U Makedoniji se priprema Zakon o pristupu javnim inofrmacijama. Sa izuzetkom Zakona o javnom informisanju, koji se nije mijenjao od 1973. god., još uvijek nema drugih odredbi koje u Makedoniji regulišu posao novinara u pogledu lakšeg pristupa informaciji i institucijama koje imaju tu informaciju. Makedonija priprema Zakon o pristupu javnim informacijama

Skopje, august 2004

Makedonsko Ministarstvo za pravdu je pripremilo prijedlog Zakona o slobodnom pristupu javnim informaciji. Ovo je prvi put da se u Makedoniji pokušava zakonski regulirati to područje. 

Sa izuzetkom Zakona o javnom informisanju, koji se nije mijenjao od 1973. god., nema druge odredbe koja u Makedoniji reguliše posao novinara, u pogledu lakšeg pristupa informaciji i institucijama koje imaju tu informaciju.

Glasnogovornica Ministarstva pravde Mirjana Ilieva objašnjava da su za vrijeme pripreme ovog zakona koristili iskustva iz Finske, Holandije, Slovenije, Bugarske, Albanije, Danske, preporuke od Evropskog Savjeta, Član 19, pa čak i američki zakon o pristupu službenim dokumentima.”

“Na osnovu iskustava susjednih zemalja, ne možemo očekivati da će implementacija proći bez problema, ali smo ubijeđeni da će svi funkcioneri sa javnim nadležnostima shvatiti važnost ovog Zakona i da će dozvoliti slobodan pristup informaciji koju posjeduju u interesu javnosti”, rekla je glasnogovornica Ministarstva pravde.

No, umjesto da im novi zakon pomogne novinari bi prijedlogom Zakona o slobodnom pristupu informacijama mogli biti ugroženi. Postoje razne reakcije na ovaj prijedlog.

“Postoji potreba da se ovaj Zakon usvoji, međutim, u njemu postoje nepotrebna ograničenja. Umjesto pristupa informaciji, sada ćemo dobiti zakon koji to zabranjuje” službena je novinarska reakcija na prijedlog ovog Zakona. 

U oktobru 2003. god., sadržaj prijedloga Zakona je predstavljen novinarima po prvi put, i tada je Ministarstvo pravde obećalo da će organizovati javnu debatu i donijeti zaključke, a zatim poslati prijedlog Skupštini Republike Makedonije na usvajanje.

Vladine institucije su očekivale da će parlament usvojiti ovaj zakon do kraja oktobra 2003. god., međutim, mjesecima kasnije, ne samo da Zakon nije usvojen nego čak nije bilo javne debate za eventualne primjedbe.

Jedini komentari na zakonski sadržaj dolaze od novinara, koji su o njemu pisali, raspravljali na sastancima Udruženja novinara ili za vrijeme seminara koji su organizovali Savjet Evrope i Agencija za informisanje.

Sadržaj prijedloga zakona

Prema prijedlogu Zakon bi dozvolio bilo kome pravo na pristup informacijama javnog karaktera, koja je na raspolaganju javnim institucijama u Makedoniji, u Skopju, zajednicama, javnim institucijama i odjeljenjima, jednom riječju “svim vlasnicima informacija”.

Za dozvolu za pristup informacijama, bilo koji “vlasnik informacije” će odrediti jednu ili više osoba, koji će biti ovlašteni da služe kao posrednici zapristup  informacijama.

Vremensko ograničenje za odgovor na određenu informaciju će biti 3 dana, u slučaju kada se informacija zahtjeva “viva voce” (usmeno). U slučaju pismenog zahtjeva, rok je 15 dana. Vremenski rok se može produžiti, ali ne više od 30 dana.

U slučaju kada ovlaštena osoba odbije izdavanje potrebne informacije, skriva ili uništava dokumente, bit će kažnjena novčanom kaznom od 50.000 do 200.000 dinara, što je 600 do 3.000 Eura.

Član 7 prijedloga Zakona predviđa da “vlasnik informacije” ima pravo odbiti izdavanje informacije ili pristup informaciji u više slučajeva:

"Član 7: pristup informaciji nije dozvoljen:

- Ako je ta informacija prijetnja nacionalnoj državnoj bezbjednosti;

- Ako je ta informacija državna, vojna, službena ili poslovna tajna;

- Ako narušava rad obavještajnih službi, ili ako je informacija lični podatak građana;

- Ako je arhivski materijal ili ako narušava povjerljivost porezne procedure;

- Ako je u pitanju privredni ili drugi interes ili ako narušava sudski proces;

- Ako se radi o istrazi ili podizanje optužnice za neki zakonski prekršaj;

- Ako narušava interese drugog lica ili ako ne postoji pismeno dopuštenje;

- Ili ako je informacija tajna za zaštitu prirodnih bogatstava;

- Kao i u drugim slučajevima određeni drugim zakonima"

Mediji: Želimo informaciju odmah

U službenoj izjavi, novinari dodaju da se ovaj Član mora hitno mijenjati, jer će u ovom obliku još više zatvoriti ustanove koje ni do sada nisu bile pretjerano otvorene za saradnju. Sada postoji mogućnost da se svaka ustanova može pozvati na to da je neka informacija državna, vojna ili poslovna tajna i da neće odgovoriti na zahtjev ili će odgovoriti na taj zahtjev nakon roka koji je medij tražio.

Dnevnik “Vest” postavlja pitanje: koliko je policajaca unajmljeno za bezbjednost Skupštine za vrijeme demonstracija u Makedoniji, kad u toj zgradi članovi skupštine raspravljaju o novom Zakonu o teritorijalnoj organizaciji. Ministarstvo unutrašnjih poslova, pozivajući se na povjerljivost te informacije, je odgovorilo: “dovoljno”.

Pozivajući se na svoje sopstvene izvore, navedene dnevne novine su u istom izdanju objavile da će oko 6.000 policajaca biti odgovorno za bezbjednost makodonskog parlamenta. Ovu informaciju niko naknadno nije demantovao.

“U slučaju kad medij ne primi potrebnu informaciju do 17:00 ili 18:00 sati, kada se dnevne novine ili izdanja vijesti u televizijskim stanicama zatvaraju, tada je novinar prisiljen da izda ili objavi informaciju koju je sakupio od svojih “sopstvenih izvora”. Tada se pojavljuje problem “špekulativnog novinarstva” i nađemo se u opasnosti da nas neko tuži” rekao je Robert Popovski, generalni sekretar Udruženja novinara i urednik na televizijii Kanal 5. “Rok od 3 dana za usmeni ili 15 dana za pismeni odgovor na zahtjev neće vrijediti medijima koji rade na principu brzog informisanja” zaključuje Popovski.

Vele Mitanoski je Direktor Agencije za informisanje. Po pitanju usvajanja ovog zakona, on kaže: “Republika Makedonije možda nije zadnja na Balkanu ili u jugoistočnoj Evropi po pitanju službenog regulisanja pristupa informaciji i dokumentima. Dobro je da Makedonija vrši temeljne pripreme na osnovu iskustava drugih zemalja gdje ovi zakoni postoje, ali se ne koriste ili samo djelimično.

Iskustvo Bugarske treba da nam bude primjer, jer mnogi ljudi zahtjevaju da vide službene dokumente.

Za nas, medijske profesionalce, najvažnije je da imamo transparentnu vladu, brz pristup informaciji u posjedu javnih nadležnosti, bez ikakvih smetnji.

To je jedan od glavnih ciljeva za državnu politiku zemalja, kao odgovornost pred domaćim građanima, ali i kao obaveza koju nalažu međunarodne konvencije i dokumenti, koji regulišu osnovna ljudska prava i slobode.

Kad je u pitanju pristup službenim dokumentima u Makedoniji, formalnosti se trebaju svesti na minimum, bez nepotrebnih ograničenja, ako je moguće bez novčane kompenzacije, i imajući u cilju ravnotežu interesa građana” rekao je Vele Mitaonski, director vladine Agencije za informisanje.

Prijedlog Zakona predviđa stvaranje državne komisije od 5 članova i zamjenika po izboru Skupštine. Komisija će imati mandat razmatranja žalbi u slučajavima narušavanja prava na slobodan pristup informacijama. Ako se pokaže da državna institucija neovlašteno odbija omogućiti pristup informaciji, obavezate će je se da to učini odmah.

Članovi komisije bi trebali imati visoku školsku spremu i 10 godina radnog iskustva. Onaj ko je podnio zahtjev za informaciju od službene ustanove, a nije primio traženu informaciju, može se obratiti nacionalnom ombudsmanu, ako misli da je odluka “vlasnika informacije” prekršila njegovo pravo na pristup informaciji, koje zakon nalaže.

Svi se slažu: Ovaj je zakon potreban svima

“Otkad smo objavili aferu o palači bivšeg premijera Ljupča Georgijevskog, na temelju podataka iz gruntovnice, kao javna ustanova koja bi trebala maksimalno zadovoljavati zahtjeve građana, pitanje pristupa javnim informacijama postalo nam je veoma blisko” rekao je Goran Mihajlovski, glavni urednik dnevne novine “Vest”.

On je rekao da makedonski ministri za finansije i transport, Nikola Popovski i Agron Buxaku, odbijaju da daju bilo kakvu informaciju za “Vest”. Ministar finansija je čak optužio novinare iz “Vesti”, govoreći da su korumpiraniji od političara, te ih nije pozvao na redovnu konferenciju, sa ostalim novinarima.

Zbog ovakvog selektivnog pristupa, Udruženje novinara je postavilo ministru Popovskom pitanje:

“Gospodine Popovski, za kakvu se demokraciju, slobodu izražavanja i nezavisnost i novinarsku profesionalnost vlada zalaže, kad jedan od glavnih ministara ima takav stav i takvo mišljenje o novinarima. Ako ne predstavite dokaz o novinarskoj korumpiranosti, vašu ćemo izjavu smatrati direktnim napadom i uvredom za ovu profesiju i smatrat će se ozbiljnom prijetnjom za javno izgovorene riječi.”

I nekoliko mjeseci kasnije ministar Popovski još uvijek nije predstavio niti jedan jedini dokaz o novinarskoj korumpiranosti. S druge strane, mediji ovog ministra neprekidno napadaju zbog loših rezultata u vladinom finansijskom sektoru.

Snežana Lupevska, novinarka za A1 TV, se slaže da je Zakon o slobodnom pristupu informacijama potreban.

“Potrebno nam je usvajanje Zakona o pristupu javnim informacijama, a ne Zakona o javnom informisanju. Cilj je da se stvore bolji uslovi za rad novinara, u slučajevima kada su institucije zatvorene i komunikacija sa glasnogovornicima otežana” kaže Lupevska.

Vlada protiv "Transparency Macedonia"

Za vrijeme jedine debate o sadržaju ovog Zakona, koju su organizovali Agencija za informisanje, predstavnici medija, vladine ustanove i stručnjaci iz Savjeta Evrope, doneseni su sljedeći zaključci:

1. Zakon za neograničen pristup javnoj informaciji se treba usvojiti u redovnom procesu, sa kvalitetnim sadržajem, u skladu sa prijedlozima Savjeta Evrope REC 2002 (2).

2. Zakon je primaran i sva pravila koja se odnose na ovo pitanje u drugim zakonima se trebaju promijeniti i uskladiti, kako bi se izbjegle nepodudarnosti tokom korištenja ovog zakona.

3. Hitno je početi sa procedurom za promjenu neadekvatnih članova u prijedlogu Zakonu, koji ograničavaju pristup informaciji i da se obezbjedi transparentnost u dolazećim fazama usvajanja.

4. Treba u pripremu zakona uključiti nekoliko vladinih ustanova i novinara.

5. Potrebno je obbučavanje javne administracije, predstavnika medija, građana i sudskih zaposlenika radi brže implementacije i korištenja ovog zakona.

Roberto Belicanec, predstavnik medijskog odjela Pakta stabilnost je zabrinut da je vlada ponudila lošu verziju prijedloga Zakona, mnogo drugačiju od onog koji je pripremila NVO “Transparency Macedonia”.

“Ne zna se gdje se ovaj Zakon tako dugo drži i zašto nije usvojen,” kaže Balicanec.

Verzija koju je pripremila "Transparency Macedonia" nije dostupna novinarima, jer je ova organizacija, koja je predložila sadržaj Ministarstvu pravde, potpisala memorandum koji zabranjuje javnu promociju ili predstavljanje sadržaja njihovog prijedloga.

Preporuke REC 2002 (2) Ministarskog savjeta Vijeća Evrope zemljama članicama o pristupu javnim dokumentima kažu:

Javna administracija treba razmotriti važnost transparentnosti i bilo kakav pristup informaciji koja će zadovoljiti javni interes, sa preciznim pravilima u pluralističkom i demokratskom društvu”; 

-“treba se dozvoliti javnosti da ima određen stav za stvaranje kritičkog mišljenja o situaciji u društvu u kojem živi, - a također za nadležnosti zemlje, u isto vrijeme da motiviše učestvovanje informisane javnosti u pitanjema zajedničkog interesa”;

-“disperzija djelotvornosti i efektnosti administracije i podrške za vrijeme integrisanja kroz eliminisanje rizika od korupcije”.

"Zemlje članice trebaju garantovati pravo svakog pojedinca da se na njegov zahtjev dozvoli pristup javnim dokumentima koji su u posjedu državnih institucija.”

"Ovaj se princip treba održati bez ikakve diskriminacije, čak ni na osnovu nacionalne pripadnosti.”

Prijedlog naročito upozorava da državne institucije trebaju efikasno rukovoditi svojim dokumentima da bi obezbjedili jednostavan pristup, da koriste jasna pravila za čuvanje i uništavanje svojih dokumenata i koliko je moguće da omoguće pristup informaciji za sve slučajeve i aktivnosti za koje su odgovorni. Na primjer: pripremajući popise ili registar dokumenata koje posjeduju” je zaključak prijedloga Ministarskog savjeta, koji je upućen zemljama članicama Vijeća.