Posljednjih godina smo svjedočili pojavi nekoliko inicijativa, protesta i društvenih pobuna u regionu jugoistočne Evrope, putem kojih su građani zahtijevali odgovornost vlasti, predlagali bolja politička rješenja i promovirali građansko učešće. 

Regionalno istraživanje "Komuniciranje građanskih protesta, zahtijevanje javne odgovornosti: Studija slučaja Albanije, Bosne i Hercegovine i Makedonije" analizira prakse komunikacije korištene tokom društvenih pokreta/inicijativa u periodu od 2011. do 2015. godine, obuhvatajući pitanja zaštite okoliša, obrazovnih reformi i širih društveno-ekonomskih pitanja.   

Cilj istraživanja je razumijevanje načina na koje su predstavnici vlasti odgovarali na pozive na odgovornost, koje su bile prakse građana/aktivista u smislu promocije pokreta i njihovih ciljeva, te kakvu su ulogu u izvještavanju o protestima i društvenoj mobilizaciji imali mainstream mediji. Publikacija sadrži pregled rezultata istraživanja u tri zemlje i tri odvojena izvještaja za svaku od zemalja. 

Istraživanje je pokazalo da je odgovor i medija i vlasti na proteste bio prilično sistemski, te da su i jedni i drugi propustili priliku da djeluju u javnom interesu i promoviraju odgovornost vlasti. Protesti koji su uključivali niži nivo kritike vlasti dobijali su bolji medijski tretman, dok su antivladini protesti privukli više kontroverznog medijskog izvještavanja (od otvoreno pro-vladinog, preko objektivnijeg, do otvorene podrške protestima od strane medija) i korištenja strategija delegitimizacije protesta (uglavnom u BiH i Makedoniji). No, čak i kada su mediji o protesima izvještavali objektivno, novinski izvještaji su bili površni, bez analiza i dubinskih objašnjenja zahtjeva upućenim vlastima. 

Online platforme (društvene mreže i web sajtovi) se navode kao prostor koji je pružao više mogućnosti za dogovore i objavljivanje izvještaja sa protesta koji su bili slobodni od predstavnika vlasti, te su u nekim slučajevima predstavljali jedini izvor informacija o npr. slučajevima policijske brutalnosti. Komunikacija putem online platformi, prvenstveno putem Facebook grupa i web sajtova posvećenih protestima, pokazala se ključnom za širenje informacija među učesnicima i mobilizaciju na konkretne akcije. Ipak, izvan ovih brzih rezultata, online platforme nisu imale značajniju ulogu u konstrukciji narativa, potvrđujući da mainstream mediji, posebno televizija, ovdje još uvijek imaju odlučujuću ulogu. Pojedinci intervjuisani tokom istraživanja, uključujući i učesnike protesta, svjesni su važnosti privlačenja pažnje tradicionalnih medija i njihovog pozitivnog tretmana protesta za veći uspjeg i dugoročnu održivost pokreta.

Nijedan od posebnih izvještaja ne nalazi značajne promjene u odgovornosti javnih službenika tokom protesta, niti u načinima na koje se o toj odgovornosti govorilo u javnosti. Reakcije predstavnika vlasti kretale su se od potpune tišine i ignorisanja protesta (posebno tokom prvih dana protesta za uništenje hemijskog oružja u Albaniji) do tvrdnji o političkoj instrumentalizaciji protesta (u BiH i Makedoniji) i spina (putem kojeg su protesti kriminalizirani i delegitimizirani na osnovu (etno)političkih podjela), te, konačno, do stajanja na stranu protesta (neki od predstavnika vlasti u BiH su deklarativno stali uz zahtjeve protesta dok u isto vrijeme politički nisu učinili ništa da ih sprovedu). Tokom protesta, predstavnici vlasti su koristili isključivo jednosmjernu komunikaciju (objavljivanje izjava, pojavljivanje na televiziji, postovi na Facebooku). Neki od medija su svoj zadatak uradili manje nego profesionalno, nekritički objavljujući problematične izjave i propuštajući priliku da aktivno ispitaju odgovornost vlasti u svjetlu zahtjeva građana.

Konačno, neka od ograničenja komunikacije vezana su za osobine samih protesta (uključujući horizontalnu komunikaciju, učešće različitih grupa, raznovrsnost i nekonzistenciju protestnih poruka, povremeni nedostatak iskustva u komunikaciji sa medijima itd.). Ipak, zabilježeni su i vrijedni pokušaji učesnika protesta da iskoriste različite platforme za komunikaciju, da kreiraju nove akcije i forme protesta (uglavnom plenume). U Albaniji, učesnici protesta su iskoristili šutnju vlasti da nametnu svoje stavove u mainstream medijima. Tokom februarskih protesta u Bosni i Hercegovini, učesnici protesta su se značajno oslanjali na medije koje su identificirali kao podržavajuće. Učesnici protesta u Makedoniji su crtali krugove oko svojih profilnih slika na Facebooku da označe namjeru provladinih medija da ih okarakteriše kao politički intrumentalizirane, tranformirajući na taj način alat koji je trebao da ih diskredituje u alat samopromocije. 

Publikacija uključuje i policy memo sa glavnim zaključcima za svaku od zemalja uključenih u istraživanje. Njihova svrha je da budu alat unaprijeđenja komunikacijskih praksi u kontekstu društvenih pobuna i zahtjeva za javnom odgovornošću.

Publikacija je dostupna na engleskom jeziku, dok su posebni izvještaji po zemljama dostupni i na lokalnim jezicima: 

Bosna i Hercegovina
Komuniciranje građanskih protesta i javne odgovornosti u Bosni i Hercegovini: Studija slučaja
Komunikacijske prakse za vrijeme građanskih protesta (Policy memo)

Albanija
Protestat sociale dhe institucionet: praktikat e komunikimit dhe llogaridhënia
Social protests and institutions: practices of communication and accountability (Policy memo)