Potrebno je mijenjati modele finansiranja medija iz javnih budžeta i uspostaviti jasne i mjerljive kriterije koji bi onemogućili arbitrarne odluke i koruptivne obrasce djelovanja.

Postoji nekoliko modela na osnovu kojih se u Bosni i Hercegovini dodjeljuju javna sredstva medijima, a oni se prvenstveno dijele na državnu pomoć, u koju spadaju razne vrste transfera, subvencija i grantova, te na javne nabavke, kojima podliježu komercijalni ugovori za promociju i oglašavanje, te sredstva koja se izdvajaju za pretplatu i kupovinu medijskih sadržaja. Za sve modele se ipak vežu značajni problemi sa kriterijima dodjele sredstava s obzirom da u većini slučajeva nisu uopće definisani, a ukoliko i postoje, nisu mjerljivi, precizni, a često niti javno dostupni, zaključak je četvrtog izvještaja u sklopu projekta “Transparentnost finansiranja medija: razvoj kriterija za finansiranje medija i oglašavanje javnog sektora”.

Kako smo pisali u prošlim izvještajima, finansiranje javnih kantonalnih i lokalnih medija ovisi o samovolji kantonalnih i lokalnih vlasti i zasnovano je na ustaljenim dugogodišnjim procedurama prije nego na pomno razrađenim kriterijima koji bi išli u korist javnosti.

U pravilima i kodeksima Regulatorne agencije za komunikacije postoje uslovi za poštivanje minimalnih programskih, etičkih i drugih kriterija, što je jedan od mehanizama zaštite javnog interesa, ali ih je neophodno unaprijediti i poboljšati monitoring. Javni emiteri, pored toga, obavezani su da produciraju sadržaje od javnog značaja, ali oni nisu definisani preciznije od zahtjeva za određenim procentom programa, a postojanje uredničkog vijeća u ovim medijima nije garancija da će se interes javnosti zaštititi s obzirom da ga biraju (ukoliko uopće) osnivači, tj. kantonalne i lokalne skupštine.

Model dodjele sredstava javnim i privatnim medijima na osnovu javnog poziva s druge strane predstavlja dobar iskorak prema većoj transparentnosti postupka, kao i prema većoj konkurentnosti samih medija u apliciranju za ta sredstva, ali on nije ustaljena praksa u Bosni i Hercegovini. Analiza dostupnih oglasa pokazuje da kriteriji koji se navode u javnim pozivima za dodjelu grant sredstava nisu mjerljivi, niti je utvrđen tačan način bodovanja aplikacija, a čitav proces donošenja odluka nije transparentan, što sve ozbiljno dovodi u pitanje legitimnost ovih praksi.

Finansiranje po javnim pozivima, bilo u obliku grantova ili komercijalnih ugovora po sistemu javnih nabavki, u principu daje osnov za legitimnije i transparentnije finansiranje, ali uvidi iz ovog istraživanja sugerišu da su kriteriji u praksi rijetko precizno definisani, pa nisu isključene proizvoljne odluke koje nisu zasnovane na javnom interesu. Pri tome sistem javnih nabavki ne povećava transparentnost kupovine oglasnih prostora i medijskih sadržaja s obzirom da se često koriste direktni sporazumi i pregovarački postupci bez objavljivanja obavještenja o nabavci. Potrebno je mijenjati modele finansiranja medija iz javnih budžeta i uspostaviti jasne i mjerljive kriterije koji bi onemogućili arbitrarne odluke i koruptivne obrasce djelovanja.

Čitav izvještaj pročitajte ovdje.