NAKON DESET GODINA
 
 Balans
Postoji priča o asketi koji se hvalio Budi kako je nakon deset godina ovladao umijećem prelaženja rijeke hodanjem po vodi. Deceniju napornog rada, fizičkog iskušavanja tijela i duha, trajalo je savladavanje vlastite težine da laganim koracima, peta tek ovlaženih malim valovima, može hodati površinom vode stižući do suprotne obale.
Deset je godina otkada postoji Mediacentar - Sarajevo (Bosna i Hercegovina). Aprila 1995. godine samo jedan zaposleni u skromnom, iznajmljenom prostoru i nekoliko stranica teksta/projekta Mediacentar - Sarajevo predstavljali su prvi korak ideje o stvaranju institucije koja će pomagati novinarima i medijima BiH na planu edukacije. Danas kao kuriozitet navodimo da je naš prvi zvanični posao, workshop za fotoreportere u proljeće 1995, završen prije nego je i počeo. Pozvani nisu mogli doći jer je grad bio bombardovan. Obična činjenica za grad pod opsadom u ratu koji je trajao već četvrtu godinu.
Deceniju kasnije Mediacentar je samostalna institucija, vlasnik prostora od 500 m2, ima 25 zaposlenih sa godišnjim finansijskim obrtom od 850.000 Eura. Sarađuje sa najznačajnijim evropskim i američkim organizacijama za pomoć novinarima, prepoznatljiv je u lokalnoj i regionalnoj medijskoj zajednici i više nije primoran da prekida svoje poslove. Mediacentar danas se sastoji od nekoliko programskih jedinica koje uglavnom posluju na komercijalnim osnovama. Centar za trening novinara i medija, Informativno-dokumentacioni centar, TV Produkcija, Centar za strateško komuniciranje, Izdavaštvo, Iznajmljivanje prostora i opreme te MC Klub.
Izgleda idilično ali, treba ipak dodati da se Mediacentar još uvijek bori za ostvarenje svoje samoodrživosti. To nije nimalo jednostavno jer naša država i sama je daleko od vlastite samoodrživosti. Medijski prostor u BiH i dalje je prenapučen medijima (gotovo 200 radio i TV stanica). Ključni problem je što je njihov veliki interes za saradnju sa Mediacentrom u obrnutoj srazmjeri sa njihovim finansijskim mogućnostima. No, to će biti tema za narednu deceniju aktivnosti Mediacentra.
Vratimo se početku ovog teksta, onom asketi i njegovom hvaljenju Budi kako je za deset godina ovladao vještinom hodanja po vodi. Priča kazuje da je Buda, nimalo impresioniran, kazao kako je bilo mnogo jednostavnije, umjesto takvih napora i odricanja, svaki put samo pozvati skeledžiju (Jer, moć magije osim što više računa na primoravanje nego na ljubav jeste najčešće sporedan i beznačajan rezultat asketizma - M. Yourcenar).
Možda smo i mi u proteklih deset godina u samotnom radu i teškom odricanju mogli savladati hodanje po vodi ali smo logikom svijeta u kojem živimo, svijeta saradnje i međuzavisnosti, uvijek pored sebe imali pouzdane prijatelje i "prevoznike".
Ovo je prilika da ih imenujemo: Otvoreno društvo BiH, Network Media program, BBC - World Service Training, Know-How Fund, Usaid, Press Now, Swedish Helsinki Committee,  Irex, Unesco, Unicef, Norwegian People’s Aid, OPA, Fresta, SDC, Chemonics, “One World Festival” - Prague, SEENPM, medijska zajednica u BiH...
 
Mediacentar staff: Boro Kontić, Amir Spahić, Ljiljana Maslo, Sanda Poturević, Vaska Sotirov, Sead Muharemagić, Ahmed Polimac, Ergin Džubur, Sanela Mesihović, Edina Karamustafić, Hans Staiger, Edib Pilav, Nikola Vobornik, Zoran Halulić, Saša Madacki, Dragan Golubović, Enes Jazić, Zoran Mutić, Duška Jurišić, Ana Hafner, Darija Sučić, Asja Hafner, Haris Radžo, Nermana Dedić, Rada Đurić, Zekija Hukara, Vojka Đikic, Tarik Jusić, Edin Hodžić, Emina Bise, Eleonora Prohić, Marija Fekete-Sullivan, Nebojša Jovanović, Samir Omerović, Ratko Đokić, Ševko Bajić, Nevena Ršumović, Aida Kalender, Lana Pilavdžija, Linda Gutman, Ines Bamburać, Safija Raonić, Maja Hadžiosmanović, Maša Hilčišin, Jadranko Katana, Enver Hrenovica, Mersudin Šuman, Haris Lihić, Saša Leković, Sanela Hujić, Ognjenka Hamović, Kemal Alečković, Jusuf Alajbegović, Igor Dugonjić, Vedran Lučić