio je Moćević.

___