Budući da mlade osobe svakodnevno mnogo vremena provode na internetu i dolaze do različitih izvora informacija, za njih je važno znati razlikovati tačno od netačnog, kao i znati procijeniti kredibilitet nekog medija: da li se radi o profesionalnom medijskom sadržaju i online mediju gdje postoji Impressum (podaci o uredništvu, novinarima i autorima) i da li su tvrdnje u prezentovanim informacijama potkrijepljene dokazima.

 

Jako je malo dezinformacija koje nisu štetne ni na koji način a posebno su štetne dezinformacije u medijskim sadržajima na osnovu kojih ljudi donose odluke i formiraju stavove, naveo je urednik fact-checking platforme Raskrinkavanje.ba Emir Zulejhić, govoreći na radionici za mlade osobe održanoj prošle sedmice u Trebinju.

 

 

“Hoćemo li se vakcinisati ili nećemo, hoćemo li vjerovati u pandemiju ili nećemo, hoćemo li glasati na izborima – sve su to teme i odluke koje donosimo primarno na osnovu informacija koje dobijamo iz medija pa onda ako su te informacije kontaminirane netačnim informacijama, automatski naše odluke postaju nevažne u tom smislu”, rekao je Zulejhić tokom prezentacije i diskusije sa grupom od deset mladih osoba u dobi od 18 i 19 godina.

 

Dodao je kako je u kriznim situacijama, poput rata u Ukrajini, koji je u sferi interesovanja i bh. javnosti, teško detektovati lažni sadržaj iz razloga što informacije konstantno i velikom brzinom kruže, a čitatelji se generalno ne zanimaju za provjeru navoda koje saznaju iz različitih izvora.

 

Zulejhić je naglasio kako je izuzetno bitno znati ko je zaposlen u medijima i ko kreira sadržaj na portalima, što se može pronaći u sekciji Impressum koja se većinom nalazi na dnu web stranice.

 

 

Ukoliko nema rubrike Impressum, za Zulejhića je to znak da portal nije kredibilan.

 

“Ukoliko portali nemaju istaknut Impressum, potpisane članke, ako ne znamo ko su novinari i ko stvara taj sadržaj, ne možemo ih smatrati kredibilnim izvorom, niti se uopšte trebamo informisati iz takvih izvora”, naveo je Zulejhić i dodao da je kod kredibilnih izvora za koje znamo ko su, koji imaju Impressum i zaista jesu profesionalni medij, najbitnije gledati dokaze za tvrdnje koje iznose.

 

“Ne znači da će kredibilan medij objavljivati tačne informacije, nego znači da kredibilnom mediju možemo vjerovati ako je sama vijest kredibilna, a vijest je kredibilna ako ima više izvora, ako ima dokaze koji su provjerljivi i mislim da je to suština”, rekao je Zulejhić.

 

 

Jedan od učesnika, David Vučurović, je rekao kako inače čita sadržaje sa nekoliko portala za koje zna da su dokazano pouzdani, a kaže kako je na radionici, kao i njegova kolegica Milica Mijović, naučio još o važnosti medijske pismenosti i provjeri informacija na internetu.

 

“Dosta stvari je bilo korisno, a za većinu sam tek danas saznala. Informišem se putem interneta, ali se trudim da provjerim informacije. Najčešće je to bilo sugestivnim osjećajem”, rekla je Mijović.

 

U formalnom obrazovanju teme medijske i digitalne pismenosti se rijetko spominju, naveo je Zulejhić, a radionice poput one koju je održao u Trebinju, jedan je od načina neformalne edukacije gdje mladi mogu saznati više o medijima, dezinformacijama i prepoznavanju i provjeri netačnih informacija.

 

Bila je to sedma od deset radionica organizovanih kroz projekt „Jačanje medijske pismenosti mladih u BiH“, koji provode Mediacentar Sarajevo i Boram, a finansira Evropska unija. Pod motom „Nije sve što piše istina“ radionice su ranije održane u Sarajevu, Zenici, Banjoj Luci, Orašju, Goraždu i Tomislavgradu, a cilj im je jačanje medijske pismenosti kod mladih ljudi.